balkanska krcma

četvrtak, 06.10.2005.

Troši i uživaj

Naš život se sastoji od malih stvari. Sitnice nam dižu raspoloženje, stavljaju nam osmijeh na lice. Jutros sam išla na posao neraspoložena kao i svako jutro dok ne popijem prvu kavu. Međutim jutros mi je prekrasni prizor razvukao osmijeh prije kave. U gradskoj đungli, pred poslovnicom Zagrebačke banke, ponosno su šetala četiri pauna! Isključila sam se iz vreve, trubljenja i psovanja nervoznih vozača, gledala ta prekrasna četiri stvorenja i divila se. Sjetila sam se da oni inače obitavanju u obližnjem parku, ali do sada se nisu spuštali na gradski asfalt. I to ne jedan, nego cijela ekipa. Požurila sam da ne zakasnim na posao, sa mislima na paune. Vjerojatno su i oni čuli za ove nove kredite. Možda su htjeli pozajmiti novac da se vrate odakle su došli. Onaj što je stajao pred bankomatom vjerojatno je bio glavni pozajmitelj, a ostali jamci. Ili su možda bili prosvjednici, tražili da ih se oslobodi kredita jer nemaju to odakle platiti.
Odlučila sam se za verziju da su došli uljepšati dan ljudima koji su prezaduženi i ne vide više nikakvo svjetlo u životu. Ovih dana se vrte reklame na televiziji, banke se trse tko će građanima podariti što veće zaduženje. Nasmijani glumci se raduju jer mogu ulaziti u minus čak tri plaće. Odakle tu razlog za smijeh? Meni dođe da zaplačem i kad sam dvadeset kuna u minusu jer ne znam odakle ću vratiti taj minus. Moja metematika se svodi na to da kako god okrenem, ja sam na nuli. Očito nešto nije u redu s tom mojom matematikom.Ali dobro, bar sam na nuli. Puno mi je draža ta matematika od one da sam 30 000 kn u minusu što nam velikodušno nude. Ali minus se mora vratiti. To nitko ne spominje. Samo tu i tamo na nekoj majici ili nekom zidu možemo pročitati: «Na mladima kredit ostaje.» Ako se ikad odlučim na takav minus, ne smijem imati nikakve zakonske nasljednike koji će ispaštati zbog mene. Ili ću za nasljednika prijaviti nekoga tko mi se u životu jako zamjerio pa želim da ispašta otplaćujući moj kredit, ne samo doživotno, nego generacijama iza. Jer taj netko će morati dignuti kredit da otplati moj dug (da, i to postoji, nekidan sam saznala, ljudi dižu kredite kako bi otplatili kredite, bilo bi smiješno da nije tragično), onda će taj kredit ostati na njegovom nasljedniku, pa će se priča ponoviti i tako u nedogled. Baš me zanima dokle će to ići tako. Kad Hrvatska uđe u Europu, većina stanovnika će taj dan vjerojatno dočekati u zatvorima ili na prisilnom radu. Na slobodi će biti samo korumpirani, a mi obični smrtnici ćemo zajedno dijeliti zatvorske ćelije. Možda to i nije toliko loše. Trošiš i uživaš, a onda završiš u zatvoru sa još gomilom takvih ljudi. Sigurno neće biti loše tamo, u raju je dobro, ali u paklu je ekipa! Samo što će država onda upasti u minus jer će morati izgraditi još zatvora! Ionako ljudi već čekaju svoj red za odsluženje kazne. Ja bih im predložila da od škola i fakulteta odmah naprave kaznionice. Ionako će ti ljudi u zatvore čim kroče u život, pa uštedimo prostor. Neka pokušaju s projektom sa faxa u zatvor. Onaj sličnog imena im je neslavno propao, ovaj će zagarantirano uspjeti. Zato se smiju oni glumci s reklama, znaju da ćemo se svi sresti na jednom mjestu pa ćemo partijati, i to uz plaćeni smještaj i hranu! Juhuuu! Vjerojatno su i pauni zato došli na bankomat, hoće i oni u naš raj. E, moje životinjice, to je ipak samo za ljude. Trošimo zajedno i vidimo se uskoro!
- 15:53 - Komentari (11) - Isprintaj - #

nedjelja, 02.10.2005.

Ne oskvrnjujte mi crtiće!

Neizmjerno volim djecu. Raznježim se kad je neko dijete u mojoj blizini, spustim se na njegovu razinu, prihvatim autića, lutkica, lego kockica, čak se i prepirem s njima kao da sam njihovo godište, zbog čega me prijateljice uvijek zezaju. Istina da ne mogu previše izdržati s njima, ipak me nakon određenog vremena probudi razina mojih godina pa želja da zapalim cigaretu, legnem i opustim se bez da me itko ometa. Možda se tada javi moja hedonistička sebičnost kad sam sama sebi najvažnija. Nemam još svoju djecu pa si to mogu dopustiti. Raspravljali smo ovo ljeto koje negativne asocijacije imamo uz djecu. Ja sam rekla da mi je negativno kad se sjetim da bih možda htjela spavati, odmarati se, a nekoliko djece se ustrči oko mene i ne da mi mira. Punašniji prijatelj je komentirao da djetetu moraš dati zadnji komad mesa. Možda odrasli nisu gladni? Ha, ha, jasno da su gladni, ali je bit roditeljstva nesebičnost i žrtvovanje. Ja ću još malo uživati u svom neometanom hedonizmu.
Mislim da djecu toliko volim jer oni predstavljaju sve ono što odrasli nisu. Djeca su iskrena, sve im je igra, vesela su, razdragana, inteligentna. Neiskvarena. I ja sam bila takva, širokog osmijeha za sve ljude, bez zlobnih komentara, oličenje dobrote ( u šta li sam se samo pretvorila, ha ha!). Uz djetinjstvo, između ostalog, vežem crtiće. I danas ih gledam, podsjećaju me na doba kad sam bila to jedno malo, dobro, neiskvareno dijete. S osmijehom i toplinom pratim tom & jerrya, pticu trkačicu, tweety i silvestra, garfielda, štrumfove (iako ih sad ne stignem pogledati, prerani termin su mi stavili). Oni su mi svetinja. I sad možete misliti kako se osjećam kad vidim perverzne animacije s mojim omiljenim likovima crtanih filmova! Kome može biti smiješno i drago gledati kako snoopy garfieldu radi felacio, kako se tom i jerry natječu čija će sperma dalje odletjeti, kako Popaju od špinata raste penis pa vodoskok sperme odbaci Olivu metrima daleko... U najmanju ruku morbidno. Ne oskvrnjujte mi crtiće! Oni su mi simboli čistoće, nevinosti, nepokvarnosti i ne mogu podnijeti da ih netko iskorištava u takve svrhe. Već smo vidjeli na mojim stranicama da nemam ništa protiv sexa, ali likovi crtanih nemaju ništa s tim. Kao što nisam mogla voditi ljubav na krevetu na kojem sam spavala kao dijete jer me podsjećalo na doba nevinosti, doba neiskvarenog djetinjstva., tako ne mogu prihvatiti iskorištavanje mojih likova u ove perverzne svrhe. Oni će u mojoj uspomeni uvijek ostati svijetle točke mog djetinjstva.
Na South Park sam se bez problema navikla i prihvatila ga jer su stvorili nove animirane likove. S tim se slažem. Nitko nema konotacije uz njih, takvi su sami po sebi a nisu rađeni prema zaštitnim likovima djetinjstva. Ne moraju svi razmišljati kao ja (iako to neki do sada nisu shvatili, mislili su da ja serviram gotove istine koje moraju svi prihvatiti; ne, ja samo dajem SVOJ pogled na život) ali dajem sebi pravo da odbacujem te animacije kao jednu vrstu zločina. Kad otiđem na vipov portal zažmirim i ne gledam desnu stranu ekrana s koje mi iskaču ti užasi kao ponuda za mobilne telefone. Dobijem li nešto takvo mailom, brišem uz razjareni vrisak. Ma napravite svoj kutak s tim gadostima ako želite, samo mi nemojte to servirati pod nosom! Pustite me da uživam u slici djetinjstva, blagoj i nježnoj. Ne oskvrnjujte mi crtiće!
- 18:26 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< listopad, 2005  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Često znam reći da je moj život mahniti teatar Miroslava Krleže. To je skup pijanaca, bludnica, samoubojica, krčmarica koji u svom ludilu mahnitaju scenom. Ja ću tu scenu nazvati balkanskom krčmom. Na njoj se pleše, pjeva, plače, mrzi i voli... To su samo jedna vrata na koja možete a i ne morate ući. Iza njih ja živim.
    Osim ovdje, možete me naći i na adresi krcmarica@net.hr

Linkovi

Kad uhvatim vremena, odmaram se uz njih:

  • Zar mislite da ne osjećam? Što više pijem, to više osjećam. Zato i pijem jer u piću ovom samilost i osjećaje tražim... Pijem jer hoću još dvaput više da patim!
    (F. M. Dostojevski, Zločin i kazna)

    Smrt nas se ne tiče. Jer, dokle god mi jesmo, nema smrti. A kad smrt dođe, onda više nema nas.
    (Epikur)

    I ja sam nju volio, ali naše se neuroze nisu slagale.
    (A. Miller)

    Macho ne znači mucho.
    (Zsa Zsa Gabor)

    Bigamija je imati jednu ženu previše. Monogamija je to isto.
    (O. Wilde)

    Za njega oralni sex znači razgovarati o njemu.
    (Lin Field)

    Među ljudima je teško, bili ti prijatelji ili neprijatelji. Bez njih je ne samo nemoguće nego i tjeskobno.
    (I. Aralica)


    Možda žene i pate za finim muškarcima, ali uživaju s nasrtljivcima.
    (J Dodig)

    Našao sam ženu svog života. sad mi fali život.
    (M. Ćavar)

    Kooperacija: on piše drame, a žana mu pravi scene.
    (M. Dolenac Dravski)

    Obećavao joj je raj na zemlji,a onda ju je posalo dođavola.
    (W. Eschker)

    Jedno smo o drugom bili u zabludi. Bila su to lijepa vremena.
    J. W. Goethe)

    On vedri i oblači,ali samo vani. Kod kuće ona grmi.
    (B. Jelinčić)

    Prva ljubav je najljepša jer s njom nikad niste u braku.
    (P. D. Kovačić)

    Mnogi su ostali sretni jer im zaruke nisu završile brakom.
    (M Kuvačić Ižepa)

    Uploviš u bračnu luku pa sanjaš pučinu.
    ( A. Matelić)

    Ako se pije iz potrebe, a jede iz zadovoljstva, onda se sretno i zadovoljno zaspe. Ali ako se ne proba desert...šteta večere.
    (llp)

    Užasno je kako ljudi jedni drugima iza leđa govore stvari koje su potpuno istinite.
    ( O. Wilde)

    Volim govoriti zidu - jedino mi on nikada ne proturiječi.
    (O. Wilde)

    Mladići žele biti vjerni ali nisu; starci žele biti nevjerni ali ne mogu.
    (O. Wilde)

    Za razliku od žena, muškarca je najlakše osvojiti komplimentom.
    (O. Wilde)

    Cijeli je svijet pozornica, ali su uloge krivo podijeljenje!
    (O. Wilde)

    Arheolog je najbolji suprug koga žena može imati: što je ona starija, to se on više zanima za nju.
    (A. Christie)

    Uvijek se priča o ljudima koji provaljuju u kuće, ali mnogo je više onih koji bi iz njih provalili vani.
    (T. Wilder)