Bilo mi je teško odlučiti hoću li komentirati ovdje ili kod Tome Jude, ali tamo sam već ostavila komentar o davanju općenito, pa se nadam da ćete obojica ovo pročitati.
Ja mislim da terapeuti ne bi trebali naplaćivati usluge. No isto mislim da nitko ne bi trebao naplaćivati usluge. Da pojasnim: ja mislim da bi novac kao koncept iz cjelokupnog društva trebalo povući, da bi ljudi trebali dovoljno evoluirati da shvate da ono što rade rade za dobrobit društva, pa tako i sebe samih i da društvo općenito ne bi trebalo birati hoće li pomoći nekome ili ne na temelju financijske situiranosti. Međutim, taj moj koncept je utopija koja možda ima nekakve perspektive u dalekoj, dalekoj budućnosti - tamo negdje oko perioda Zvjezdanih staza ;))). Jer da bi do toga došlo svi ljudi bi trebali raditi ono u čemu uživaju - tako bi najbolje doprinosili zajednici i ne bi trebali simboličnu nagradu za to. Također, svi ti ljudi bi trebali biti dobro zbrinuti. Kako bi se tako nešto ostvarilo potrebno je riješiti probleme poslova koje nitko ne želi (a možda i prenatrpanosti Zemlje ljudima). Možda ovaj način našeg tehnološkog napretka jednog dana i dovede do nečeg takvog, ali to neće biti skoro i pitanje je hoće li planet preživjeti sve što ga po tom putu čeka. U društvu u kakvom živimo, nažalost jedan terapeut si ne može priuštiti da ne naplati svoju uslugu iz razloga koje si opisao. Također i doktori odbijaju liječiti ljude bez zdravstvenog osiguranja (ili bez da plate), u dučanu nam odbijaju dati hranu bez novca (a isto nam je potrebna za preživljavanje) i sl. Znači cijeli ovaj problem je puno dublje prirode od samo rasprave bi li terapeuti koji imaju dar (istina i znanstvenici i umjetnici i mnoge druge profesije također imaju dar koji su samo malo doradili) trebali naplaćivati usluge. Po meni pitanje glasi: treba li itko naplaćivati usluge i donosi li nam uopće koncept novca i cjelokupne današnje ekonomije nešto dobro ili nas koči u tome da postanemo ljudi kakvi bismo voljeli biti i živimo u svijetu u kojem bismo uživali? Opet, po meni: riječ je o začaranom (neurotskom) krugu na razini cijelog društvenog sustava koji bi trebalo promijeniti, pa ovakvih rasprava ne bi niti bilo, niti bi svijet ikad došao u fazu koju Toma Juda opisuje u svom zadnjem komentaru na blogu. Ovako: realne su, nažalost, šanse da u tu fazu dođe.
05.07.2007. (18:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
06.07.2007. (15:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
altruist
Razmiščjanje berixa je realno za ovo naše vrijeme.U vrijeme kad se ovaj svijet bavi isključivo trkom za materijalnim i grabi sve što stigne utopija je razmišljati da se usluge,posebno usluge alternativnih terapeuta ne naplaćuju.Razlog za to nalazim u ulaganjima naravno u novcu,za edukaciju,koja je neophodna da bi se moglo postati terapeut.Međutim,danas ima toliko alternativaca koji nemaju ni "a" od alternativnog,a uspjevaju jako lijepo i udobno živjeti od prodavanja svojih usluga i vrlo je tešlko pronaći pravog terapeuta.Zbog toga bi trebalo više pažnje u medijima i sl. posvetiti definiranju pojma alternativnog lječenja sa dokazanim djelovanjima na izlječenje određenih tegoba i blokada - tada bi svima bilo jasnije kojeg terapeuta odabrati i kojem vjerovati.Jer, reklama i medijska eksponiranost nekad dovodi one koji bi se odlučili za takav vid iscjeljenja do zabluda i nepovjerenja. Kod rasprave o naplaćivanju tretmana terapeuta treba voditi računa o njihovom znanju i pristupu klijentu-njihova učinkovitost u iscjeljivanju,po mom mišljenju,ovisi o njihovom obrazovanju na prvom mjestu(pri tom mislim na usavršavanje tehnika iscjeljivanja)a tek na drugom mjestu je njihov dar kako to navodi berix.
07.07.2007. (18:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sviđa mi se naziv terapeut, iako ja svog "terapeuta" zovem mentor, mislim da mu to bolje pristaje. Dakle, on takav kakav je ima veliku kasicu prasicu u koju uguraš novčeke pri odlasku. Onoliko koliko misliš da trebaš ili koliko možeš ostaviti u tom trenutku. To mi je skroz ispravno.
07.07.2007. (21:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Slažem se i s Berixom, i Neazess i Pupom (i njenim mentorom) i na kraju s Tomom Judom, svatko je odlično opisao situaciju iz svoje perspektive i zajedno su složili sliku problema. Trošila sam jako puno novaca na razne terapije i mogu reći da za ono što mi je pomagalo, nije mi bilo žao dati novce, iako su pojedinačne i krajnje sume premašivale cifru koju bi trošila na sebe da sam bila zdrava. Važno je pritom iskreno si priznati da li nam nešto pomaže ili ne i ne trošiti ni vrijeme ni novac na ono što ne pomaže, čak i kad je riječ o lijeku koji dobijete besplatno preko socijalnog. Ne volim samo kad netko svoje vrijeme cijeni zlatom (na takve gledam iz Toma Judine perspektive), ali takvi terapeuti i terapije mi nisu ni pomogli. Pomogli su mi oni čija cijena mi je bila prihvatljiva, vjerojatno zato što su se i našli u pravo vrijeme na pravom mjestu da bi mi pomogli. Ja projektiram kuće. Dobra kuća je također dio zdravlja. Ja na sebe gledam kao na 'doktora' koji radi na preventivi (iz zafrkancije, jer ne patim na titule). Volim svoj posao i radila bi ga i 'besplatno' kad bih imala besplatnu hranu, besplatno stanovanje, odjeću, zdravstveno osiguranje (koje je sve samo ne besplatno, vidim to svaki mjesec na svojem izvatku od plaće ;)). I tu se slažem s Neazess. Ali, dok je njezina teorija utopija, dotad ću morati raditi za plaću...
09.07.2007. (14:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Po meni ispravno je dati sve što ti je dano.I ne pitati za plaću.Kad meni netko nešto želi dati besplatno, ja kažem :uzmi od mene novce,ja imam,a kad ti dođe tko ne može platiti sjeti se mene i napravi besplatno.Isto tako ja naplaćujem od onih koji imaju,a besplatno radim za one druge. I kada radiš tako i daješ sve,novac nekako dolazi sam.
09.07.2007. (22:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
neazess
Bilo mi je teško odlučiti hoću li komentirati ovdje ili kod Tome Jude, ali tamo sam već ostavila komentar o davanju općenito, pa se nadam da ćete obojica ovo pročitati.
Ja mislim da terapeuti ne bi trebali naplaćivati usluge. No isto mislim da nitko ne bi trebao naplaćivati usluge. Da pojasnim: ja mislim da bi novac kao koncept iz cjelokupnog društva trebalo povući, da bi ljudi trebali dovoljno evoluirati da shvate da ono što rade rade za dobrobit društva, pa tako i sebe samih i da društvo općenito ne bi trebalo birati hoće li pomoći nekome ili ne na temelju financijske situiranosti.
Međutim, taj moj koncept je utopija koja možda ima nekakve perspektive u dalekoj, dalekoj budućnosti - tamo negdje oko perioda Zvjezdanih staza ;))). Jer da bi do toga došlo svi ljudi bi trebali raditi ono u čemu uživaju - tako bi najbolje doprinosili zajednici i ne bi trebali simboličnu nagradu za to. Također, svi ti ljudi bi trebali biti dobro zbrinuti. Kako bi se tako nešto ostvarilo potrebno je riješiti probleme poslova koje nitko ne želi (a možda i prenatrpanosti Zemlje ljudima). Možda ovaj način našeg tehnološkog napretka jednog dana i dovede do nečeg takvog, ali to neće biti skoro i pitanje je hoće li planet preživjeti sve što ga po tom putu čeka.
U društvu u kakvom živimo, nažalost jedan terapeut si ne može priuštiti da ne naplati svoju uslugu iz razloga koje si opisao. Također i doktori odbijaju liječiti ljude bez zdravstvenog osiguranja (ili bez da plate), u dučanu nam odbijaju dati hranu bez novca (a isto nam je potrebna za preživljavanje) i sl.
Znači cijeli ovaj problem je puno dublje prirode od samo rasprave bi li terapeuti koji imaju dar (istina i znanstvenici i umjetnici i mnoge druge profesije također imaju dar koji su samo malo doradili) trebali naplaćivati usluge. Po meni pitanje glasi: treba li itko naplaćivati usluge i donosi li nam uopće koncept novca i cjelokupne današnje ekonomije nešto dobro ili nas koči u tome da postanemo ljudi kakvi bismo voljeli biti i živimo u svijetu u kojem bismo uživali? Opet, po meni: riječ je o začaranom (neurotskom) krugu na razini cijelog društvenog sustava koji bi trebalo promijeniti, pa ovakvih rasprava ne bi niti bilo, niti bi svijet ikad došao u fazu koju Toma Juda opisuje u svom zadnjem komentaru na blogu. Ovako: realne su, nažalost, šanse da u tu fazu dođe.
05.07.2007. (18:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
xanthus
reiki
06.07.2007. (15:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
altruist
Razmiščjanje berixa je realno za ovo naše vrijeme.U vrijeme kad se ovaj svijet bavi isključivo trkom za materijalnim i grabi sve što stigne utopija je razmišljati da se usluge,posebno usluge alternativnih terapeuta ne naplaćuju.Razlog za to nalazim u ulaganjima naravno u novcu,za edukaciju,koja je neophodna da bi se moglo postati terapeut.Međutim,danas ima toliko alternativaca koji nemaju ni "a" od alternativnog,a uspjevaju jako lijepo i udobno živjeti od prodavanja svojih usluga i vrlo je tešlko pronaći pravog terapeuta.Zbog toga bi trebalo više pažnje u medijima i sl. posvetiti definiranju pojma alternativnog lječenja sa dokazanim djelovanjima na izlječenje određenih tegoba i blokada - tada bi svima bilo jasnije kojeg terapeuta odabrati i kojem vjerovati.Jer, reklama i medijska eksponiranost nekad dovodi one koji bi se odlučili za takav vid iscjeljenja do zabluda i nepovjerenja.
Kod rasprave o naplaćivanju tretmana terapeuta treba voditi računa o njihovom znanju i pristupu klijentu-njihova učinkovitost u iscjeljivanju,po mom mišljenju,ovisi o njihovom obrazovanju na prvom mjestu(pri tom mislim na usavršavanje tehnika iscjeljivanja)a tek na drugom mjestu je njihov dar kako to navodi berix.
07.07.2007. (18:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pupa
Sviđa mi se naziv terapeut, iako ja svog "terapeuta" zovem mentor, mislim da mu to bolje pristaje. Dakle, on takav kakav je ima veliku kasicu prasicu u koju uguraš novčeke pri odlasku. Onoliko koliko misliš da trebaš ili koliko možeš ostaviti u tom trenutku. To mi je skroz ispravno.
07.07.2007. (21:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prijateljica svjetlosti
Slažem se i s Berixom, i Neazess i Pupom (i njenim mentorom) i na kraju s Tomom Judom, svatko je odlično opisao situaciju iz svoje perspektive i zajedno su složili sliku problema.
Trošila sam jako puno novaca na razne terapije i mogu reći da za ono što mi je pomagalo, nije mi bilo žao dati novce, iako su pojedinačne i krajnje sume premašivale cifru koju bi trošila na sebe da sam bila zdrava. Važno je pritom iskreno si priznati da li nam nešto pomaže ili ne i ne trošiti ni vrijeme ni novac na ono što ne pomaže, čak i kad je riječ o lijeku koji dobijete besplatno preko socijalnog.
Ne volim samo kad netko svoje vrijeme cijeni zlatom (na takve gledam iz Toma Judine perspektive), ali takvi terapeuti i terapije mi nisu ni pomogli. Pomogli su mi oni čija cijena mi je bila prihvatljiva, vjerojatno zato što su se i našli u pravo vrijeme na pravom mjestu da bi mi pomogli.
Ja projektiram kuće. Dobra kuća je također dio zdravlja. Ja na sebe gledam kao na 'doktora' koji radi na preventivi (iz zafrkancije, jer ne patim na titule). Volim svoj posao i radila bi ga i 'besplatno' kad bih imala besplatnu hranu, besplatno stanovanje, odjeću, zdravstveno osiguranje (koje je sve samo ne besplatno, vidim to svaki mjesec na svojem izvatku od plaće ;)). I tu se slažem s Neazess. Ali, dok je njezina teorija utopija, dotad ću morati raditi za plaću...
09.07.2007. (14:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cvjetići
Po meni ispravno je dati sve što ti je dano.I ne pitati za plaću.Kad meni netko nešto želi dati besplatno, ja kažem :uzmi od mene novce,ja imam,a kad ti dođe tko ne može platiti sjeti se mene i napravi besplatno.Isto tako ja naplaćujem od onih koji imaju,a besplatno radim za one druge. I kada radiš tako i daješ sve,novac nekako dolazi sam.
09.07.2007. (22:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nukfi
hladno. Slap iz starog mosta pao Peachey, tokarenje i uvijanje u refurbished laptops for cheap
22.09.2009. (00:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...