Tonka, reci cvrčak
Kad ljudi čuju riječ cvrčak, uglavnom pomisle na romantiku, toplu ljetnu večer, neku romansu na plaži...Kad ja čujem riječ cvrčak, dobijem napadaj bijesa.
Pod prozorom imam veliko stablo pelegrinke čije grane zahvaćaju moju terasu. Jasno da je svakom lijepo probuditi se i ugledati zelenilo, pogotovo kad ga sunce obasja pa vam zidovi u sobi više nisu bijeli, nego zeleno narančasti. Sve ima svoje mane pa tako i ova prirodna ljepota. Ove godine se na meni najbližu granu naselio cvrčak! Inače je cijelo stablo mala naseobina cvrčaka ali ovaj je uzeo sobu u prvom redu do mene. A stanarinu plaćam ja! Nikad ne slušam tehno i dance glazbu jer me konstantni ritam izluđuje. Tako su prije (možda i sad) mučili zatvorenike. Pustili bi im jednolični ritam, ljudi bi poludili, ne bi više mogli izdržati i priznali bi sve, čak i ono što nisu učinili. I ja bih priznala sve, rekla bih da sam ja opljačkala banku, da ja znam gdje je Gotovina, samo da mi netko makne tog cvrčka! Dođem iz vana i molim se da on ne počne svoju torturu prije nego ja zaspem. Uspijem odspavati par sati i već u šest ujutro on zagrmi, skoro meni na uho! Zatvaram prozore, pravim saunu od sobe, budim se oznojna, samo da bih smanjila dopiranje njegovog istovrsnog cvrčanja! Davno sam pročitala da cvrčci cvrče dok ne uginu. Ako je to istina, ovaj moj ima stotinjak života! U početku sam mislila, kad bi prestao ječiti, da je krepao. Mea culpa, ali bila sam sretna zbog njegove smrti. Izrecitirala bih pokoj mu duši, a meni spokoj, ali bi on ustao iz groba i program se ponavljao. I tako do u nedogled. U pjesmama su cvrčci uvijek vezani za sunce i toplinu, ali ovaj moj se toliko zanio u pjevanju da cvrči i kad kiša pada! Ne mari za moje podočnjake, ne mari što ću biti neispavana i nervozna. On tupi svoje. Pokušala sam ga nadglasati svojom glazbom, lakše ću podnijeti bilo koju drugu pjesmu osim njegove. Upalila sam liniju, TBF-ov Maxon, opustila se malo uz njihove tekstove, uz to nabrajanje uvijek oslobodim negativnu energiju, ali ne!!! Ne znam je li to urota ili što, ali oni na svom albumu imaju snimku cvrčka!
U Dalmaciji je udomaćena uzrečica «puka san ka cvrčak»! Jer, navodno, cvrčak pukne kad odcvrči svoje. Ovaj moj nije puka, očito je evoluirao, ali sam zato ja pukla. On i dalje uživa u svom trenju a meni se smrkne kad se sjetim da moram kući, slušati svog ljubimca. Još više me iznervira kad mi netko kaže kako uživa u pjesmi cvrčka, da je to pravi ljetni ugođaj. Pustila bih ih sve da bar jednu noć provedu tako blizu tom neumornom nasilniku. Kočić je pisao o Jazavcu pred sudom. Mogla bih i ja tužiti cvrčka za nanošenje duševne boli. Čujem da je to danas moderno...
|