Histeria est magistra vitae
Danas je Dan Šarenih Očiju
I nisu izašle novine
Nitko ne spominje kišne dječake
Ni porijeklo djedove mirovine!
25.06.2008. | 21:59 |
10 K | P | # | ^
Ljetni Limerick
Jedan je čovjek
sa Raba il Mljeta
vidio pola
viđenog svijeta
Pio je i dosta kiselog tuduma
a ličio je na Jeffa Goldbluma.
Od toga bi naprosto pao sa stolice
Taj mali čovjek iz Velike Gorice.
Catma & Stroke (koji je dao mali, ali veliki doprinos)
Update :
24.06.2008. | 08:51 |
9 K | P | # | ^
Plava soba
O neposlanim pismima. Potaknuta odmakičinim postom. Zbog `Herzoga`.
Zbog sebe.
PLAVA SOBA
Plava soba.
Zidovi se ljeskaju od vode.
Nenačeta površina
čeka svoj znak.
Neposlana pisma uvijek
bijesno izgužvam.
Ono što je jezuška za snijeg
Ono što je krug na vodi
oko kamena
Ono što je dlijeto za drvo
za mene je
utjeha.
Catma, 2005.
Update ( za Strokya):
Update ( za svoju dušu) :
23.06.2008. | 15:40 |
8 K | P | # | ^
Rab
20.06.2008. | 22:10 |
17 K | P | # | ^
Povratak, sjećanje
Rijetko idem na drugu stranu
Dovoljno rijetko da zaboravim :
Sizif se smije samo kad se vraća
Ne volim slutnju odlaska
U tvom prisustvu
I ne volim tvoje prisustvo
Volim
Samo
iznenađenja.
Daruj mi slutnju
neizgovorene želje
Daruj mi
drugu polovicu maske
Daruj mi nijemi film
svoje samoće
i uleknuće u jastuku.
Catma 6/2008.
19.06.2008. | 22:56 |
8 K | P | # | ^
Vidi što su mu uradili od pesme, mama.
Jesam vam liepo rekla da ne ližete žabe ?
10.06.2008. | 19:53 |
17 K | P | # | ^
SVJETLOST
Njegova Svetost
sastaje se sa mnom
samo u hodniku.
Sada
nije vrijeme za prijem.
Nije bilo ni prošli put i...
nije Vrijeme krivo.
Njegova Svetost
sama bira mjesto ( okej ?)
da mi...
štipne lakat
šapne u vrat
( takve stvari)
ŠŠŠ
da ne vidi nitko.
Nitko.
Catma , 2006
10.06.2008. | 08:44 |
5 K | P | # | ^
Silken
08.06.2008. | 21:32 |
8 K | P | # | ^
U selu i gradu, u igri i radu
`Ima nečeg šarlatanskog u toj Carriegovoj sirotinji. Ona ne očajava, ali ne sliči ni evropskoj sirotinji (barem ne onoj koju je ruski naturalizam uveo u roman), ona vjerujje u lutriju, u svoju političku stranku, u utjecajna poznanstva, u karte koje jamačno čuvaju neku tajnu, u lutriju s puno sreće, u preporuke ili, u nedostatku drugoga, prostijeg i podrobnijeg razloga, u običnu nadu.`
H.L. Borges, Krivovjerne mise
02.06.2008. | 22:54 |
21 K | P | # | ^
...Volim te. grade moj, spavaču na obalama one tvoje gliste zvane Sava. Volim tu
glistu, sve njene mostove, a najviše onaj željezni, na kojem je netko davno napisao -
Hendrix. Volim to što se nitko nije sjetio izbrisati taj grafit, mada već desetljećima
stoji tamo bez ikakva smisla.
Ustvari volim sve tvoje grafite: proleteri socijalističkih zemalja, ujedinite se s
proleterkama - Jukićeva; Ana, budi mi vjerna i čekaj svog Maria - Savska; Mario,
potrošio sam ti Anu - isto Savska, Alexu ne daju klavir - Tuškanac; Lili voz hir -
Gornji grad: i svi smo je jebali - isto Gornji grad; Bože, uzeo si krivog Senu - Cvjetno
naselje; sve tvoje grafite volim, grade moj. Čak i one šarene besmislice na zidovima
pljesnive Branimirove. Volim tvoj centar, tvoje izloge, volim škripu tračnica kada
tramvaj broj dvanaest zaokrene iz Frankopanske u Ilicu drndajući dalje prema Trgu.
Volim tvoje čudake: Zeku, koj mašući rupčićem ulazi u svaku birtiju od
Črnomerca do Kvatrića i pita - imaš li za aaaamaaarooo; i Jovu koji bosih nogu
tumara tramvajima držeći u ruci telefonsku slušalicu iz koje visi žica, istrgnutu iz tko
zna koje govornice; i debelog Brankeca koji kruži Cvjetnim trgom i raspravlja o
teorijama zavjere.
Volim bake koje s košaramana glavama silaze s Dolca i hvataju tramvaje prema
Dubravi, pa sve tamo dalje, do izlaza iz grada. Volim golog Toma Gotovca dok hoda
Ilicom i ljubi tvoj prljavi asfalt. I onaj paviljon na Zrinjevcu, i Ivu koji pjeva gradu
najljepšu baladu. Grade moj... volim...
...Volim te, grade moj, u rana jutra kada ustajem, sjedam u svoju bubu i izvezem se
na tvoje sive ulice. Pozdravljam te, grade moj, tebe i sve ljude koji u tebi žive.
Pozdravljam vas sve.
Pozdrav Hercegovcima na doživotnom privremenom radu u Zagrebu. Vješate
krunice o retrovizore i nikad ne dajete žmigavac kada skrećete u sporedne ulice.
Nedjeljom poslije mise visite u kvartovskim kafićima i hvalite se kako jedini pričate
čistim hrvatskim jezikom. To je, možda i točno, tih tri stotine riječi koje koristite -
mati, misa, BMW, rodna gruda, zavičaj, dogovorit ćemo se... - njih izgovarate čisto.
Pozdrav vama, dragi moji.
Pozdrav vječnim studentima sa Save, vama koji paradirate sa Slobodnom
Dalmacijom i Glasom Slavonije pod miškama, studirate deset godina i vječno mrzite
Zagreb, opijate se do besvijesti u tulumarama i zavičajnim klubovima, urlate „gazi
Purgera“, idete na Bile noći, vrištite na koncertima Miše Kovača, a na kraju se
skrasite u državnoj upravi jer tamo uvijek imate nekog svog.
Pozdrav finim zagrebačkim bakicama, bivšim frajlama što gradom šeću pse kojima
su osobno isplele vestice. Zazivate zlatna stara vremena, purgerski štih - rukoljub,
pozdrav gospođi majci - a iza vrata vaših stanova živi najgori kleinburgerei.
Pozdrav Bosancima pristiglim u grad početkom rata, vašim pričama kako - jebeš,
bolan, Zagreb, niđe, bolan, takve zemlje k'o Bosne nema.
Pričate to i nakon petnaest godina, a ja sam u međuvremenu bio u Bosni i provjerio
stvar. Pitoma brda i pokoji tvornički dimnjak. Lijepa je Bosna, ali lijepi su i Karibi.
Pozdrav eliti iz podsljemenske zone, godpodi iz Mlinova, Gračana i Šestina.
Rijetko se spuštate u grad jer je to ispod vaše časti. Namirnice kupujete u Mercatoru,
da vas netko slučajno ne bi vidio u Metrou ili Billi. Odlazite na skupe pedikure,
manikure i masaže. Pozdrav eliti, vama i vašim kćerkicama u Peugeotima 206 jebeni
CC.
Pozdrav direktorčinama iz NK Trnja, Asa i Dubravkina puta, vašim masnim
bradama koje brišete rukavima dok glođete janjeće kosti i usput ispod stola štipate
tajnice koje vodite na službene ručkove.
Pozdrav potlačenoj radničkoj klasi, revolucionarima iz Name i Croatia busa.
Protestirate protiv privatizacije, paradirate Markovim trgom boreći se za svoja prava.
A da vam daju prava, da vam daju sav novac svijeta, i dalje bi trunuli ispred
televizora gušeći se u sapunicama.
Pozdrav svećenicima s Kaptola, ispiračima mozgova, krojačima državne politike,
pritajenim bludnicama i razvratnicima.
Pozdrav umišljenim individualcima. Subotom ujutro sjedite u kafićima i listate
novine. Imate svoje omiljene kolumniste i stav o ama baš svemu. Prezirete sve i
svakoga a skačete od sreće kada vas netko pozove na kakvu svadbu ili seosku
zabavu.
Pozdrav vama, dame moje, vama što ispijate kave ispred bulldoga, olajavate
kolegice s posla, pričate kako su svi frajeri ovog grada bezveznjaci i kako nitko nije
dovoljno dobar za vas. Ostajete poslije radnog vremena u uredima gdje vas oženjeni
šef, kada svi odu kući, guzi na radnom stolu. Pozdrav glupanima koji sjede ispred
Bulldoga naslonjeni na visoke stolove pokraj ulaznih vrata, glupanima koji
promatraju žene u prolazu nazivajući ih pičkama.
Pozdrav saborskim zastupnicima, vama kojima u Žabici za petnaest kuna
serviraju puni ručak.
Pozdrav bivšim jabučarima preseljenim na šank Gjure. Niste se makli od Curea i
Joy Divisiona, imate para, ali i dalje pijete jeftino pivo jer to upotpunjuje vaš retro
izričaj. Ujutro se čudite zašto vas boli glava.
Pozdrav majmunima u skupim BMW-ima s lijevom rukom prebačenom preko
čitavog obruča volana, ćelavim kamatarima iz Down Towna, polusvijetu iz Ludnice i
Fontane i njihovim jeftinim kurvicama.
Pozdrav umjetnicima iz Limba, slikarima, kiparima i piscima. Visite na šanku i
komentirate kako nam je kulturna scena u banani. A čovjek iz vas ne može iscijediti
tri kapi talenta.
Kakav Limb, ravno u pakao s vama!
Pozdrav poslovnjacima, bankarima i brokerima, pozdrav vama i vašem debelom
čvoru na kravati. zarađujete brdo love a pojma nemate što ćete s njome. Do
četrdesete zaradite milijune. Do pedesete poznajete ama baš svakog dilera i makroa u
gradu. U šezdesetoj zagrizete cijev sačmarice i povlačite okidač.
Pozdrav marketinškim stručnjacima, vašim brandiranjima, back officeima, front
officeima, eventima i pichevima. Naučite više jebeni hrvatski!
Pozdrav špijama iz lobija Esplanade. Pritajeno ispijate kave snimajući situaciju, a
uopće niste svjesni da novine držite naopačke.
Pozdrav sudionicima gay parade što prolazi Zrinjevcem. Vašim transparentima,
zviždaljkama i pozivima na slobodnu ljubav. Pozdrav vama i pozdrav policajcima
koji vas čuvaju od onih ćelavaca koji vas s druge strane gađaju bocama.
Pozdrav pljačkašima FINA-e, banaka i kladionica, pozdrav majmunima s
fantomkama i pozdrav policiji koja tapka u mraku.
Pozdrav kladioničarima, i pozdrav onima koji ispunjavaju listiće. Jebala vas
Parma, Napoli i uzbekistanski hokej na travi.
Pozdrav nacionalnim uglednicima i akademicima, pozdrav moralnim
vertikalama. Dok vam se supruge tuširaju u kupaonicama, vi u dnevnoj sobi virite
iza zavjese prema klincima koji se igraju u parku i usput udarate majmuna.
Pozdrav svima vama.
Pozdrav novinarima, fotografima, doktorima, sucima i ministrima.
Pozdrav urednicima dnevnih i tjednih listova, magazina i specijaliziranih izdanja.
Od poluidiota ste stvorili zvijezde, a od kretena prepoznatljive heroje ovoga grada.
Ručate u stejkhausima u Vukovarskoj, polemizirate o globalnom zatopljenju, a onda
za protuuslugu od sto eura objavljujete fotografije sa skijanja u Schladmingu koje
vam pošalje estradna zvijezda na zalasku.
Pozdrav i vama, estradnjacima u padu, vama koji skijate u Schladmingu. Odlazite
na Večernjakove Ekrane, Dore i Porine, cmačete jedni druge, kreveljite se do
iznemoglosti, a onda redom zabijate jedni drugima noževe u leđa.
Pozdrav svim gradskim klubovima.
Pozdrav hip-hoperima iz Aquariusa. Nosite hlače spuštene na pola guzice,
šilterice okrenute naopačke i vječito se pozdravljate udarajući se ramenom u rame.
Silno biste htjeli da vam je koža crna, da ste rođeni u Fruit Beltu ili South Centralu.
Ali niste crni, vi ste samo monteri lake struje iz Zapruđa.
Pozdrav pederčićima iz Saloona, vama i vašim nauljenim kovrčavim kosama,
vašim svilenim košuljama i svežnjevima novčanica koje pritegnute srebrnim
kopčama čuvate u stražnjim džepovima hlača. Pijete pivo iz čaša i smrdite na dosadu
i loše ulete komadima.
Pozdrav budućim kamatarima iz Piranhe, vašim ćelavim glavama i ključevima
prastarih BMW-a. Stojite naslonjeni na šank i....
Hrvoje Šalković
Da ne ispadne da sam nešto jako nepravedna i na metropolis nabrušena, imam nešto ljubavno i o periferijama iako ne znam što danas više čini razliku koja čini Razliku...
01.06.2008. | 10:14 |
14 K | P | # | ^
