8. Trenuci spoznaje, velikog zanosa i osjećaj otkucaja bila svemira nisu konačna istina, već nas doprinos apsolutu. Naša mala žila na listu našeg života na stablu ukupnog života na zemlji ukupnog postojanja. Naša mala žila, ali tako istinita. Nije više n



CRTAM

male kućice
u stablu
zvuk zvona
treperi svijeća u dlanu
zovem osmjehom
srebrna polja
da prošeću
svoju tihu svečanost
mojim srcem
utrnulim
Nedostaje čovjek
u sliku
nalijeću samo vrane
Sakupljaju se polako
Sve ih je više
Točkasto
Mrežasto
More vlažnih očiju
Crno.

Catma, 2005.





31.01.2008. | 17:55 |
29 K | P | # | ^


7. Čvrst oslonac je besmislica. Ne živi se na zemlji, nego na nebu. Živiš samo dok se boriš s vjetrovima.



PREDAJA

nije da
nije moglo drugačije
nije da
nije ne
gnječim u džepu
mokru maramicu
iz osvete.
odustajem od borbe i
dopuštam
da šamara me
vjetar
etar
etar
etar!

catma, 2005.



30.01.2008. | 17:07 |
20 K | P | # | ^


Intermezzo



Na zapovijed:

(...)
— Seljani, — poče paroh.
Njegov gromki glas kao da je dolazio sa svih strana. Žakmor pogodi da mu sistem zvučnika omogućuje tu snagu. Glave se digoše ka svodu, okretoše zidovima. Nigde nijednog vidljivog aparata.
— Seljani, — reče paroh — tražite od mene kišu,nećete je dobiti. Došli ste danas nadmeni i oholi kao leghorn-pevci, puni poverenja u svoj puteni život. Došli ste kao drski molioci da zahtevate ono što uopšte ne zaslužujete. Neće biti kiše. Baš boga briga za detelinu!
Savite tela, pognite glave, pogružite duše i preneću vam božju reč! Ali ne računajte ni na jednu kap kiše. Ovo ovde je crkva, a ne vodovod!
Podiže se žagor negodovanja iz gomile. Žakmor je nalazio da popa dobro govori.
— Kišu! — ponovi čovek stojeći na klupi.
Posle grmljavine parohovog glasa njegov se uzvik učini smešno slabašan i, svesni ove privremene slabosti, prisutni ućutaše.
— Tvrdite da verujete u boga, — opet zagrme paroh — zato što nedeljom dolazite u crkvu, zato što ste okrutni prema bližnjima, zato što ne znate za stid i zato što vas savest ne muči ...
Kad paroh izgovori »za stid«, tu i tamo šiknuše uzvici negodovanja, odjek ih umnoži i pretvoriše se u dugi urlik. Ljudi su trupkali u mestu, stisnutih pesnica, zanemele su žene grizle usne i zlim očima gledale paroha. Žakmor poče da se gubi. Buka se stiša, a paroh nastavi.
— Šta me se tiču vaše njive! Šta me se tiču vaša stoka ili vaša deca, — zaurla on. — Živite telesnim i odvratnim životom. Ne znate za raskoš. A tu vam raskoš ja nudim — nudim vam boga!... Ali bog ne voli kišu ...
Bog ne voli detelinu! Boga se ne tiču ni vaše duboko oranje ni plitke avanture, bog je jastuk od zlatnog baršuna, dijamant okovan suncem, skupoceni okvir izrezbaren u ljubavi, to su otmene četvrti, svilene mantije, izvezene čarape, ogrlice i prstenje, ono što je nepotrebno i čudesno, električne radionice ... Kiše neće biti!
— Neka padne kiša — zaurla govornik ,ovog puta uz podršku gomile, koja je grmela kao olujno nebo.
— Vratite se svojim kućama — riknu umnogostručeni glas paroha. — Vratite se kućama! Bog je slast suvišnog! A vi mislite samo na neophodno. Vi ste za njega izgubljeni ljudi.
Žakmorov sused odgurnu Žakmora i, snažno zamahnuvši, baci veliku kamenicu prema predikaonici. Ali već su se hrastovi kapci s bukom zalupili, a glas paroha je nastavljao dok je kamenica muklo udarila u čvrste kapke.
— Kiše neće biti! Bog nije korisno sredstvo, bog je poklon za praznik, bespredmetan poklon, platinska poluga, umetnička slika, tanana poslastica. Bog je nešto više. On nije ni za ni protiv. On je dodatak.
Kiša kamenica se sruči na poklopac predikaonice.
— Kišu! Kišu! Kišu! — skandirala je sad gomila ujednačenim ritmom.
A Žakmor, ponet strašću koja je izbijala iz ovih ljudi, uhvati samog sebe da peva s njima.
Pred njegovim očima, desno, levo od njega, seljaci su stupali u mestu i taj bat cokula ispunjavao je crkvu kao hod vojnika po gvozdenom mostu. Pritisak gomile izbaci unapred nekoliko ljudi najbližih predikaonici i oni počeše da tresu četiri debela stuba koja su je nosila.
— Kiša neće pasti! — ponavljao je paroh iza kapaka, a osećalo se da je duboko utonuo u zanos. — Padaće anđeoska krila! Padaće smaragdno paperje, alabasterske vaze, božanstvene slike ... ali ne i kiša!
Boga je baš briga za detelinu, za ovas, pšenicu, raž,zob, hmelj, susam, otavu, lucerku, beli jarič i žalfiju.
Žakmor usput odade priznanje parohovoj učenosti, kad se četiri hrastova nosača slomiše istovremeno i začu se preko svih zvučnika masna psovka paroha koji je u padu udario glavu.
— Dobro, dobro! — viknu on. — Biće kiše! Pada kiša, pada!
Za tili čas gomila naže ka crkvenim vratima, koja se širom otvoriše. Nebo se iznenada smračilo i prve su kapi pljeskale po stepenicama kao meke žabe. A onda naiđe prava provala oblaka, koja zadobova po pločama škriljca na krovu. Uspraviše kako-tako predikaonicu, a paroh otvori kapke.
— Služba je završena, — reče on jednostavno.
Narod poče da se krsti, ljudi staviše kačkete na glavu, žene ustadoše i svi izađoše.

Boris Vian
" Vadisrce"

prepisao :
(doktor Jatogen 29.01.2008. 17:06)




29.01.2008. | 20:03 |
16 K | P | # | ^


6.Ne postoji granica.





Umjesto komentara Jesus Tesseracta


28.01.2008. | 17:38 |
16 K | P | # | ^


5. Sve Riječi su pružanje otpora.





Fluid

I can see U behind that screen


27.01.2008. | 17:21 |
48 K | P | # | ^


4. Sve što radimo : tražimo granicu. Čovjek nije mjera svih stvari. Drugi je mjera svih stvari.



jer sam znao da ce ti biti teshko, preveo sam sonnet na moderni engleski: mesto ministra o'brazovanja i dosade prihvatam sa ponosom. hvala.
kao prvo istrebicu i proteracu sve interesantno iz gradiva pa najsitnijih pora zivota, kao jednu od najopasnijih pojava po duhovnu dobrobit. inter esse- medju zbivanje i postojanje samo je substitut za bitak i zivot koji se ne mora ziveti da bi se imao: zivi se svakako.

predlazem da pisma i javna obracanja zavrshavamo krilaticom: "zivela prekretnica nevolje i Sudba kleta"

barun Hlumecki | 10.11.2007. u 15:30


FROM fairest creatures we desire increase,
That thereby beauty's rose might never die,
But as the riper should by time decease,
His tender heir might bear his memory:
But thou, contracted to thine own bright eyes,
Feed'st thy light'st flame with self-substantial fuel,
Making a famine where abundance lies,
Thyself thy foe, to thy sweet self too cruel.
Thou that art now the world's fresh ornament
And only herald to the gaudy spring,
Within thine own bud buriest thy content
And, tender churl, makest waste in niggarding.
Pity the world, or else this glutton be,
To eat the world's due, by the grave and thee.

......................................................................................

We desire that all created things may grow more plentiful,
So that nature's beauty may not die out,
But as an old man dies at the hand of time,
He leaves an heir to carry on his memory:
But you, interested only in your own beauty,
Feed the radiant light of life with self-regarding fuel,
Making a void of beauty by so obsessing over your own looks,
With this behavior you are being cruel to yourself.
You are now the newest ornament in the world, young and beautiful
But you are burying the gifts you have been given within yourself
And, dear one, because you deny others your beauty, you are actually wasting it.
Take pity on the world, or else be regarded as a selfish glutton,
By the laws of God and nature you must create a child, so that the grave does not devour
the memory of your loveliness.




Što je bilo Catmi da je protjerala ministra propagande ?
Prvo....tu je bio moment koji je ukazivao na to da se ministar sam malo prenaglio uskočivši ovamo i ustvrdivši da mu se sviđam iz volšebnih razloga, zatim dodao da nije siguran zajebavam li se ili sam glupa ( činim li greške u pravopisu namjerno ili jednostavno ne znam osnove gramatike), došao je u kasan čas i ander diskajz potapšavavši me na neki čudan način ( svoj) po ramenu nakon što sam dobrano iznervirala Halter i Nemanju.
Zatim mi je preveo sonet.
To je bilo lijepo.
Ja sam bila umorna i dobrano PMSična i učinilo mi se da tome nema kraja ( inter esse u kojima ja kurca ne kontam što je jedna grupa ljudi u svojevrsnom klubu ustanovila kao prešućeno dozvoljeno i prešućeno zabranjeno).
A ni ministar nije posve siguran jebili ili nebili trebao doći i priznati da mu se sviđam iz volšebnih razloga ili me upozoriti blago na pravila ponašanja i pravopisa.
Ili oboje.
U nečemu se prepoznao.
Nešto je zaboravio.
Bio je to frontalni sudar bez masnica, da skratim priču.
Zapišali smo si svaki svoj blog i sad se red zna.
Iako još uvijek pipamo tu granicu nastojeći naći bešavni prijelaz u Drugoga....
A on je samo jedan u nizu....



26.01.2008. | 07:14 |
19 K | P | # | ^


3. Ne mogu se othrvati spoznaji neizrecivosti Svega, ali još mogu pričati o tome.



Lejlini napadi straha

Rekla mi je da bi tenor mog glasa
mogao otputovati na jug do Međugorja, očistiti
minska polja, polupati prozorske vitraže.

Imala je zelene oči i zadržavala dah
dok se ulica Koste Hermana pretvarala u rijeku.
Uzeli smo kamenje iz bašte njene majke
i cijeli dan ga bacali u
zgradu parlamenta. Kroz otvore
veće od kitovih usta. Rekla mi je
da moj glas ne bi trebao proći
prvih pet redova u crkvi, kroz pogrešna vrata
u džamiji, da bi mogao izbrisati knjige utisaka,
izmijeniti ikone, promijeniti freske, oguliti sinagoge.

Iznova i iznova ta gesta, uzdignuta ruka
što zahtijeva tišinu, i strah od ponovnog gubljenja istorije

Sarajevo, Mostar, Sanski Most

Patrick Woodcock



Update :
Mislim da i ovaj genijalac zaslužuje info.
Dakle to je Steve Reich u " Music for 18 musicians"
Kao što se čuje iz šturog priloga s YouTube-a tu nema kompozicije osim kanonskog ponavljanja muzičke fraze svakog od 18 glazbenika.
Najbolji i možda jedini ispravan dojam dobiva se slušanjem sa slušalicama jer je stvar u gibanju zvuka, neke se dionice čuju istaknuto, neke su u pozadini, a neke tripuju....
Dakle, ponovimo za spavače na nastavi - TO je organizirani kaos.
ustvari : " Ne mogu se othrvati spoznaji neizrecivosti svega, ali još mogu pričati o tome ".
Iako je suvišno.


25.01.2008. | 16:43 |
14 K | P | # | ^


2. Raj ne postoji u materiji. Samo u duhu.





PLAVI TELEFON

Taj telefon nikada nije zazvonio
Zvonio je onaj sa glasom dužnosti
Za slučaj da sam zaboravila
Zvonio je onaj sa glasom zavjere
Dvije gole žene u kadi
Zvonio je onaj u pet popodne nedjeljom
Kad Johnnya stisne acedia
Zvonio je onaj s glasom djeteta u nevolji
( koji samo tada i zvoni)

Postoji život koji živimo
U svijetu u kojem je zazvonio
TAJ telefon

Postoji život koji ne živimo
U svijetu u kojem nije
U kojem je preduga čežnja
od nas načinila
kamikaze.

Catma



Ingliš trenslejšn :

Mess age
Anger
Bring us
Danger
What is
Gender
Of that Stranger ?
Rings the Bell ?
Who can tell
Blue Phone cypher
but
Lucifer ?
If we call
will it Ring
Or is it
on a
too long
String ?

atma


24.01.2008. | 07:57 |
16 K | P | # | ^


1. Dolazi vrijeme kad će biti nužno sve odmah reći svakome. Dolazi vrijeme kad će sve neispričane tajne nestati, sve prešućene stvari ispariti.



"There is no instance yet recorded where a member of the Yang family was defeated or beaten in a duel or fight. The reason for this was the dedicated, continuous practice of the postures in an internal manner. This meant that each move was studied, incorporating the intention of the various archetypal energies of the Pa Qua from the book of changes. This created a bridge between the conscious and the unconscious realms, summed up in the words of Cheng Man Ching when he says that Tung Chin - understanding energy - is a condition where one enters the parlor of the supernatural." Graham Horwood, Tai Chi Chuan the Code of Life

Fru Fru




Fraktalna DNK i vrijeme

Posebnim Fermi-Pasta-Ulam oblikom solitonskog vala unutar genetskog koda DNK dolazi do brojnih ponavljanja i sličnosti, kako naglašava Pjotr Garjajev. To znači da se informacije iz DNK u stanici ne očitavaju linearno i po redu, kako mi čitamo knjigu. Umjesto toga, čitanje se odvija unaprijed i unazad, nagore i nadolje, pri čemu se ponekad vraća i do početne točke.

DNK komunikacija također slijedi fraktalne zakonitosti. Ona se ne odvija lokalno, odnosno, DNK može komunicirati i s jako udaljenim nosačima informacija, a da pritom nije ograničena prostorom i vremenom. Taj efekt vezan je uz jedan poznati paradoks iz povijesti znanosti, tzv. Einstein-Podolski-Rosenov paradoks (EPR paradoks). Radi se o tome da dvije čestice materije koje su jednom bile spojene i onda su se razdvojile, zauvijek ostaju povezane. Ukoliko jedna od te dvije čestice doživi promjenu, druga će na to trenutno reagirati, čak i ako su se čestice u međuvremenu međusobno udaljile i više svjetlosnih godina.

Fraktalna struktura DNK solitonskog vala prema Garjajevu uistinu omogućava DNK da na ovaj način komunicira s vrlo udaljenim nosačima informacija koji se čak možda mogu nalaziti i u svemiru. Nelokalnošću te komunikacije krši se svima poznat zakon uzroka i posljedice. Garjajev piše: "Uzrok i posljedica nisu odvojeni vremenom, ukoliko se vrijeme može shvatiti kao način organiziranja slijeda događaja. To zahtijeva kompliciranu fraktalnu vremensku strukturu, zbog čega to Einstein još nije bio uvidio."

Prema Garjajevom stajalištu, ta je kvantna nelokalnost ključna funkcija samoorganiziranja žive materije. Pritom dolazi i do nefizikalnih oblika komunikacije, poput telepatije. Uz pomoć EPR-komunikacije ogromne količine informacija mogu se prenijeti trenutačno, primjerice brzim automatskim skeniranjem polarizacije fotona. Postavlja se pitanje, zašto onda ljudi u stvari uvijek ne komuniciraju i percipiraju na ovaj način? Zašto je naše tijelo razvilo živčani sistem koji radi gotovo puževom brzinom od 8-10 metara u sekundi? Pjotr Garjajev zna jednostavan razlog za to: jer je EPR komunikacija znatno prebrza za obradu u našoj svijesti.



Prajezik čovječanstva

O "genetskom kodu", dakle o sustavnom šifriranju informacija, danas govorimo kao o nečemu što je gotovo samo po sebi razumljivo. No, dosadašnja je genetika stala na toj točki i ostatak posla odrađuje isključivo uz pomoć kemije, umjesto da je ponovno za savjet pitala jezične stručnjake. U grupi Pjotra Garjajeva u Moskvi postupili su drugačije. Tamo su pri proučavanju DNK konzultirali i lingviste.

U jeziku se istražuju zakonitosti poput sintakse (pravila tvorbe riječi iz slova), semantike (disciplina o sadržajnom značenju riječi) kao i osnove gramatike. Kada se ta znanstvena saznanja primijene na genetski kod, vidljivo je da taj kod slijedi ista pravila kao i ljudski jezici, s tim što se ne radi o pravilima jednog određenog jezika (u ovom slučaju ruskog), nego o pravilima na sasvim osnovnoj razini na kojoj postoje zajednička obilježja svih postojećih jezika čovječanstva. Struktura genetskog koda se dakle može povezati sa svakim ljudskim jezikom.

Znanstvenici već stoljećima traže ljudski prajezik – Pjotr Garjajev i njegovi suradnici možda su ga našli. Opsežnim eksperimentima grupa iz Moskve uspjela je dokazati da ti veliki kodovi umetnuti u DNK ni u kojem slučaju ne služe sintezi dosad nepoznatih sastavnih dijelova našeg tijela, kao što je to slučaj s genima. Ovaj se kod, štoviše, koristi za komunikaciju, točnije rečeno, za hiperkomunikaciju.

Ukratko – priroda se "spaja na Mrežu"! I to čitava priroda, jer jasno je da i genetski kod životinja i biljaka slijedi sasvim sličnu gramatiku. Ili, izrečeno riječima Dalai Lame: "Sve što jest, postoji samo zato jer komunicira sa svime. Ništa nije samo za sebe, sve svoje postojanje ima u onom drugom!"


P. S.
Yallalulu je iz razloga što je visokonekonstruktivan te je prekršio zabranu uvođenja Reda u Catmar, (i to nakon što je, simptomatično , u prvom komentaru izrazio stav da je on ovdje samo podanik) zabranjeno komentiranje ovog posta.
Poslužit ću se argumentom koji je iznio Fromm u Umijeću ljubavi, a odnosi se na raspravu zašto mazohiste ne bi trebalo kažnjavati iako " to oni žele".Ako ne želi druga osoba - onda ni ne treba. Potrebno je dvoje.
Sistemom spojenih posuda takva osoba nužno privlači svoj zrcalni odraz : sadista.
Ja to, na žalost nekih, nisam.
A i Yallalula sam, jasno, krivo procijenila te će mi on dokazati da to nije, da si je sposoban sam stvoriti svoj " Catmar", prostor slobode i spontanog, neštreberskog kaosa na kojem će prezzizno, koncizno i u skladu s podnebljem izložiti svoj životni credo te u svrhu komunalne provjere snagom svoje poetske karizme iniciranog koju je dokazao na mnogim natjecanjima, večerima poezije i u zbirkama SF priča privući barem deset suvislih komentatora.
Thank you, too, Marx !
See you in your State ( of neverending Mind )wave

Ostali će u suradnji zdravog razuma i irazzionalnog i dalje komentirati Vertebrackanov Dekalog pokušajući pronaći primjere, slike, ilustracije i zen koane.
Ili ne !
Sve vas lijepo pozdravljam i obavljujem da sam biseksualka u lezbijskoj fazi i da mi slobodne šaljete svoje slike obnaženih ženskih tijela.
Unaprijed hvala!
U ime majke, oca, kćeri i šire rodbine !
Amen !




23.01.2008. | 12:38 |
23 K | P | # | ^


DEKALOG



by Vertebrata


1.
Dolazi vrijeme kad će biti nužno sve odmah reći svakome. Dolazi vrijeme kad će sve neispričane tajne nestati, sve prešućene stvari ispariti.




2.
Raj ne postoji u materiji. Samo u duhu.



3.
Ne mogu se othrvati spoznaji neizrecivosti Svega, ali još mogu pričati o tome.



4.
Sve što radimo : tražimo granicu. Čovjek nije mjera svih stvari. Drugi je mjera svih stvari.



5.
Sve Riječi su pružanje otpora.



6.
Ne postoji granica.



7.
Čvrst oslonac je besmislica. Ne živi se na zemlji, nego na nebu. Živiš samo dok se boriš s vjetrovima.





8.
Trenuci spoznaje, velikog zanosa i osjećaj otkucaja bila svemira nisu konačna istina, već nas doprinos apsolutu. Naša mala žila na listu našeg života na stablu ukupnog života na zemlji ukupnog postojanja. Naša mala žila, ali tako istinita. Nije više niti stvarna. Prelazi obrise stvarnosti, postaje Istinitija od cijele stvarnosti. Jer je utkana u duhu, jer je iz duha došla i zbog duha došla.



9.
Ona(j) koji zna kako treba plesati, ta(j) ne pleše. Ona(j) koji zna kako treba svirati, ta(j) ne svira. Ona(j) koji zna kako treba pisati, ta(j) ne piše. Ona(j) koji zna kako treba govoriti, ta(j) ne govori.



10.
Za laika, napisati samo jedan stih - najlakše. Za iniciranog, napisati samo jedan stih - najteže.


Vertebrata


21.01.2008. | 14:56 |
21 K | P | # | ^


Loop



PETLJA

Tu se više nema što reći.
Figure nemaju dovoljno
crnih i bijelih polja
za igru.
Zbog tvog odlaska
počela sam učiti
matematiku
šah
fiziku.
Nema pomoći.
Samo
dobar placebo
za smisao.
I dalje ne razumijem
ništa.
Noćas sam sanjala
tvoje drhtave ,
vlažne prste
kako prekapaju
moje pjesme.

Black Widow
(Fractal made by Catma)
Lateralus





20.01.2008. | 11:34 |
23 K | P | # | ^


Hommage to Bobby








Piramida. Detalj iz kompjuterske igre "Culpa Innata"



Slika na zidu.



CatmArt


Update :
Chaos Theory can be generally defined as the study of forever-changing complex systems. Discovered by a meteorologist in 1960, chaos theory contends that complex and unpredictable results will occur in systems that are sensitive to small changes in their initial conditions. The most common example of this, known as the "Butterfly Effect," states that the flapping of a butterfly's wings in China could cause tiny atmospheric changes which over a period of time could effect weather patterns in New York.

Although chaotic systems appear to be random, they are not. Beneath the random behavior patterns emerge, sesting, if not always revealing, order. Recognizing that the stock market is a non-linear, dynamic, chaotic system 's Max Cohen (Sean Gullette) applies the principles of Chaos Theory in order to determine the pattern behind apparent random nature of market prices.

Apart from the stock market, Chaos Theory can be used to model other highly complex systems, including everything from population growth to epidemics to arrhythmic heart palpitations. When applying chaos theory, it is revealed that even something as seemingly random as a dripping faucet has an order behind it.




19.01.2008. | 20:29 |
12 K | P | # | ^


SKICA





SKICA ZA FILM O DON HUANU

počinje u opskurnom meksičkom baru to je jedino što znam zadnje što pamtim prije nego je pukla opna a svijet prestao biti niz konkavnih sličica


Mrzim što sam
sama u zjeni
Mrzim što sam
sama u sceni
Ja
Mrzim što sam
sama u sjeni
I što se režiser pravi lud!







19.01.2008. | 11:05 |
5 K | P | # | ^


Mr.President






Preuzeto bez pitanja sa agnusdiaboli blog
Ali sa zahvalnošću.


16.01.2008. | 09:27 |
25 K | P | # | ^


Dragi tata




Dragi tata,
ja sam dobro. Radim ko čistačica i već mi je trideset i pet godina.

Znam da vrijeme leti ako si to pomislio. Ako nisi, zaboravi da sam išta rekao. Postigao sam u životu daleko, daleko više nego što sam prije mislio da uopće ima na raspolaganju da se postigne. Neću da se hvalim ali uvijek sam u pravu, a i kad nisam, onda sam mudriji jer nije nitko ni mogao biti u pravu, ja sam samo ustvrdio nešto da bi ilustrirao o kakvom je pitanju riječ. O prošlosti bi ti mogao napisati svakakvih strašnih priča ali neću jer nema potrebe da ti kvarim raspoloženje.

O budućnosti ne bih ništa govorio jer nisam baš siguran da znam o čemu bi govorio. Zato ću ti detaljno opisati čajanku koja je pošla po zlu, a na kojoj nisam ja bio nego pop.

Sreo sam ga dan nakon čajanke. Skrivao se u grmlju, ne bih ga ni primjetio da se nije stalno krstio onako kako se Srbi krste jer je bio vaš, srpski pop. Ja nemam svog popa, nisam praktični vjernik. Ako sam te sad razočarao, nemoj misliti da sam to napravio namjerno. Nemam popa iz potpuno drugih pobuda. Elem, ovaj vaš pop sa čajanke... priđem mu ja i pitam ga da što radi u grmlju, je li u redu i tako to. Inače baš ne prilazim popovima u grmlju pa mi je bilo malo neobično. Ne neugodno, nego neobično... neugodno mi stvarno nije bilo jako dugo vremena. On je bio razderanih haljina ili kako se već zove ono u što se vaši popovi omataju. Naši navlače šarene kostime i na glavama nose visoke kape živih boja. Na kapama im je velikim slovima otisnut broj pod kojim se vode u registraturi u Vatikanu. Ovaj vaš nije imao ništa na glavi, ali je bio raščupan i izgreban kao da je divlja životinja, a ne srpski pop.

Krstio se onako kako se vi krstite, sa tri prsta i nije prestajao tako da čovjek ne bi ni znao da se krsti da slučajno ne zna da je pop. Da sam ja mislio da je netko drugi, a ne pop, pomislio bi da se dirka samo na stvarno čudan način. Ali eto, prepoznao sam ga jer je na sprovodu Dedu pitao da hoće li tko kupit srpskih kalendara. Sjećam se da sam pomislio da mu jebem mater i njemu i kalendarima. Dakle, pitam ga ja i pitam koji mu je kurac, što se krsti izgreban u grblju. Pošto nije odgovarao ja sam pozvao hitnu pomoć i sjeo sa strane dok oni ne dođu. Došli su za pola sata i uhvatili popa za ruku kojom se krstio pa ga izvukli iz grmlja. On je počeo skvičati i cijukati, legao je na pod i grčio se pa su ga bolničari pustili i gledali. Doktorica ga je isto gledala, baš kao i ja. Čekali smo da se smiri ili bar primiri. Pošto se ovaj nije prestajao grčiti, doktorica je uzela neku ampulu i napunila špricu. Ja sam pitao je li diazepam jer bi mu ja to dao da sam doktor, a ona je rekla da nije nego da je haloperidol ili Haldol, ne znam kako vi Srbi to zovete. Iznenadio me malo izbor pa sam ušutao i gledao. Dala mu je 10 mg Haldola intramuskularno. Pop se još jednom zgrčio pa se istegnuo koliko je dug i širok i glasno izdahnuo, a da nije iza toga udahnuo. Doktorica mu je psovala majku i tražila nešto u torbi.

Pretpostavljao sam da traži noradrenalin, ali ona je vikala na bolničara da joj da adrenalin i da počnu on i ovaj drugi pružati reanimaciju popu. Malo su oklijevali pa su se sjetili da ga mogu intubirati što ih je malo aktiviralo. Ja sam pitao doktoricu nije li adrenalin krivi izbor za overdoziranje neuroleptikom i spomenuo noradrenalin. Ona me je pogledala i bacila onu ampulu adrenalina. Sad je tražila valjda noradrenalin.

Pop je već bio pozelenio, vidile su mu se samo bjeloočnice, izgledao je baš kao da je mrtav. Odjednom je ustao i odgurnuo bolničare od sebe. Bio je priseban i neobično miran. Pitao je što su mu to dali, a doktorica je rekla da je dobio nešto blago za smirenje jer je bio mahnit. Pop je pogledao i poslao u pičku materinu jer ako je ovo blago onda je on žena sa tri sise. Ponovio je taj izraz još jedan put, žena sa tri sise. Ja sam ga pitao da gdje mu je ta žena sa tri sise, a on je uz male tikove pogledao u mene i rekao da je vidio na čajanki.


Bez ikakvog upita nastavio je pričati o toj čajanki. Dragi tata, ako te ne zanima ovo u vezi čajanke, žao mi je. Ja ću ti ipak sve detaljno opisati jer tako treba biti i to nema veze čiji je pop bio na Haldolu, vaš ili naš. Rekao je da ga je čajanka zaskočila dok je gledao jeli nešto bilo šiška ili govno. Znao je da ne bi valjalo da bude govno, ali ipak je potajno to željeo jer bi imao razloga da bude ljut i popije malo jer da je jako volio piti. Ja sam mu rekao da će crknuti ako je pijan na 10 mg Haldola, a on mi je odgovorio da nije pijan jer da ga je čajanka zahvatila kad je već vidio da je šiška, a ne govno.

Čajanku je opisao kao kovitlac, vrtlog vjetra ili pijavicu, kao ono što bude u Americi samo što nije rušilo nego je hvatalo ljude koji bi se onda vrtili u krug okruženi nevjerojatnom količinom čajnih kesica, šalica, žlica, kocki šečera, tanjurića i onih kotlića za čaj.

Prvo je bio izbezumljen i pomislio je kako je sudnji dan i kako bog stvarno postoji i kako je najebo jer je zajebo mnogo ljudi, a jednome je i kravu ubio iz pištolja. Vrtio se tako bez veze kad su ga okružili neki Nemci, baš pravi Nemci u onim uniformama iz 2. svjetskog rata, pokazali mu sliku druga Tita i pitali ga da gde su komunisti. On nije ništa govorio pa su Nemci počeli vikati, a jedan ga je udario i kundakom od puške u glavu. Po sred čela, rekao je i stvarno pokazao na modricu na kojoj se vidio kukasti križ koji je valjda bio urezan u metalni kraj kundaka. Pop je sjeo na trotoar, a mi smo odma napravili isto jer je pop bio lud i sve nas je zanimalo što će biti sa tom čajankom. Pop je pogledao u nebo i udahnuo pa nastavio. Rekao je da se u čajanci vrtilo više od deset hiljada ljudi, da se čajanka vrti od pamtivjeka jer je sreo nekog čovjeka koji je živio prije dvanaest tisuća godina kad ga je čajanka zaskočila dok je jebao svoju ženu treći put za redom jer prva dva puta joj nije to bilo to i već je bila pomalo i ljuta. Govorio je engleski i pitao popa da otkad i odakle je on. Pop je rekao da je iz Dubrovnika, ali da je srpski, a ne hrvatski pop. Ovaj mu je na to odgovorio da je to isti kurac


i da bi bilo bolje da je crko pri rođenju nego da je posto pop, da ne voli popove, da ih ne voli nitko u čajanci i da je popu pametnije da govori kako je heroinski ovisnik nego pop.


Otišao je bez pozdrava. Onda je popu prišla neka gola žena u ranim dvadesetim, pitala ga hoće li popiti čaj sa njom kad su već na čajanci. Popu se digao kurac na prizor gole, mlade žene pa je rekao da hoće, dašta nego da hoće.

Ona mu je dala šolju, dohvatila kotlić i nasula mu crnog, vrućeg čaja. Pitala ga je da je li mu to prvi čaj na čajanci. Pop je rekao da jest dok joj je gledao u pičku i na iskap ispijao čaj.



Ona se nasmijala i rekla da će zapamtiti ovaj čaj jer da mu je dala najjači što se vrtio na čajanci baš da vidi što će mu se dogoditi pošto je prepoznala da je pop. On ju je pitao da zašto svi na čajanci mrze popove, da što su to oni skrivili, sigurno valjda ima i većih griješnika. Žena mu je rekla da popove mrze jer se ne mogu snaći na čajanci, jer idu naokolo i proklinju ili zazivaju svoje bogove da im pomognu... da su svi do jednog totalno u kurcu i da se ne znaju priviknuti na suživot na čajanci nego maltretiraju druge i da je to tako sa svim popovima, hodžama, redovnicima budističkim, hinduističkim i tako dalje.

Onda je rekla da su najgori nekakvi jehovini svjedoci koji spopadaju ljude po cijeli dan i šire lošu vibru. Pop je tada već ukopčao da čaj nije samo čaj pa je pitao ženu što je to popio, a ona mu je rekla da je to nešto što normalne ljude dovede u suglasje sa čajankom jer im briše urođene ili stečene navike gledanja na svijet pa onda na čaju mogu vidjeti kako čajanka stvarno izgleda.

Popu se mračilo pred očima i obuzimao ga je silan strah. Žena mu je rekla da je baš u tome i problem sa popovima na čajanci, to što ne podnose čaj jer na svijet ne gledaju nikako drugačije nego kroz mutne prizme svojih stupidnih rituala i dogmi pa se ne mogu opustiti i uživati u bojama čajanke koja je kovitlala svim prostorima i svim vremenima u istom trenutku bilo koje svoje točke... u stvari da nije riječ o točki niti o nečemu što bi imalo atribut jednog jer da je broj jedan prva stvar za koju čovjek u čajanci vrlo brzo uvidi da nema veze sa ničim stvarnim, niti je ikad imalo veze sa ičim uopće osim sa popovima i još nekim ljudima... knjigovođama, sjetila se ona i nasmiješila. Popu je bilo stvarno loše, ispred njega se kovitlao oblak gustog crnog dima iz kojeg su izlijetale iskre žara. Pop se upišao od straha, a mlada žena mu je rekla da mu jebe mater i otišla. Iz dima se počela pojavljivati kreatura sa rogovima i rekla popu da mu i ona jebe mater.

Dragi tata, mene sad zovu da posijem djetelinu pa ću ti nastaviti ovo pismo što prije budem mogao. Nadam se da nećete zaratiti sa nekim u međuvremenu i da ti je drago što nisam pošao u kurac nego sam, evo, elokventan i dobro raspoložen.


Pooka


15.01.2008. | 16:46 |
9 K | P | # | ^




TO JE BIL SAMO KEČAP

Ustvari.
Nije bilo nikakvoga rata.
Samo ste se malo skrili da me splašite.
Jel tak?
Televizija je sve to zmislila.
Decu z napuhanim trbuhima
I krepanog kita.
Nikakva nafta nije se zlijala.
To je samo šala koju ne kužim, ne?
Ne?
Dodaj mi upaljač.
Ne znam kaj mi je danas.
Nema razloga da budem
nervozna.
To je ionak bil
samo kečap...


15.01.2008. | 16:20 |
2 K | P | # | ^


Nostalgična






U zemlji seljaka
Na brdovitom Balkanu....

UPDATE:

We live in Paradise
But we don`t know it
Do not destroy
Do not revolt
Do not escape
Just improve slowly
and all will be good

F. Hundertwasser


14.01.2008. | 08:22 |
26 K | P | # | ^


Pobuna u magli



Jel se neko sjeća pobune u magli ?
Da ?
Ne ?
Kaj ?
Ugasile su se kamere, hajka se smirila pa jasna stvar da je sve po starom?
Ljudi, ej ?!
Pobuna u magli!
Štrajk!
Somebody ?
Anybody ?
Ljudi ?
Blogeri ?
Admini ?
Hackeri ?
Androidi ?

............................................................
ljudiiiiiiii......., štrajk je prestao, ali odsada ćemo zauvjek znati da se oko nekog problema možemo okupiti i zajednički ga rješavati.... pišite angažirane tekstove kadgod se za to ukaže potreba....vi koji se dopisujete s blogerima u svijetu, prevedite BLOGERSKI MANIFEST i raširite ga po svijetu....više nikada nećemo šutjeti u svojim malim zakutcima!

pisanjem daj smisao svemu što se događalo!!!!!!!!!!!!!!
nešto se ipak dogodilo, dogodili su se blogeri!

javljam ovo svima koji su podržali akciju...

| Irida | 03.12.2007. u 22:13

................................................................
Radi se o sljedećem: kad god pokušam objaviti tekst, dakle kad kliknem na ,,Objavi", pojave mi se crna slova i isti takvi brojevi. Da ne kompliciram, piše: 1623995679|delimiter|

| Helada | 11.01.2008. u 16:00

....................................................................
Nije se ništa riješilo. Pisala sam im, nisu mi odgovorili. Pogledala sam na forum, ima jedna cura s istim problemom, kaže da im je i ona pisala pa su joj odgovorili da je problem teško rješiv.

| Helada | 13.01.2008. u 22:19









Nije se ništa riješilo. Pisala sam im, nisu mi odgovorili. Pogledala sam na forum, ima jedna cura s istim problemom, kaže da im je i ona pisala pa su joj odgovorili da je problem teško rješiv.

| Helada | 13.01.2008. u 22:19


13.01.2008. | 22:20 |
4 K | P | # | ^






Trogodišnjak : Tataaa, pusti me van iz kazneee!
Tata : Ne mogu.
Trogodišnjak : Ali ja se plačem!


13.01.2008. | 17:32 |
7 K | P | # | ^


DEVIL WOMAN






Had to make a choice between good and evil to be with you

And I don't think you'll ever know how hard it was to do

Oh baby, you're so dark inside

and me, I used to be full of light

I used to be full of the holy light

My whole body was filled with the holy light


Chorus:

You're a devil woman, your heart is black but your body drives me crazy

You're a sick satanic lady, you're full of hate and I just love that

And I just love that


Verse:

This house, where the sun would come in nearly every day

now the drapes in the altar and the pentagram gettin' away

And there's blood in the kitchen

and blood in the bathroom

and blood on the sheets

and black candles wherever I step

black candles wherever I step

black candles everywhere


Chorus:

You're a devil woman, your heart is black but your body drives me crazy

You're a sick satanic lady, you're full of hate and I just love that

And I just love that


Brigde:

I'm thinking of drawing the line and prayin' to the dark lord with you

I'm thinking of drawing the line and prayin' to the dark lord with you


Verse:

One night I'd came home early to find you half-undressed

with a man at your feet and an animal at your breast

And you'd just smiled

and I knew you had no shame

oh you'd just smiled

and I knew you had no shame

Oh you just smiled ..


Chorus:

You're a devil woman, your heart is black but your body drives me crazy

You're a sick satanic lady, you're full of satan and I just love that

And I just love that


13.01.2008. | 09:57 |
12 K | P | # | ^


New York, New York



IVICA I MARICA

Jednom davno živio je strašno bogati bračni par.Imali su dva mačića.Mačić se zvao Ivica a mačkica Marica.Nije prošlo dugo a bračnom paru mačići su dosadili.Jedne lijepe nedjelje dogovorili su se da se riješe mačića.No mačićima je naraslo slonovsko uho i čuli su razgovor iza vrata.Ivica se ujutro dobro zablatio, pa su krenuli.Iza Ivice ostajali su blatnjavi tragovi, pa kad ih je bračni par ostavio na polju pokraj autoceste, mačići su se vratili slijedeći Ivičine tragove.Bračni par poslao ih je drugi dan u pedeseto selo po jutarnje novine.Ivica se nije ovaj puta zablatio, već je Marici pripala ta čast.Krenuli su po novine, ali je kiša izbrisala tragove i nisu se više znali vratiti.Lutali su i lutali i napokon naišli na neki stari napušteni rudnik zlata.Pokraj rudnika stajala je stara kućica od ribljih kostiju i pilećih nogica.Iz nje je izašao strašni Banana-čovjek i strpao ih u vreće koje su ličile na kravlje želuce.Namjeravao ih je prodati cirkusu, jer su to bili jedinstveni mačići koji su znali govoriti i bili su vrlo pametni.Mislio je da će za njih dobiti mnogo novaca.No, mačići su kandžama razderali vreću i pobjegli taxijem u New York.Tamo su napravili uspješnu filmsku karijeru.

LFK ( offspring, at the age of 9 )








12.01.2008. | 10:01 |
17 K | P | # | ^


Luther






Da sam muškarac
Bio bi
Vještica Catma
Da sam Catma
Znala bi
Da sam muškarac
(zarobljen)
U njenom tijelu
I da
volim
sebe.

Catma , 2005.


11.01.2008. | 18:12 |
7 K | P | # | ^


MILIJUNAŠ





Pitanje za Milijunaša :

Mark Sandman, pjevač skupine Morphine umro je od :

a) previše vode
b) previše droge
c) previše sexa
d) previše Severinine glazbe

Vi bi bili " pitaj publiku".

EPP:


Pobjedniku želimo puno sreće u budućem životu s mladenkom uz ove stihove :

Me no worry
Me no care
Me go marry
Millionaire
If he die
Me no cry
Me go marry
`nother guy.





10.01.2008. | 19:31 |
22 K | P | # | ^


Što je raspizdilo Amena ?





Pismo frenda u mailboxu:
.......................................
Ovo bih morao poslati na nekoliko adresa ako bih to želio slati e-mailom. Zato to pišem ovdje u dnevnik. Odem u knjižnicu i između ostalog posudim knjigu "Kršćanstvo i New Age duhovnosti". Rekoh, možda će biti zanimljivo, ajmo vidjeti. Donesem to kući i samo što sam to prelistao: nema šanse da to čitam, to je gomila sranja! Idemo po redu(pazi, samo sam prelistao!).

1. pokret New Agea je utemeljen na istočnjačkom okultnom misticizmu
O: ne više od 50%. Što je sa "zapadnjačkim"? A što s Castanedom, koji ne spada ni u jedno?

2. pomodno biti vjernik, dolaziti u crkvu i promicati duhovnost New Agea
O: Tko me zna, zna da sam taj, ali to ne radim zbog pomodnosti. Ne poznam još nekoga takvoga. Nisam baš primjetio da babe u crkvi pričaju o jogi i kabali.
Koliko znam, John Dee je bio vrlo bogobojazan čovjek unatoč tome što je jedan od najznačajnijih likova u magiji, a sve se događa između srednjeg i novog vijeka. Pa kako onda, pobogu, pomodno?

3. u New Ageu se čovjek mora neprestano truditi, u kršćanstvu Bog Otac već sada pruža vječni život
O: Onda, o moji kršćani, ubij, kradi, siluj, spali, jer smo spašeni krštenjem, a nekrštenima Bog Otac ne pomaže.

4. zbog tehnika disanja u jogi đavao je imao kontrolu nad mojim dišnim putevima i putem toga mi je želio uništiti život
O: Onda nemojmo unaprijeđivati svoje tijelo i duh nikakvim fizičkim vježbanjem niti učenjem. I nemojmo uzimati nikakvih lijekova.

5. - u New Ageu postoje mnogi bogovi
O: Manji broj New Agera podržava to mišljenje, a i oni većinom time imenom zovu nešto drugo
- bog je amoralan i/ili zao u svojoj krajnjoj prirodi
O: Ako itko vjeruje u takvo nešto onda je to smišljeno u gnosticizmu koji je nastao baš u kršćanstvu i pojeo je većinu onoga što danas smatramo kršćanstvom, a ono što je kršćanstvo bilo u početku sličnije je New Ageu nego današnjem kršćanstvu.

Amen


09.01.2008. | 23:02 |
7 K | P | # | ^


KUNG FU



Rekli su mu na SOOVP tečaju da ta riječ zapravo znači " uporna, dugotrajna praksa". I da treba naučiti držati prljave čarape podalje od čistih, koje pak treba uredno sortirati i određenim preciznim slijedom pokreta smotati u zavežljaj, da mora zapisivati telefonske brojeve u notes i što je najvažnije - svakog trena kontrolirati svoje misli te čupati van one loše i negativne.
Poput korova.
Baš su se tako izrazili.Poput korova. Zamišljao je svoje misli kao bujajuće biljke mesožderke u ekstazi probave nepreznog komarca.
I još su rekli da treba raditi bez obzira na inspiraciju i napisati napokon priču za natječaj. Naglasili su važnost toga da je se tamo i pošalje.
A to je bio tek prvi dan i prva lekcija iz samosavladavanja svega čega se grozi u programu " Novi život", na tečaju za SOOVP ( samoograničavajuće osobe visokog potencijala) na koji ga je nagovorila djevojka, anđeo koga je volio i zbog kojeg je podnio prvu vizualnu šaku u želudac kada je vidio da su voditelji dva ulizana Amerikanca, sa umjetnim zubima blještave bjeline, u kravatama uredno zataknutima u pulover na rombove i hlačama speglanima na crtu.
Cijelo vrijeme su se polaznicima obraćali tonom baptističkih svećenika, neprestano dižući ruke u zrak i stiskajući šake kao da su upravo podavili sve unutarnje mentalne sabotere i naslagali ih pod noge poput žrtava genocida.
I sada njima pokazuju trik.
Rekli su mu još da nipošto ne smije ostavljati svoje priče napisane dopola i da je nelogično, bizarno i destruktivno " puštati ih da se same pišu" i promatrati u ciktavom zadovoljstvu utjecaj urnebesnih meandara, paralelnih tokova, podzemnih voda i atmosferskih prilika na njihov tijek.
A oni su znali o čemu pričaju jer su bili svjetski uspješni autorski dvojac self- help priručnika za SOOVP.
Samoograničavajuće Osobe Visokog Potencijala.
( " Samozadovoljni Oktopusi Velikih Penisa") načrčkao je u svoj notes za zapisivanje telefonskih brojeva koji je dobio drugoga dana tečaja kao nagradu i stimulaciju što se Samo Taj Dan držao svih pravila koje je prethodnog dana naučio.
Gledao ih je sa nevinim smiješkom kada su objašnjavali drugu lekciju koja se ticala usvajanja seta uljudnih fraza za uspostavljanje uspješne socijalne interakcije nakon što su ga testom ličnosti koji su proveli na kraju prvog dana detektirali kao SOOVP sa sociopatskim poremećajem.
Misli su mu odlutale kada je po peti puta čuo da treba dizati obrve pri kraju sugovornikove priče, suosjećajno kimati glavom, nježno ga dotaknuti po nadlaktici i ponoviti zadnje tri riječi ( " Oh, your mother ?"), ako već ne zna kako ih parafrazirati.
Sjetio se biografije Roberta M. Pirsiga, autora kultne knjige : " Zen i umjetnost održavanja motocikla" koji je prema vlastitom priznanju elaboriranom u svojoj drugoj knjizi : " Lila" završio u umobolnici jer je prestao dokumentirati stvari.
Na kraju je završio pobrčkanog ideniteta u nekom atipičnom obliku likantropije u kojem je samog sebe oslovljavao imenom lika iz " Zena". Vuk.

Nakon što je svojim mentorima predao pola svoje nove priče rekli su mu da je dobro i gramatički relativno ispravno, pohvalili su ga da napreduje tapšući ga po leđima , pohvalili ga za uloženi trud i savjetovali da skrati rečenice.
Upozorili su ga na neizbježnu krizu koja će uslijediti kada prevali više od pola posla i trijumfalno zapali cigaretu koju nije taknuo tri mjeseca ( a koja nije ni pisao ).
To ga je zbog nečega sjetilo na drugog dragog loonya iz rodnog gradića.
Taj je prolupao na zadnjoj godini trećeg faksa koji je istodobno polazio kada je improvizirao cijeli seminarski rad te nakon upisane petice i kolektivnih ovacija na zamolbu da preda rad podnio - prazan papir.
Sjetio se zatim redom : Azre, Anastazije, Catme, Johnnya, Darka i Triggera.
Pokušao se ne rastužiti na uspomenu na njih.
Pokušao se ne nasmijati šeretski na sve štoseve za koje su izveli, niti osjetiti ponos zbog toga što mu se činilo da je bio živ kada su bili zajedno, zaštićeni krugom svojih internih šala i jezika koji su sami smislili kao sustav kodnih znakova sporazumijevanja.
Svakoga od njih stvarnost je naposljetku sodomizirala ne okrunivši njihovu ludost obećanjem iz Biblije da će doći dan kada će ta ludost biti shvaćena kao mudrost već su svi redom završili u nekoj ustanovi zatvorenog tipa, a on nije vidio bitnu razliku između zatvora i banke.
Bolnice i službeničkog ureda u Općini.
Neke su bile bolje isključivo zato što se u njima odumiralo brže.
Pokušao je završiti priču koja je trebala stati na dvije kartice, bez gorčine i predbacivanja da ne uspijeva napisati ništa životnije od karaoke bestsellera " Novi život".
Zvršio je priču formalno i naglo jer su mu senzorni sustav preplavili dojmovi iz noćašnjeg sna u kojem je beskrajno dugo pio vodu ne utaživši njome žeđ.
Sjećanje na san i senzorne nuspojave uzokovale su napadaj tjeskobe, a onda se sjetio vježbe Ujai disanja sa tečaja udruge " Umijeće življenja " na koji je išao kada je hodao s Asjom.
Stoički je šmrcnuo, osjetio nekakav blesav, stidljivi ponos i prisilio se napisati posljednjih šest riječi.





09.01.2008. | 16:22 |
2 K | P | # | ^


PLAVI GOLUB





Znaš takve likove, svi ih znaju.
Likove čiji sardonični smijeh vrti svijet oko njih, poput spiralnog vjetra iz Kanzasa.
Likovi oko kojih pleše lišće kada hodaju.
Likovi koji ne primjećuju da im je netko naljepio oznaku na leđa jer ne poštuju one kojima okrenu leđa.
Likovi koji iskaču iz svake kutije i razbijaju oblake na opruge.
Likovi koji mrmljaju sebi u bradu kada ih nitko ne čuje :
Heillah Lani Athanat!
Likovi koji ne znaju što ustvari znači to, no nalaze u tome pitanje, odgovor, utjehu, otuđenje i pravo na susret : ili "a".
Likovi koje poput Johnnya nitko ne jebe, a oni sviraju frendovoj mami, propovjedaju zdjelici za milodare i žive samo u vlastitoj glavi
Jer je to jedino što znaju.
Likovi koji prevode Homera u slobodno vrijeme.
Likovi koji slobodno vrijeme jedino i imaju.
Likovi koji se noću bude u znoju jer je netko čudovišno ljudskim glasom šapnuo : " Makondo!"
sada i ovdje :
Netko je ispremještao oznake.
Netko izmišlja nova značenja.
Netko se smije, a ne zna da je glup ko kurac i da će glup i umrijeti.
Zato :
Pazi kako se smiješ.
pazi kada se smiješ.
Pazi, smiješ li se ?
To lice
To lice
Ta ptica
Samo je luđakov način da kaže :
Prestar sam i umoran
da bih išta posjedovao.
Bila je to samo mala turneja.
A vi ste ?
Vlasnici zemlje.
Vlasnici svega.
Glasnici ničega.
Sa uvijek spremnim srednjakom
Sa uvijek spremnim na čelu znakom.
Vlasnici ničega.

Johnny, ponekad ti želim poslati poštom svoju priču o tebi.
Ali Johnny - bolje da je ne šaljem.
Nije zdravo živjeti s duhovima.
Atlantida je izmišljena za budale poput nas.
Budale bez Kralja.






08.01.2008. | 20:31 |
7 K | P | # | ^


SMRT LAVA





Noćas sam sanjala lava koji je sanjao orla.
Bio je to jedan od onih divljih, utrobnih snova nakon kojeg ujutro lica ljudi izgledaju preblijedo, a usta precrveno.
No...pogledajmo načas jednog lava u Maksimiru.
Recimo da je star i da osjeća smrt kako ga obilazi i pita ga je li spreman.Ne pati više od uboda bijesnih teenagera koji ga gađaju pikado- strelicama ludi zbog odricanja od vlastite divljine.
Orao koji mi sjedi na prozoru u trenu kada ovo pišem nekako je probio opnu sna.To je orao pušten iz krvi lava.
No vratimo se lavu, iako nećemo imati dokaza da smo ga zaista vidjeli.
So, call it a hunch.
Jedna od beskrajnih mogućnosti beskrajnog svemira koji muliplicira svoje odraze u svijesti poput sobe iskrivljenih ogledala.

Simulakrum paralelnog kozmosa u kojem naši alter-egovi glume Spaceball karaoke, drugi dio.
Dakle imamo :
Lava na samrti.
Smrt kojoj još moramo dati neki lik, ime i boju.
Ja je vidim kao plavi ocean sa zlatnim mrljama.
No pustimo sada kabalu, alkemiju, svjesnost Krishne, homeopatiju, bioenergiju, kult Maitreye, SS Alpha Indigo Kult, Marijanska svetilišta, krvave suze i ostale milenijske pizdarije.
Nešto se kuha iza razočarenja tržišnim vrijednostima.
To nešto nam izjeda pamćenje i ostavlja kartonske kulise s natpisima umjesto sjećanja.
Stvarnost se rastočila, nestala u mjehuru od meksičke sapunice.
Ostale su : karaoke.
Kopija kopijine sestrične u drugom koljenu.
A lav umire.
Vidjela sam ga.
Tužan je, umoran i ispadaju mu zubi, ali Debeli Šefovi ZOO-a, jedini pravi kraljevi u OVOM svemiru vodaju ga i dalje po gradskim kavanama kao svoju najveću atrakciju i plijen pokazujući ga dokonoj gospodi umornih i tupih osjetila, vazda željnoj senzacija.
Prolazeći ulicom do kavane, ponižen podvodcem, spuštene glave ne gleda u lice klincima s rasta frizurom i flyerima za slijedeći BROTHERHOOD-ON-EARTH party.
- Lave, respect! Kako je danas ? Znaš...oslobodit ćemo te jednog dana.
Čak i u ovako bijednom stanju, lav im se pokušava nasmiješiti.
Dragi klinci. Dobri klinci. Glupi klinci.
Lava već prate vrane. Vrane uvijek dolaze nakon orla, kada je već riješeno.
Zašto ?
Otkrijmo - braćo lešinari - LAV UMIRE!
Vijest se širi. Žirafe su se uznemirile. Jutros je lav bio strašno nepristojan - dobacio im je nešto krajnje nekulturno kroz rešetke, jedva da se takva neugodnost smije izreći...
Smijući se vlastitoj šali ispao mu je još jedan zub.
Noćašnji san učinio je svoje. Učinilo mu se da je u džungli. Da je opet u džungli, onoj koja je u njegovoj svijesti zatočenika poprimila mitske razmjere i čije boje, zvukovi i okusi poprimaju intenzitet prozirnog, nečujnog i neopipljivog.
Eutanaziju lava, čak i danas, usprkos drugačijim glasinama provode milosrdni anđeli smrti. Zamolio ih je tek da si ne oblače lik u njegovom prisustvu - stvar ukusa - rekao je, ništa osobno.
Ali ove vrane....jata i jata vrana...lete kružno, lete u svim smjerovima, ali nikada se ne sudare. Tijekom života viđao ih je da tako lete samo prilikom važnih društvenih događaja.
Je li on važan ?
Je li ikada bio ?
Koliko ?
Dovoljno da ga pamte ?
Tko ?
I po čemu ?
Postavlja li si lav takva pitanja ?
Govorimo o lavu koji je čitav život proveo iza rešetaka.
Rezonira : ....zabavio je hrpu dječurlije...a legendarno je postalo i njegovo nasrtanje na jadnu, zbunjenu gazelu u jednoj od prilika kada mu je uspio bijeg.
A bijegovi su mu uspijevali izvrsno, na čuđenje svih. Toliko često da su Debeli Šefovi ZOO-a posumnjali da lav ima suradnike među čuvarima. Otpuštali su ih nemilice u nadi da će lav shvatiti poruku, no stvar se događala stalno iznova.
To je Šefove nagnalo na krajnji oprez glede lava. Misterija je ipak bila u tome da se lav uvijek vratio u kavez i to samovoljno i kada je on to odlučio.
Nikako to nisu mogli shvatiti.
No svejedno - panika podignuta jednom nastavila se širiti i održavati usmenom legendom.
Lavove avanture u tim pričama prešle su sve granice vjerojatnosti.
Ali nikada zaista nije pobjegao.
Teško je reći što je bilo posrijedi.
Antropolozi koji su proučavali ponašanje životinja iza rešetaka ne bi li nekako našli ključ i za lokot svoj te svekolikog humanstva podijelili su se na frakcije u tumačenju fenomena lavovog bijega i opetovanog vraćanja u kavez.
Svaka od njih krvlju je branila vlastitu doktorsku tezu o lavu svađajući se uglavnom oko metodologije promatranja lavovih navika.
Svaka je bila u pravu.
I svaka je, naravno, bila u krivu.
Lav je sada zauvijek nestao, ne ostavivši svoju tjelesnu ljušturu za sobom.
I nije se više vratio.
I neće.
Poznavat ćemo ga samo kao zaštitni lik jedne duhanske kompanije iz Nizozemske zahvaljujući mladim dizajnerima što su se jednog dana sakupili oko lava sa svojim laptopovima i na kraju sublimirali svoje utiske u vidu sličice na omotu duhanske vrećice na kojoj uz sličicu piše :
SAMSON!
MILDE SHAAG.


07.01.2008. | 17:04 |
13 K | P | # | ^


Nož



Stao mi je večeras
nož zaboden u kobasicu.
I počela sam plakati.
Isprva tiho jecajući,
A zatim se kobasica
razmočila.
Zbog neke riječi izrečene.
Zbog onoga što je značila.
Zbog toga što sam šutjela, tada,
Krvarećih iznutrica
I samo treptala misleći:
" Ovo bi trebalo boljeti manje
nakon svih tih godina."
Ipak
Čovjek koji se na sve navikne
Nije čovjek
Nego spomenik.
Rekla je Audrey
Doručkujući kod Tiffany-ja.
A i ja dalje večeram.
I poplava se svaka
jednom povuče.
Osveta sitna ?
No konačna ?
Zaborav blaženi
Oprost evanđelski ?
Izbor je koji svatko radi sam.
(Ja svoju prirodu znam.)



Catma 1/2008


06.01.2008. | 18:47 |
18 K | P | # | ^


Godina svinje





Šalje mi prijateljica pismo.
Pa...da potvrdimo da živimo manje - više svi u onom međuzemlju gdje vazda neka svinja glođe trabant dok je ne uhvatimo pa mi ne oglođemo nju!
2007-a je, inače, po kineskom horoskopu bila godina svinje za koju se vjeruje da je dobar simbol, donositelj blagostanja i obilja. Kineska Nova Godina će trajati do 6. veljače 2008.-e, pa uživajmo dok traje....

...................................................................................................................
Noć.
Nova godina je . Rani je jutarnji sat iza 05,00 h. Vraćamo se s novogodišnje proslave iz Zagreba. Vozim put Koprivnice pustom cestom kroz mračna polja u nadi da ovo ipak nije dan za susret s kakvom divljom zvjerkom u pomahnitalom pretrčavanju ceste....ili u gorem slučaju nekoliko zvjerki. Polažem nade u ipak novu 2008.-u i možda...bolju sreću!?
Smjenjuju se polja ... naselja... polja ... pa opet naselja prepuna histerično osvijetljenih dvorištai okućnica. Raspredam priču s prijateljicom, tračamo, prepričavamo, seremo bez reda u želji da se što prije dokopamo mogućnosti korištenja kreveta. Ulazim u još jedan šarolik prikaz ovozemljskog, novogodišnjeg neukusa...bliješti lijevo, žmirka desno, žuto, plavo, pa žmirka... pa bljeska roza pa crveno...čovjek se pogubi, pomisli da je negdje drugdje... u kakvoj novoj dimenziji ?!
Nastojim se održati budnom. Poznajem cestu pa je ok. Preda mnom oštri desni zavoj usred kojeg je neka krčmetina...ispred nekoliko automobila. Ljudi izlaze.Gotovo je i za njih, pomislim!
Primijetih da u daljini nešto pretrčava cestu.Usporavam! To nešto kao odlazi i čudne je boje... Prilazim. Ljudi na desno izlaze u većem broju i komešaju se.

Gledam ispred sebe, napinjem se i očekujem ugledati kakvo jadno i izgladnjelo, lokalno pseto pod dojmom novogodišnje pucnjave...
No...točno nasred ceste, usred nepreglednog zavoja, točno nasuprot krčme stoji ONA!
Bijela GOSPOĐA SVINJA !


Štoviše skotna, ispijena gospođa krmača obješenih sisa....krajnje zbunjena i skroz izgubljena pod dojmom svjetala moga auta, nesvjesna gdje je i zašto je...Gleda svojim glupavim svinjskim očima direktno u mene !!
Stajem i ne vjerujem očima svojim ovaj put! Gledam u prijateljicu i vidim da nisam odlutala, da je ovo stvarnost. Ona vrišti, ja bez glasa. U nevjerici gledamo što je?! Gubimo li razum, hoće li išta više biti isto nakon ovog ?...
Odbjegla, domaća svinja visećih sisa na bijeloj crti nasred ceste u novogodišnjoj noći...i još nas gleda ?!!! Ukazanje, što li je ?!

Lupamo glavom u volan i plastiku, padamo u trans od nevjerice i smijeha, gledamo što je, ali svinja je i dalje tu. Zbunjena...Ne odlazi, ne trepće, samo nas gleda.
Mislim u sebi, neće valjda ta sjebana svinja sad krenut na moj auto? Ipak sam dosta daleko, a ima i drugih mogućih smjerova? Pomislim na svu onu očekivanu sreću u Novoj!!
Oni prethodno spominjani ljudi mašu, izlaze, govore...valjda svinji odbjegloj? Ja zaključavam vrata jer to su ipak čudni neki ljudi i čudne neke svinje...
Trubnem u nadi da će otići, a ona glupača krene... i ravno u moje svjetlo glavom...tonjg...otrese se i ode... Oni ljudi je tjeraju, mi padamo u još dublji trans, gubimo zrak bez mogućnosti kontrole nad smijehom...
Neobuzdan nalet nevjerice i smijeha, suze ronimo, vrištimo nasred ceste u autu...lupamo nekontrolirano rukama, gotovo potreba za samoozljeđivanjem, kao potvrdom da smo žive i da je ovo realnost...
Neki čovjek, naizgled normalan pripadnik ljudske vrste, zabrinut svinjskom situacijom kucka na prozor i govori nam da TA svinja nije njegova, ali da on zna da ona ne vidi baš dobro (!!!) Svinja je ćorava ???
To valjda objašnjava svinjsku dezorjentaciju i pokazuje njegovo ekspertno poznavanje lokalne svinjske zajednice....


Novi nasrtaj nevjerice i totalna obuzetost smijehom...nemogućnost nastavka vožnje, parkiram malo dalje i smijeh, smijeh, nevjerica do boli,suze,vrištanje....


.....................................................................................................................
Pozdrav, draga Catma!
Mislila sam ovih dana na količinu ćevapa koje si zasigurno progutala u sveopćoj ekstazi opijena sarajevskim ugođajem...
Ovo je bilo najdominantnije iskustvo ovogodišnjeg, a bojim se i višegodišnjeg dočeka i da jeste, stvarno je istina.
Doživjele smo to u budnom i trijeznom stanju, eto koliko me inspiriralo... morala sam naprosto nekako to zabilježiti.
Pozdrav!
Arijela

Update :




05.01.2008. | 17:59 |
27 K | P | # | ^


MISIJA



- Odlučila sam operirati nos - rekla sam im po dolasku u stan.
Azra i njena majka složile su se da je to najbolja stvar koju ću učiniti u životu. I Azra je operirala nos. Prije deset godina. Krila se u stanu tjedan dana. Nakon toga, svi su joj govorili da izgleda fantastično. Gledam krišom po sobi.
Da, ovdje se zbilja može čovjek dobro sakriti. Soba je ogromna, ona sa visokim stropom. Naplavine knjiga zakrčuju prolaz tvoreći vlastite organske zajednice, eko- sustave i kanjone za ispiranje zlata.
Površni pogled otkriva tek piramide smeća, ali ja ne padam u zamku takvog rasuđivanja.
Uključujem fotoaparat svoje memorije. Moram upamtiti tu logiku : knjiga fotografija o konjima, western romani, " Simboli hermetizma", Feral Tribune, Mika Waltari, Mirča Eliade, Manarini erotski stripovi, TV- vodič, ispisi diskusija s internetskih foruma i blogova, Titova fotografija.
U sredini sobe antikni moped, poput instalacije.
Na ormaru s odjećom fotografija kauboja iz pretprošlog stoljeća. Azra je uvjerena da je on pozirao samo zato da bi nakon smrti visio na njenom ormaru. Revolver mu je o lijevom boku.
I Azra je ljevak. Nesumnjiva potvrda njene vidovitosti i njihove tajanstvene veze. Iz mutne daljine obavijena duhanskim dimom Azra nastavlja :
- Prije sam bila samo zgodna cura. Sad - sad sam prava ljepotica!
Azra je prije mjesec dana otkrila svoju životnu misiju. Došlo joj je u bljesku. Vidjela je sebe u srednjoškolskoj učionici. Shvatila je to kao znak. Pronašla je, napokon , posao i sada po srednjim školama za neku udrugu obrađuje ankete o civilnom služenju vojnog roka.
- Nevjerojatno je koliko klinaca ne zna da ima tu mogućnost - kaže mi ogorčeno, malo kasnije toga dana.Danas je imala samo jedan školski sat posla. Stigla je u stan s hrpom papira, shrvana.
- Užasno zanimanje! Ti mali pederi skaču po klupama i psuju mi mater. Svi su drogirani! Idem spavati !
Azra spava. Ja uzimam iz odložene hrpe jedan obrađeni listić. Sva pitanja prekrižena su dugačkom kosom crtom. Na vrhu poruka : " SKINHEADS! SVI U VOJSKU!!!"
...
Ovih dana Azra ima novo poslanje.
Beskućnici.
Svako jutro odlazi u obližnji park. Budi ih po klupama. Nosi im kavu u termosici. U parku je kućica s madracem.Jučer ima ga je poklonila. I veliko barokno ogledalo što ga je dobila u nasljedstvo od pokojne bake.
Na vrhu ogledala piše ružem za usne : " AZRA, VOLIMO TE!"
Ispod - desetak potpisa.
Povela me u misiju jutros.
- Dođi da vidiš kenjaru ! - oduševljeno mi je vikala iz unutrašnjosti barake.
Izdaleka sam nazirala dva tijela na madracu.
- Ne ulazim ljudima u spavaću sobu - branila sam se s druge strane parka.
Nisam bila sigurna hoće li se ti spavači naljutiti ako uđem. Ili će se naljutiti ako ne uđem ?
Azra me poduzetno dovukla za ruku. Unutra je smrdjelo na mokrog psa.
Dva krmeljava lika podigla su raščupane glave i iskosa me pogledala. Bilo im je svejedno za mene.
- Ajmo Baksuz, kava! - Azra je snažno drmusala baksuza za ramena. Gunđao je mrzovoljno. Zamislila sam da mene tako budi.Stresla sam se.
Vratila sam se razbuđenim beskućnicima skupljenima oko termosice. Nije ih zanimala kava. U zraku se osjećao alkoholni zadah.
Sa svima sam se redom, a bila su četvorica, rukovala.
- Aaaa...ti si Azrina frendica ? - klatio se jedan od njih, plećati momak obrijane glave i ružnog pogleda. Samo mu je prst stajao ravno, uperen u mene. Šutjela sam kratko. Nije ga spuštao.
- Jesam - pojednostavila sam porijeklo našeg poznanstva.
- Ne podnosim Azru! - zaključio je gromko.
Sad već nije govorio meni već mršavom, bradatom liku pokraj sebe.
Taj nije djelovao kao beskućnik. Činio se miroljubiv.
Pokazivao mi je radio- aparat. Sam ga je izradio, rekao je. sastojao se od baterije, izolir- trake i labirinta žica. Bez kućišta.
- Max i Bunker - rekla sam. Smijali smo se.
- Azra ide u srpsku zajednicu, druži se s Muslimanima i mrzi me ! -argumentirao je plećati svoju prijeteću dosljednost.
- Aaaaa....ti si Hrvatica ? - osumnjičio me naglo.
Uznemirila sam se. Nisam stigla odgovoriti. Miroljubivi izumitelj odjednom je skočio s klupe.
Pomahnitao je. Širio je ruke i urlao :
- Oš se ti tuć`, koji kurac ?! Azru ne jebe ko si ni šta si. Odi mene udri pizdo, ako se usudiš !!!
Odjednom mu je pozlilo.U metežu je radio pao s klupe. Bradati se trzao i kolutao očima.Azra se naglo pojavila i kratko im rekla :
- Idemo mi.
Nitko nije odgovorio. S kraja parka osvrnula sam se prema njima.
Bradatog su držali za ruke i noge. Ćelavi je nestao.
- Azra, volim te ! - vikao je u našem pravcu.
- Epilepsija. Sranje - kratko je pojasnila Azra.
- Rekla sam mu sto puta da nema šanse kod mene. Ali on pojede šaku Praxitena i zalije ih pivom i eto ti ga.
- Ali ova operacija....to ti je najpametnije što ćeš napraviti u životu. Dođi k nama. Mi ćemo te sakriti. Nitko neće primjetiti da je nos.Kupi nove krpe. Mislit će da je to. neobjašnjiva promjena. Magija....- Azra mi se unosila u lice, sasvim blizu dotične nosine. Gledala sam ju u križ.
- A pare ? - naglo se sjetila.
- Koliko to sad košta ?
- Oko tisuću eura - blefirala sam.
- Jao, moramo ti nekako smisliti taj novac.
Tranutak pošuti, a zatim joj lice bljesne.
- Znam ! Cigani ! Tražit ćemo lovu od Sorosa! Imam u glavi kompletan projekt. Prevest ćemo Bibliju na romski. Znam tipa koji radi u Otvorenom društvu. Bio je očajno zaljubljen u mene. On će nam pomoći.
Zapravo, kada bolje razmislim - to sam oduvijek željela raditi....





04.01.2008. | 10:24 |
9 K | P | # | ^


Dead Barbie






Moja Barbie je mrtva.
Netko ju je ubio na uglu Blesimirove i Carpenterove.
Bila je to prsata, plastična plavuša gorda držanja s velikim ambicijama i umom kalibra Conana Doyla.
Nitko naravno, nije vjerovao u njene forenzičarske vještine...što je imalo svojih prednosti kad se bolje razmisli.
U prilog joj je išlo i to što je malo šušljetala. Imala je tu simpatičnu govornu manu koja je u raznih Kenova ostavljala ubojit dojam žene djevojčice.
Kad se samo sjetim što je napravila onom jadniku s tupeom i zlatnim lancem oko vrata. Biznismen patrioti.
Bolje da se ne sjećam.
Ne znam kako bi društvo reagiralo kada bi ispričala što mu je uradila.
I opet nitko nije posumnjao na nju.
Splet okolnosti, rekli su.
Splet okolnosti, moj k.
Moja Barbika!
" Ti si ista kao ja, znam ja tebe.Samo s takvim licem i sisama uvijek ćeš se izvući !", rekao joj je onomad s nemalom gorčinom u glasu lego-lutak Chtulhu.
Barbika ga je samo zavjerenički potapšala po kraku i migajući guzom odpikala na visokim štiklama u svoju roza kućicu, upalila tv i odgledala najnoviju epizodu kontakt- programa.
A onda su je našli.
Moji roditelji.
U frižideru.
Kose sljepljene OHO-ljepilom, očiju premazanih crnim alkoholnim flomasterom i pretrgnuta trupla.
Plakala sam, da li plakala.
Oh, kako sam plakala!
Danima nisam izlazila iz sobe. Bojali su me se bilo što upitati.
Tražili su krivca.
Pa te li je netko provalio u kuću.
Pa te li je netko od pakosnih prijateljica iskoristio momenat mog odlaska u toalet.
Ništa.
Svi tragovi bili su samo staze što se račvaju.
" Mila, čime bismo te utješili ?!", pitali su izbezumljeni roditelji.
" Ničim!!! Neutješna sam!!! Toliko nepravde na svijetu! Toliko okrutnosti.Toliko malih djevojčica koje nemaju roditelje i nitko ih ne poznaje, a možda ih je neki manijak pretrgnuo napola i sodomizirao i stavio u frižider!!!!.....HI-FI ?"
Dobila sam HI-FI.
Bože. Koliko mi je samo radosti donio, te novih spoznaja o svijetu transvestita, aliena, žutih podmornica i baršunastog podzemlja.
Jedno vrijeme sumnjali su da je smrt Barbike ostavila na mene teške posljedice koje su se manifestirale u vidu Tourettovog sindroma.
No i to je prošlo.
Iako se nikada sasvim, nisam oporavila....
Ovo je za moju Barbiku u raju. Koja pjeva srdita na duhove!




02.01.2008. | 20:14 |
11 K | P | # | ^


Sarajevo





















Photo taken by Catma
12/2007


02.01.2008. | 11:23 |
3 K | P | # | ^


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>


Listopad 2014 (5)
Rujan 2010 (1)
Svibanj 2010 (5)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Siječanj 2009 (7)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (8)
Listopad 2008 (5)
Rujan 2008 (9)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (10)
Svibanj 2008 (13)
Travanj 2008 (14)
Ožujak 2008 (14)
Veljača 2008 (23)
Siječanj 2008 (32)
Prosinac 2007 (5)
Studeni 2007 (29)
Listopad 2007 (20)
Rujan 2007 (36)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



da ili ne?


Opis bloga


nuclear


Linkovi


Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr



Virtualnu kavicu pijem sa:

Mirisne misli

Ska!Ska!

dakini.Lala

Mene goli kurac vodi

Vadimastok

Kalthir

Propheta Nemo

Nemanja

Pametni Zub

Pooka

Vertebrata

Kap

eho ega

Dolphina

Odmak

Sijač luda

Xiola

Inhibitor









ajfekt

kruzsok






Usvojite nova pravila komentiranja :

Udahnite duboko.
Zamolite svoje osobno božanstvo
za sposobnost pismenog izraza Uvida koji će uslijediti.
Pročistite grlo i iz abdomena izgovorite jedno duboko
: " Hmmmmmm".
Ako vam to pomaže razgolitite se
i zauzmite pozu Rodinovog
" Mislioca".
Ne igrajte se sa spolovilom.
Odselite se od roditelja ako imate više od 35 i radno ste sposobni.
Na psihofarmacima smije komentirati samo pooka.
Spremni ?






Basta!





Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se