balkanska krcma

četvrtak, 06.10.2005.

Troši i uživaj

Naš život se sastoji od malih stvari. Sitnice nam dižu raspoloženje, stavljaju nam osmijeh na lice. Jutros sam išla na posao neraspoložena kao i svako jutro dok ne popijem prvu kavu. Međutim jutros mi je prekrasni prizor razvukao osmijeh prije kave. U gradskoj đungli, pred poslovnicom Zagrebačke banke, ponosno su šetala četiri pauna! Isključila sam se iz vreve, trubljenja i psovanja nervoznih vozača, gledala ta prekrasna četiri stvorenja i divila se. Sjetila sam se da oni inače obitavanju u obližnjem parku, ali do sada se nisu spuštali na gradski asfalt. I to ne jedan, nego cijela ekipa. Požurila sam da ne zakasnim na posao, sa mislima na paune. Vjerojatno su i oni čuli za ove nove kredite. Možda su htjeli pozajmiti novac da se vrate odakle su došli. Onaj što je stajao pred bankomatom vjerojatno je bio glavni pozajmitelj, a ostali jamci. Ili su možda bili prosvjednici, tražili da ih se oslobodi kredita jer nemaju to odakle platiti.
Odlučila sam se za verziju da su došli uljepšati dan ljudima koji su prezaduženi i ne vide više nikakvo svjetlo u životu. Ovih dana se vrte reklame na televiziji, banke se trse tko će građanima podariti što veće zaduženje. Nasmijani glumci se raduju jer mogu ulaziti u minus čak tri plaće. Odakle tu razlog za smijeh? Meni dođe da zaplačem i kad sam dvadeset kuna u minusu jer ne znam odakle ću vratiti taj minus. Moja metematika se svodi na to da kako god okrenem, ja sam na nuli. Očito nešto nije u redu s tom mojom matematikom.Ali dobro, bar sam na nuli. Puno mi je draža ta matematika od one da sam 30 000 kn u minusu što nam velikodušno nude. Ali minus se mora vratiti. To nitko ne spominje. Samo tu i tamo na nekoj majici ili nekom zidu možemo pročitati: «Na mladima kredit ostaje.» Ako se ikad odlučim na takav minus, ne smijem imati nikakve zakonske nasljednike koji će ispaštati zbog mene. Ili ću za nasljednika prijaviti nekoga tko mi se u životu jako zamjerio pa želim da ispašta otplaćujući moj kredit, ne samo doživotno, nego generacijama iza. Jer taj netko će morati dignuti kredit da otplati moj dug (da, i to postoji, nekidan sam saznala, ljudi dižu kredite kako bi otplatili kredite, bilo bi smiješno da nije tragično), onda će taj kredit ostati na njegovom nasljedniku, pa će se priča ponoviti i tako u nedogled. Baš me zanima dokle će to ići tako. Kad Hrvatska uđe u Europu, većina stanovnika će taj dan vjerojatno dočekati u zatvorima ili na prisilnom radu. Na slobodi će biti samo korumpirani, a mi obični smrtnici ćemo zajedno dijeliti zatvorske ćelije. Možda to i nije toliko loše. Trošiš i uživaš, a onda završiš u zatvoru sa još gomilom takvih ljudi. Sigurno neće biti loše tamo, u raju je dobro, ali u paklu je ekipa! Samo što će država onda upasti u minus jer će morati izgraditi još zatvora! Ionako ljudi već čekaju svoj red za odsluženje kazne. Ja bih im predložila da od škola i fakulteta odmah naprave kaznionice. Ionako će ti ljudi u zatvore čim kroče u život, pa uštedimo prostor. Neka pokušaju s projektom sa faxa u zatvor. Onaj sličnog imena im je neslavno propao, ovaj će zagarantirano uspjeti. Zato se smiju oni glumci s reklama, znaju da ćemo se svi sresti na jednom mjestu pa ćemo partijati, i to uz plaćeni smještaj i hranu! Juhuuu! Vjerojatno su i pauni zato došli na bankomat, hoće i oni u naš raj. E, moje životinjice, to je ipak samo za ljude. Trošimo zajedno i vidimo se uskoro!

- 15:53 - Komentari (11) - Isprintaj - #

nedjelja, 02.10.2005.

Ne oskvrnjujte mi crtiće!

Neizmjerno volim djecu. Raznježim se kad je neko dijete u mojoj blizini, spustim se na njegovu razinu, prihvatim autića, lutkica, lego kockica, čak se i prepirem s njima kao da sam njihovo godište, zbog čega me prijateljice uvijek zezaju. Istina da ne mogu previše izdržati s njima, ipak me nakon određenog vremena probudi razina mojih godina pa želja da zapalim cigaretu, legnem i opustim se bez da me itko ometa. Možda se tada javi moja hedonistička sebičnost kad sam sama sebi najvažnija. Nemam još svoju djecu pa si to mogu dopustiti. Raspravljali smo ovo ljeto koje negativne asocijacije imamo uz djecu. Ja sam rekla da mi je negativno kad se sjetim da bih možda htjela spavati, odmarati se, a nekoliko djece se ustrči oko mene i ne da mi mira. Punašniji prijatelj je komentirao da djetetu moraš dati zadnji komad mesa. Možda odrasli nisu gladni? Ha, ha, jasno da su gladni, ali je bit roditeljstva nesebičnost i žrtvovanje. Ja ću još malo uživati u svom neometanom hedonizmu.
Mislim da djecu toliko volim jer oni predstavljaju sve ono što odrasli nisu. Djeca su iskrena, sve im je igra, vesela su, razdragana, inteligentna. Neiskvarena. I ja sam bila takva, širokog osmijeha za sve ljude, bez zlobnih komentara, oličenje dobrote ( u šta li sam se samo pretvorila, ha ha!). Uz djetinjstvo, između ostalog, vežem crtiće. I danas ih gledam, podsjećaju me na doba kad sam bila to jedno malo, dobro, neiskvareno dijete. S osmijehom i toplinom pratim tom & jerrya, pticu trkačicu, tweety i silvestra, garfielda, štrumfove (iako ih sad ne stignem pogledati, prerani termin su mi stavili). Oni su mi svetinja. I sad možete misliti kako se osjećam kad vidim perverzne animacije s mojim omiljenim likovima crtanih filmova! Kome može biti smiješno i drago gledati kako snoopy garfieldu radi felacio, kako se tom i jerry natječu čija će sperma dalje odletjeti, kako Popaju od špinata raste penis pa vodoskok sperme odbaci Olivu metrima daleko... U najmanju ruku morbidno. Ne oskvrnjujte mi crtiće! Oni su mi simboli čistoće, nevinosti, nepokvarnosti i ne mogu podnijeti da ih netko iskorištava u takve svrhe. Već smo vidjeli na mojim stranicama da nemam ništa protiv sexa, ali likovi crtanih nemaju ništa s tim. Kao što nisam mogla voditi ljubav na krevetu na kojem sam spavala kao dijete jer me podsjećalo na doba nevinosti, doba neiskvarenog djetinjstva., tako ne mogu prihvatiti iskorištavanje mojih likova u ove perverzne svrhe. Oni će u mojoj uspomeni uvijek ostati svijetle točke mog djetinjstva.
Na South Park sam se bez problema navikla i prihvatila ga jer su stvorili nove animirane likove. S tim se slažem. Nitko nema konotacije uz njih, takvi su sami po sebi a nisu rađeni prema zaštitnim likovima djetinjstva. Ne moraju svi razmišljati kao ja (iako to neki do sada nisu shvatili, mislili su da ja serviram gotove istine koje moraju svi prihvatiti; ne, ja samo dajem SVOJ pogled na život) ali dajem sebi pravo da odbacujem te animacije kao jednu vrstu zločina. Kad otiđem na vipov portal zažmirim i ne gledam desnu stranu ekrana s koje mi iskaču ti užasi kao ponuda za mobilne telefone. Dobijem li nešto takvo mailom, brišem uz razjareni vrisak. Ma napravite svoj kutak s tim gadostima ako želite, samo mi nemojte to servirati pod nosom! Pustite me da uživam u slici djetinjstva, blagoj i nježnoj. Ne oskvrnjujte mi crtiće!

- 18:26 - Komentari (7) - Isprintaj - #

četvrtak, 29.09.2005.

Reply

Ne mogu a da se ne osvrnem na komentare na prošli post manjeg dijela muških blogera. U opisu mog bloga piše da iza vrata balkanske krčme ja živim i da na njih nitko nije prisiljen ući. Dakle svatko ulazi svojevoljno, ako mu se ne sviđa može izaći i ne vratiti se nikad više. Svatko ima svoje mjesto pod suncem. Zanimljivo, svi su ušli jer ih je zaintrigirala tema o veličini njihove muškosti. Jedan je čak spomenuo da je to izlizana tema loše napisana i da se pametni komentatori lijepe na to. Ako je to izlizana tema, zašto je klikao na nju? Ja ne čitam što me ne zanima, ponekad ne stignem pročitati ni sve što me zanima jer nemam vremena. I ako su komentatori pametni, zašto su trošili vrijeme i riječi na jedan tako loše napisan post? Kako i piše u spomenutom postu, muškarčev ego je najlakše povrijediti spominjanjem njegove neobdarenosti, a meni je izgledalo kao da sam nekim muškarcima povrijedila ego.
Post je nastao sasvim slučajno, na temelju razgovora vođenog tog dana. Nisam osobito ponosna na stil i kompoziciju jer znam da imam boljih i kvalitetnijih tekstova, ali sam jednostavno bila preumorna za korekcije. Nije mi bilo drago što je taj tekst reklamiran na naslovnici, jer ima puno boljih tekstova koji nikada ne dođu na naslovnicu, a zaslužuju više od svih što se nađu tamo. Nisam dugo na blogu, ali nikad nisam vidjela da je među flesh vijestima stavljena neka poezija ili umjetnička proza. Možda urednici nisu na dovoljno visokoj razini da bi razumjeli te tekstove, pa da npr. tekstove viviane s bloga ljeskanje.blog.hr najave kao nježnu sentimentalnu prozu. Stavljaju moj post o veličini penisa jer znaju da to svih zanima a rijetki pišu o tome.
Zanimljivo, često pišem o razlikama muškaraca i žena, želim ukazati na neke probleme u komunikaciji, ispraviti zastarjele vrijednosti, učiniti nas jednakijima. I sve što sam pisala pokaže se istinitim i to upravo na mojoj stranici! Žene koje se nisu slagale s mojom teorijom su to fino objasnile. Vulgarni komentari su dolazili sa strane nekih muških blogera. Zahvaljujem muškarcima koji su ostavili pristojne komentare, oni mi daju nadu da ipak postoji još normalnih muškaraca spremnih na humanu komunikaciju i da nije sve tako crno. Čitala sam na nekom blogu kojeg je pisao muškarac da muškarci vole velike sise. Nisam se našla uvrijeđenom, svatko ima pravo pisati što želi. Nisam ga nazvala izopačenim pervertitom kojem fali sexa. Očito još uvijek živimo u društvu koje nije parlamentarno. Žao mi je što nam je društvo uspavano. Pročitala sam negdje da je mozak vatra koju treba razgoriti. Ako moji tekstovi bar jednu osobu potaknu na pozitivno razmišljanje, razgore vatru u mozgu, ja ću biti zadovoljna. Neumjesnih komentatora će uvijek biti, iako na ovu stranicu nisu prisiljeni ući. Samo mi daju više tema za rasprave o muško - ženskim odnosima...

- 21:40 - Komentari (15) - Isprintaj - #

srijeda, 28.09.2005.

Veličina je važna

Najgora uvreda za muškarca je ako povrijedite veličinu njegove igračkice. Nakon toga vas u nastupu bijesa može i likvidirati, da ne pričate dalje, zato je bolje ne pokušavati s takvim igrama. Ja sam pokušala jednom, pa sam morala glumiti i psihijatra muškarčini koja se skoro rasplakala. Jasno da sam pobjegla od njega, ali nisam ga mogla jadnog odmah ostaviti, ne želim nekoga nositi na duši.
Koliko god oni pričali da im veličina nije važna, da je sve stvar tehnike, o ho ho,oni o veličini samo i misle! A budimo iskreni, i žene misle na to. Nikad ne pričam o svojim intimnim situacijama s prijateljicama, ali me ni jedna ne propusti pitati o veličini dotičnog. Ma ne samo da me prijateljice pitaju, već i vlasnike tih alata zanima je li mi dovoljna njihova veličina. Ponekad uživam u vlasti koju imam u tom trenutku pa kažem da sam vidjela ja i veće. Prestanem kad vidim da sam ih dovela do ruba očaja.Ako nisu baš pretjerano obdareni, počnu se branit nekim hrvatskim prosjekom koji je navodno 15, 16 cm. Koliko sam samo puta čula muške priče iz svlačionica i s grupnih tuširanja gdje nemaju pametnijeg posla nego jedan drugom zavirivati među noge. Tko zna, možda se oni s malima uopće i ne tuširaju, dok oni obdareni ponosno šetaju a treća noga im se klati. Nekoliko puta sam radoznalo zavirila i u muške WC-e, i tamo se oni međusobno gledaju. I onda smo mi žene nastrane i previše prisne! Ja ne zavirujem prijama među noge da vidim kakvu su intimnu frizuru napravile, ako neku i vidim golu, ne gledam – vau, kolike sise ima a pogledaj mojih, takve misli mi ne padaju na pamet.
Da veličina nije važna, reći će cure koje nisu probale velike i neobdareni muškarci. Svaka cura koja je bar jednom probala obdarenoga, reći će da je veličina važna. Ne govorim da svaki obdareni dobro ševi. Ali kad se pred vama pojavi jedan vrstan primjerak, mora vam zastati dah! Puno udobnije je voziti se u audiju nego u yugu. Audi je veći, širi, udobniji, bolje vuče i bolje leži na cesti, prianja. Tako je i s ovim igračkama. Obdareni audi je prva klasa a majušni yugo je skoro pa van kategorije. Ako prva vožnja audijem nije baš najudobnija, znači da treba naučiti malo bolje upravljati njim jer se zna što audi pruža ako se pravilno koristi.
Ali kako u ničem nije dobro pretjerivati, tako ne treba pretjerivati ni s ovim igračkama. Zamislite autobus double decker ili vlak s nekoliko vagona u usporedbi s audijem. Jedan je preširok a drugi predug. Jednom sam se prepala jednog vlaka s vagonima jer mi se učinio kao kolac na koji su Turci nabadali svoje zarobljenike – od grkljana do analnog otvora. Sprava za mučenje. Dobro samo izdaleka gledati.
Obdareni znaju čime raspolažu pa im morate ponekad dopustiti da se sami sebi dive. Dječje muške priče. Neobdareni također to znaju pa im često treba psihička pomoć. Kao da su hendikepirani! To je rizik koji ide s njima. Naslutim li da moj potencijalni muškarac spada u tu kategoriju, bježim glavom bez obzira! Ne samo zbog meni nedovoljne veličine, nego i zbog toga jer ne želim biti nečiji terapeut. A i ne želim slušati izlizane fore opravdanja – «mali ali pali», «nije važna veličina broda nego jačina valova», «za zadovoljenje žene je dovoljno samo sedam centimentara»...Kad mogu birati, onda biram prvu klasu. Volim velike krevete, velike brodove, velike stanove, pušim duge cigarete...I neka mi onda još netko kaže da veličina nije bitna!

- 23:23 - Komentari (30) - Isprintaj - #

nedjelja, 25.09.2005.

Grimizno slovo

Načula sam sinoć jedan razgovor o djevojci koja je nečija ljubavnica. Svi su se zgražali nad tim, osuđivali je, samo što je nisu linčovali. Razgovor sam samo «prisluškivala» pa se nisam mogla uključiti u raspravu, da ne završim ja na lomači zbog zabadanja nosa u tuđe stvari. Ja djevojku ne osuđujem. Ni ne žalim je, dajem joj za pravo. Jedini krivac u toj situaciji je gospodin. Njemu bi trebalo našiti grimizno slovo. Navodno pun ljubavi za svoju djevojku/ženu, ponizan pred njom, drži je uza se jer mu je dobra kućanica, dobro pegla, dobro kuha i što je najvažnije, u svakom slučaju ga voli. Vjerno ga čeka kući dok je on na poslovnim večerama i dočekuje ga sa smiješkom, ni ne sluteći da je njen gospodin upravo poševio svoju ljubavnicu i da se ne može pomaknuti zbog kama sutra poza a ne zbog sjedenja nad kompjuterom. Prevarena žena dobije kućanstvo i umornog muža. Privid obitelji. Ljubavnica dobije dobar sex, bocu vina i ne mora s njim provesti noć slušajući njegovo hrkanje, niti mora prati njegovo prljavo rublje. Između prevarene žene i ljubavnice, biram ljubavnicu. Ona ipak iskorištava gospodina, ako je pametna, ucjenom može štošta izvući iz njega. Naravno, ne izravno ona. Za sve postoje diskretni načini. On je to i zaslužio. Ili budi vjeran ženi koju si izabrao ili živi slobodnjačkim životom. Treće ne priznajem. Ljubavnica s početka priče je živjela slobodnjačkim životom. Ona nije ništa skrivila, nikog nije prevarila, samo je uzela ono što joj je život pružio – hedonizam.
Jasno da ne zagovaram preljub. Samo branim djevojku. Moj zadnji momak s kojim sam bila u vezi mi nije vjerovao kad sam rekla da nikad nisam prevarila momka. Zar je to tako nevjerojatno? Ne, dragi, ja ili jesam ili nisam. Nemam potrebu dokazivati svoj ego ševeći svakog koga poželim. I bilo bi lijepo kad bi svi bili poput crnog roba iz Heineove pjesme: «Od roda sam onih, Azra, što umiru kad ljube.» Nisam varala. Jer žene nisu učili da se udaju za djevce a spavaju sa žigolima, kao što su odgajali naše muškarce. Po Platonu smo svi mi polovica jednog principa koja traži svoju drugu polovicu. Kad nađem svoju drugu plovicu, spojit ću se s njom tako da se više nikad ne rastavimo. Ne nađem li odgovarajuću polovicu, neću se pokušavati nerazdvojno sastavljat s njom. Probat ću je, kao cipelu za koju znam da mi ne odgovara ali sam znatiželjna kako će mi stajati na nozi. Tako je i djevojka ljubavnica probala gospodina. Možda joj je bilo lijepo gledati ga kraj sebe, možda joj je odgovarao u krevetu. Otići će od njega, tražiti svoj pravi dio koji joj pripada. Ali on je svoju cjelinu razbio. Njega se treba osuđivati.

- 15:47 - Komentari (13) - Isprintaj - #

srijeda, 21.09.2005.

Noć dugih noževa

«Kad se u balkanskoj krčmi pogase svjetla, onda sijevaju noževi.»
M. Krleža

I noćas su sijevali. Čim se ugasilo svjetlo, upalio se pakao. Izletjeli su veliki tvoji crveni vragovi, kanđe su se zarile duboko u moje meso a krv se izmiješala sa suzama. Jedino moje oružje su bile riječi. Nisam imala snage maknuti te sa sebe, prekinuti tu paklenu igru tvoje nadmoći. Gađale su te otrovne strelice mojih riječi, i znam da su pogodile duboko jer su bile istinite. Što su one bile istinitije, ti si bio grublji prema meni. Probudila se zvijer u tebi, praiskonski poriv muškarca/zvijeri da nadvlada svoju ženku. Zarobi je, pokori.
Možeš me mučiti. Zarezivati tragove po meni, psovati me, nazivati me kujom, silovati me. Možeš me vrijeđati, sirovom snagom se boriti za nadmoć, ali nikad nećeš pobijediti. Ostat ću ležati pod tobom sa suzama u očima, krvavim tragovima po tijelu. Ali nikad nećeš moći ugasiti onu vatru u mojim očima koja će ti govoriti da me nisi pokorio. Možeš me bacati nazad u pakao, dopuzat ću natrag. Što me više puta srušiš, više puta ću se i dignuti. Jer te boli tvoja istina i te opake riječi što sijevaju tišinom i zabadaju se u tvoj krhki ego. Jer te boli što znam prepoznati i ono što sam sebi ne govoriš. Što me gore mučiš, glasnije ću izvikivati tvoje slabosti.
Moje suze će presahnuti. Rane će do sutra zarasti. I opet ću pobjedonosno ustati. Tvoju surovu moć će zakopati prošlost .I znat ćeš da me možeš poraziti, ali ne i pokoriti.I da te ne želim vidjeti...nikad više.

- 01:03 - Komentari (7) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 19.09.2005.

Snaga žene

Kad je Bog ženi dao vrlinu snalažljivosti, nije ju baš nagradio. Lijepo je znati snaći se u svakoj situaciji, iz nemogućeg pronaći izlaz, ali kad vašu snalažljivost počnu iskorištavati, ona preraste u manu.
Imam dva brata. Sestrica u sredini, nježna, osjetljiva, krhka, bez mišića, dok braća svoje redovito napuhuju. Izvan kuće, naravno. Često znam reći tati da sam mu ja najvrjedniji sin. Uvriježilo se dijeliti poslove na muške i ženske. Notorna glupost, ako ja mogu oprati suđe i prozore, ispeglati košulju, to može i svaki muškarac, samo im je to ispod časti. Kako bi jedan muškarac mogao pobrisati stol za sobom, uzeti krpu u ruke? Nije to u njihovoj prirodi. Ali je zato skroz normalno kad se ja dignem na skale mijenjati žarulju, kad upotrijebim svoju snalažljivost u manevriranju pokućstvom pri premještanju. Ja izlazim s vanjske strane prozora visjeti nekoliko metara nad betonom kako bi se kroz prljava stakla moga brata napokon pojavilo sunce. I sve to uz povike da sam luda, da ću se usmrtiti i da me ne može gledati. Ja odlazim na tavan među miševe spremati stare stvari, jer kad bih čekala njih, ostala bih zatrpana tim stvarima. Ja prespajam žice, znam sve o vidama, tiplama, brokvama, muškim i ženskim utičnicama (tome su znali nadjenuti ime), izolatorima...Nema veze što mi je od težine stvari koje sam nosila počeo škripati pupak pa mi je to sada mala noćna muzika. Za nagradu dobijem široki osmijeh, zagrljaj i poljubac. Znaju da to pali kod mene, pa me ljutnja prođe.
He, naučila sam ja i paliti auto na guranje. Naučila sam i klemama baratati – to vam je, dragi muškarci, kad s jednog akumulatora napojite drugi. Jer, jasno, žene uvijek dobiju gore automobile nego muški pripadnici obitelji pa je baš zgodno kad se nekoliko fino obučenih i namirisanih žena uhvati gurati auto ili otvori haubu pa kopa po akumulatoru. Ispraksirala sam se ovo ljeto u tome. Muškarci su najčešće bili nasmijani promatrači. Ne znam zašto, ali muškarcima je nešto posebno uzbudljivo gledati žene kad se muče. Možda praiskonski sadizam. Primjetila sam to i kada nosim ili guram putnu torbu do kolodvora. Vjerovali ili ne, svaki muškarac iz automobila će se okrenuti za ženom s prtljagom, ali rijetko tko će pomoći.
I onda me pitaju zašto se ne bavim nekim sportom. Pa čemu, kad mi je sport svakodnevni život, nije mi potrebno odlaziti u teretanu. Kako u svemu treba naći nešto dobro, recimo da je u ovom dobro što širim svoje spoznaje. Dobro je biti upućen u sve, možda mi jednog dana život bude ovisio o tome. Samo, do tada je uputno pretvarati se uskraćen za neke spoznaje. Skriti svoju snalažljivost i znanje i pustiti druge da se malo muče.

- 01:14 - Komentari (6) - Isprintaj - #

subota, 17.09.2005.

Na zadnjem sjedištu moga auta

Pročitala sam da Scarlet Johanson žarko želi probati sex u autu jer joj je dosadio sex po hotelskim sobama. Sirota mala bogatašica! Vjerujem da joj je teško, pa puno lakše je priuštiti sebi skupu hotelsku sobu nego parkirati auto na neko skriveno mjesto. Što bi tek Scarlet rekla kad bi popričala sa mnom! Ja sebi ne mogu priuštiti hotelske sobe niti se družim s osobama koje to mogu. A što se auta tiče – ono mi je postala spavaća soba. Slobodno bih mogla unijeti u njega plahte i deke. Vjerojatno ću ga nastaviti koristiti i kad napokon dobijem svoj stan. Modrice i ogrebotine su mi postale sastavni dio života. Postala sam majstor u izmišljanju podrijetla ogrebotina. Ponekad neki skriveni kamen baš meni prepriječi put, onda vozim biciklu pa padnem jer sam izbjegavala dijete, laktove sam jednom izderala jer sam se naslonila na hrapavi zid...Mislila sam da ću samo kao dijete imati izderana koljena, da odrasli nemaju rane i ogrebotine...Ha ha, baš sam bila dijete!
Neki ožiljci na mom tijelu čak imaju i svoje posvete. Bio je film Tijelo kao knjiga, mogla bih i ja napisati knjigu o svojim ožiljcima. To bi ujedno bila moja biografija. Na koljenima je skoro svaki moj partner našao bar jedno sićušno mjesto za svoju uspomenu.
Možda nije loše što mi je auto postao spavaća soba. Bar sam naučila puno o autima pa se vrlo lako priključim muškim pričama o automobilima. Osim što znam sve o ventilima, mjenjačima, konjima, motorima, znam i da je toyota definitivno najgore auto za sex jer sjedalo možete spustiti samo do pola, renaulti su jako udobni (koliko to prilike dopuštaju, jasno). A kad bi Scarlet tek čula o mjestima gdje se auta parkiraju...Za splitski Žnjan su pisali da ga ni Papa ne bi mogao odriješiti. Trenuci romantike se dijele sa još stotinjak ljudi, voajerima, hormonima napunjenim pubertetlijama, alkoholičarima, psihopatima, čak i psima lutalicama. Ma nije još sve to tako ni loše kad je vrijeme normalno, ni vruće ni hladno. Ali ljeti – znoj se cijedi, kroz otvorene prozore dopiru zvukovi nekog drugog para, na plažu ne možete jer više nema mjesta gdje se može biti sam ,uvijek netko poželi na plažu doći popričati, nešto popiti, okupati se...A tek zimi! Tu najviše akumulatora ode. Kad treba skinuti debelu jaknu, pa đemper, košulju, majicu,hlače, suknju, hulahopke, dok vanka zavija bura i temperatura je oko nule...brrr i sad mi je hladno. Da ne spominjem činjenicu da vas bilo koji slučajni prolaznik može vidjeti, možda baš vaš šef, ili kojim slučajem neki član obitelji. Ne zaboravimo ni policijske kazne za sex na javnom mjestu. Scarlet, želiš li još? Nekom je javno mjesto samo adrenalin, uzbuđenje. Meni je adrenalin kad napokon dođem na krevet. Kod automobila je dobra stvar što nakon toga svatko ode svojoj kući. Na krevetu oboje provedete noć. Može završiti kobno ako otkrijete da partner hrče, da je u snu nemiran pa vas iz carstva snova iznenadi udarac u glavu, ili možda priča pa u snu otkrije sve svoje tajne...dakle možda je ipak bolje držati se dobrog starog automobila. Ili se ja samo tješim...

- 22:49 - Komentari (8) - Isprintaj - #

utorak, 06.09.2005.

Što je muškarac bez ega

Mlađi braco mi se upravo vratio s ekskurzije. Bio je u Španjolskoj, zemlji u koju ja već dugo imam želju otići, ali to sad nije važno. U hrpi njegovih dojmova i opažaja je bio i komentar o talijanskim turistima koji su također boravili u Španjolskoj i izlazili u isto disco gdje i naši. I zamislite čemu su se moj braco i njegovi prijatelji začudili, i sablaznili se nad tim: «Oni Talijani stalno upadaju curama, ako ih neka odj... oni nastave dalje kao da se ništa nije dogodilo!» I, što je tu čudno? U toj priči je jedino čudan mentalitet naših momaka koji su preponosni za prići djevojci. Koliko puta sam čula od svojih muških prijatelja: «Šta ako ja njoj priđem a ona me odjebe?» A šta ako joj priđeš pa se ti njoj svidiš? Tko ne riskira, ne profitira. Neuspjeh doživimo na poslu, u igrama na sreću, u sportu. Znači li to da nećemo ni pokušavati odigrati neku utakmicu jer bismo mogli izgubiti? Ma igrat ćemo, truditi se, boriti se za to! Već sam pisala da je početak svih problema rečenica «I Bog stvori muškarca i ženu.» Ženu da bude družica muškarcu. Biblijska priča, ali istinita. Stvoreni smo da se miješamo jedni s drugima, dijelimo svoje nagone, stvaramo potomstvo. Kako ćemo to postići ako se bojimo međusobne komunikacije?! Norma ponašanja je da muškarac prilazi ženi. Danas se to, jasno, promijenilo, nije ništa neobično ni da žena priđe muškarcu, pa čak i da ga zaprosi. I ja sama priđem muškarcu ako želim doći do njega. Ali još je uvijek muškarac taj koji treba biti u lovu i vrebati. Tako je žalosno kad izađem vani i vidim muškarce na šanku sa svojim pivom, a sređene, utegnute žene samo vrebaju pogledom. I ostaju same.
Najviše hrabrosti imaju ružni muškarci. Vjerojatno misle da ionako nemaju što izgubiti. Ali oni ne prilaze ružnim ženama, bože sačuvaj! Ciljaju direktno na lijepe žene, čak i ako su desetak i više centimentara veće od njih. Tako da nije rijetkost vidjeti lijepu ženu i ružnog muškarca, jer se lijepoj ženi više nije dalo čekati...
Druga kategorija su lijepi ali glupi muškarci. E kakve sam sve upade čula do sada! Osim standardno glupog pitanja «A što ste vas dvije same?» (ako smo dvije, nismo same!), navest ću najkatostrofalnije:

- Kad ćeš se ustat sa stolice da ja mogu sjest, bole me noge. Naime, cijeli dan sam kopao septičku jamu, bio do grla u govnima. Izašao sam se malo opustiti, ali umoran sam...
- Ajde mi stavi ovu čašu na stol (bez molim te, ispričavam se), tebi je bliže. Uz to se počeše po jajima, kao da je to nešto najnormalnije. Da se ja usred kafića pred muškarcem počešem između nogu, zatvorili bi me u neku mentalnu ustanovu!
- Kritizira kako jedna fino sređena žena može piti pivo, da to nije ženstveno. Nisam znala da je pivo stvoreno samo za muškarce, i ako to nije ženstveno, a ti voliš žene, što radiš onda tu kraj mene?!
- Uzme vam čašu sa stola dok ne gledate (to on misli, žena ima oči i na potiljku) pa se pravi da nije ništa bilo. Kad vam strpljenje popusti, vrati čašu i počne pričati kako se upravo sad najeo ćevapa i luka i uživa u svom smradu iz usta, i ova piva mu sad baš godi.

Ne mogu više. Povratit ću. Najtužnije je to što ovo nisam morala izmišljati. Ja samo pišem svoj život.

- 00:07 - Komentari (10) - Isprintaj - #

nedjelja, 04.09.2005.

Tonka, reci cvrčak

Kad ljudi čuju riječ cvrčak, uglavnom pomisle na romantiku, toplu ljetnu večer, neku romansu na plaži...Kad ja čujem riječ cvrčak, dobijem napadaj bijesa.
Pod prozorom imam veliko stablo pelegrinke čije grane zahvaćaju moju terasu. Jasno da je svakom lijepo probuditi se i ugledati zelenilo, pogotovo kad ga sunce obasja pa vam zidovi u sobi više nisu bijeli, nego zeleno narančasti. Sve ima svoje mane pa tako i ova prirodna ljepota. Ove godine se na meni najbližu granu naselio cvrčak! Inače je cijelo stablo mala naseobina cvrčaka ali ovaj je uzeo sobu u prvom redu do mene. A stanarinu plaćam ja! Nikad ne slušam tehno i dance glazbu jer me konstantni ritam izluđuje. Tako su prije (možda i sad) mučili zatvorenike. Pustili bi im jednolični ritam, ljudi bi poludili, ne bi više mogli izdržati i priznali bi sve, čak i ono što nisu učinili. I ja bih priznala sve, rekla bih da sam ja opljačkala banku, da ja znam gdje je Gotovina, samo da mi netko makne tog cvrčka! Dođem iz vana i molim se da on ne počne svoju torturu prije nego ja zaspem. Uspijem odspavati par sati i već u šest ujutro on zagrmi, skoro meni na uho! Zatvaram prozore, pravim saunu od sobe, budim se oznojna, samo da bih smanjila dopiranje njegovog istovrsnog cvrčanja! Davno sam pročitala da cvrčci cvrče dok ne uginu. Ako je to istina, ovaj moj ima stotinjak života! U početku sam mislila, kad bi prestao ječiti, da je krepao. Mea culpa, ali bila sam sretna zbog njegove smrti. Izrecitirala bih pokoj mu duši, a meni spokoj, ali bi on ustao iz groba i program se ponavljao. I tako do u nedogled. U pjesmama su cvrčci uvijek vezani za sunce i toplinu, ali ovaj moj se toliko zanio u pjevanju da cvrči i kad kiša pada! Ne mari za moje podočnjake, ne mari što ću biti neispavana i nervozna. On tupi svoje. Pokušala sam ga nadglasati svojom glazbom, lakše ću podnijeti bilo koju drugu pjesmu osim njegove. Upalila sam liniju, TBF-ov Maxon, opustila se malo uz njihove tekstove, uz to nabrajanje uvijek oslobodim negativnu energiju, ali ne!!! Ne znam je li to urota ili što, ali oni na svom albumu imaju snimku cvrčka!
U Dalmaciji je udomaćena uzrečica «puka san ka cvrčak»! Jer, navodno, cvrčak pukne kad odcvrči svoje. Ovaj moj nije puka, očito je evoluirao, ali sam zato ja pukla. On i dalje uživa u svom trenju a meni se smrkne kad se sjetim da moram kući, slušati svog ljubimca. Još više me iznervira kad mi netko kaže kako uživa u pjesmi cvrčka, da je to pravi ljetni ugođaj. Pustila bih ih sve da bar jednu noć provedu tako blizu tom neumornom nasilniku. Kočić je pisao o Jazavcu pred sudom. Mogla bih i ja tužiti cvrčka za nanošenje duševne boli. Čujem da je to danas moderno...

- 16:27 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< listopad, 2005  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Često znam reći da je moj život mahniti teatar Miroslava Krleže. To je skup pijanaca, bludnica, samoubojica, krčmarica koji u svom ludilu mahnitaju scenom. Ja ću tu scenu nazvati balkanskom krčmom. Na njoj se pleše, pjeva, plače, mrzi i voli... To su samo jedna vrata na koja možete a i ne morate ući. Iza njih ja živim.
    Osim ovdje, možete me naći i na adresi krcmarica@net.hr

Linkovi

Kad uhvatim vremena, odmaram se uz njih:

  • Zar mislite da ne osjećam? Što više pijem, to više osjećam. Zato i pijem jer u piću ovom samilost i osjećaje tražim... Pijem jer hoću još dvaput više da patim!
    (F. M. Dostojevski, Zločin i kazna)

    Smrt nas se ne tiče. Jer, dokle god mi jesmo, nema smrti. A kad smrt dođe, onda više nema nas.
    (Epikur)

    I ja sam nju volio, ali naše se neuroze nisu slagale.
    (A. Miller)

    Macho ne znači mucho.
    (Zsa Zsa Gabor)

    Bigamija je imati jednu ženu previše. Monogamija je to isto.
    (O. Wilde)

    Za njega oralni sex znači razgovarati o njemu.
    (Lin Field)

    Među ljudima je teško, bili ti prijatelji ili neprijatelji. Bez njih je ne samo nemoguće nego i tjeskobno.
    (I. Aralica)


    Možda žene i pate za finim muškarcima, ali uživaju s nasrtljivcima.
    (J Dodig)

    Našao sam ženu svog života. sad mi fali život.
    (M. Ćavar)

    Kooperacija: on piše drame, a žana mu pravi scene.
    (M. Dolenac Dravski)

    Obećavao joj je raj na zemlji,a onda ju je posalo dođavola.
    (W. Eschker)

    Jedno smo o drugom bili u zabludi. Bila su to lijepa vremena.
    J. W. Goethe)

    On vedri i oblači,ali samo vani. Kod kuće ona grmi.
    (B. Jelinčić)

    Prva ljubav je najljepša jer s njom nikad niste u braku.
    (P. D. Kovačić)

    Mnogi su ostali sretni jer im zaruke nisu završile brakom.
    (M Kuvačić Ižepa)

    Uploviš u bračnu luku pa sanjaš pučinu.
    ( A. Matelić)

    Ako se pije iz potrebe, a jede iz zadovoljstva, onda se sretno i zadovoljno zaspe. Ali ako se ne proba desert...šteta večere.
    (llp)

    Užasno je kako ljudi jedni drugima iza leđa govore stvari koje su potpuno istinite.
    ( O. Wilde)

    Volim govoriti zidu - jedino mi on nikada ne proturiječi.
    (O. Wilde)

    Mladići žele biti vjerni ali nisu; starci žele biti nevjerni ali ne mogu.
    (O. Wilde)

    Za razliku od žena, muškarca je najlakše osvojiti komplimentom.
    (O. Wilde)

    Cijeli je svijet pozornica, ali su uloge krivo podijeljenje!
    (O. Wilde)

    Arheolog je najbolji suprug koga žena može imati: što je ona starija, to se on više zanima za nju.
    (A. Christie)

    Uvijek se priča o ljudima koji provaljuju u kuće, ali mnogo je više onih koji bi iz njih provalili vani.
    (T. Wilder)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se