Catma

BRUJA-MEXICAN FLYING HUMANOID

Dugo nisam pisala vijesti iz podsvijesti.No,prošlonoćne su me baš nasmijale.Dakle, sanjam da sam se vratila u grad svojih srednjoškolskih dana i moram se vratiti u srednju školu jer se nekom administrativnom greškom otkrilo da NISAM NAPISALA SVE ISPITE (!).Na svoj užas ne mogu tome izbjeći i moram se vratiti.Moram sukladno tome naći i ljude koji iznajmljuju stan.Nađem se nekako, kako to već u snovima biva, u nekoj kući u predgrađu i razgovaram sa stanodavcima, bračnim parom koji mi se ni pod razno ne sviđa, ali nemam izbora.On je mastan,svinjooki lukavac sa prstima debljine jegera, a ona starija žena koja djeluje pijano, ali se drži jako nadmoćno i isto ima taj podmukli,škiljavi pogled.U razgovoru mi stalno podilaze i hvališu se svojom kućom,nabrajaju mi sve intervencije i uređenja koja su napravili, sve sa ciljem da me uvjere da trebam biti sretna što dobivam takav luksuz.Ja sam prejadna, ali gutam to jer,kako rekoh, nemam izbora.Već vidim da će negdje pući,ali ne znam gdje i kad.
I puca, vrlo brzo.Stanodavci me nakon par dana zovu na razgovor i govore mi da moram iseliti "jer su oni pošteni ljudi i raskrinkali su me".Ja ih gledam blazirano, u stilu:" svakako,samo svršite s čim već imate".Pitam ipak:" U čemu je problem?".Oni odgovaraju da me uhode već par dana,ušli su mi i u sobu i pročitali moje papire (postove,hahaha),prate kad dolazim doma i kako se ponašam i zaključili su da sam ja - vještica.I tu nastavlja samo žena,prilično zapaljeno.Govori mi nešto kao :" Al ima ona iznenađenje za mene!Možda ja to nisam znala, ali i ona je vještica".Gleda me znakovito.Ja ju pitam : " Kakva bogati? Iz meksičke serije?!".Presavijam se od smijeha,na što ona crveni ko rak i demonstrativno veli: " Sad ćeš vidjeti!"
I VINE SE U ZRAK KAO MEXICAN FLYING HUMANOID!
Ja pomislim: " O-ou! Ova je nadobudna!"
Poletim i ja i tresnem ju u zraku čelom u čelo! Osjećaj je kao da sam ju drmnula električnim naponom.Pada jadna dolje,teturavo.I diže se opet.Ovaj puta ju spuštam kažiprstom iz kojeg ide plava zraka, kao Anakin Skywalker (!:)) i zaljepim ju za pod.Ona se uvija ko crv.Muž ( svinjooki) je prestravljen.Muca : " Ništa mi nismo loše mislili.Ne moraš se ljutiti!"Ošinem ga pogledom i on se sklupča.Na kraju se umrzovoljim jer skužim da me ova mexican flying baba baš sad neće pustiti na miru i da će mi dosađivati kao neki Cato od Pink Panthera....
Tu završavaju vijesti iz podsvijesti.
Ne smijem više gledat takve gluposti prije spavanja.
( Jel to naravoučenje ili opet padam ispit?:))
Kaj vi ljudi sanjate?

30.10.2007. | 22:28 |
4 K | P | # | ^

Halloween

28.10.2007. | 20:38 |
3 K | P | # | ^

Re:Akcija

Zakašnjela reakcija.Zablokirala sam.Ostala sam unevjerici.
Na Vesnu.
Ne tu Vesnu.
Onu drugu.
Mislila sam da je druga.Ali ostala sam u nevjerici.Da je Vesna ganuta starom patri(di)otskom pjesmicom " Moja domovina" koja se pjevala na njenom predizbornom skupu.Sa rukom na srcu.Sa rupom u mozgu.
Pa sam ju htjela upitati...ne zvuči li realnije ovaj refren:

MOJA RAASPRODANAAAAA
MOJA RA-SPRO-DAA-NAAAAA
IMA SNAGU INVALIDA
IMA OČI BOJE STIDA
MOJA ZEMLJA HRVATSKA.AAAA.

Ali nisam ju pitala.Ne znam trenutno ko je tu lud ili u JAKO poremećenom PMS-u.

27.10.2007. | 19:31 |
2 K | P | # | ^

13.-te Galovićeve jeseni ( Začarano ogledalo)

Neću puno pisati, nadam se da su fotke dovoljno rječite.Generalni dojam je:dinamičnost, reanimacija i redefinicija jednog književnog festivala.Puno entuzijazma i pozitive.
Za početak: G-točke.
G -točke smišljene su da bi se promoviralo čitanje i dovelo ga se na ulice.Osim što je sve djelovalo kao dobar performance , svatko je mogao, osim srednjoškolaca volontera pročitati omiljeni odlomak iz drage mu knjige.Čitalo se svašta : od ljubavne poezije, bontona,biografija do kratkih priča...



Čitanje na G -točki kod "Žabice"...




Čitanje na trgu pred Pivnicom




Dario Rukavina čita na G- točki kod Žabice


Uslijedila je "turneja" po kafićima. Devet nominiranih autora čita ulomke svojih knjiga...



Jasna Šurina u Pivnici, a.k.a " Hana u mraku"




Sanja Lovrenčić u Stefanu




Publika u Starsu


Pa tribina na temu novih medija u Domu mladih :







Nedostaje dodjela nagrada u Kuglani.
No djelić sveopće atmosfere je, eto, ipak tu...za pamćenje, sjećanje i svakako ponavljanje!

25.10.2007. | 15:22 |
6 K | P | # | ^

MAGIC MUSHROOMS

22.10.2007. | 22:34 |
2 K | P | # | ^

Gone to Atlanta

Veza sa satelitom
više ne radi.
Ne znam što se zbiva.
Previše je podrazumijevanja
koja ne razumijem.
Oči mi se pune suzama
kad pomislim na:
stih, kanon i mjeru.
Na red čempresa
na groblju.
Je li ovo poezija?
Bijeli šum
između redova.
Vratila sam se
u bilježnicu.
Papir je bijel
a olovka crvena.
Ne znam što se zbiva.
Oči mi se
pune suzama...


Catma 10/2007

21.10.2007. | 22:10 |
3 K | P | # | ^

Reci ti njoj !

20.10.2007. | 09:49 |
0 K | P | # | ^

Origin of love

Iz filma : " Hedwig& Angry Inch"

So it is...

17.10.2007. | 23:04 |
0 K | P | # | ^

Auto-ironija

E sad, pošto sam opet našla nešto što dugo nisam vidjela, a oduševilo me (iako je riječ o reklami koju su smislili neki "funky" smišljači reklama i koji su skužili da je autoironija prava stvar za marketing proizvoda) svejedno je fantastična i lijepo se vidi iz nje da je najbolja stvar napraviti si sam nešto što želiš, a inače bi mogao samo sliniti nad katalogom !
Zakon!
Highlight spot : čeznutljivi pogled mladog Krishne!

16.10.2007. | 21:38 |
2 K | P | # | ^

Ljepota Pečuha,2

Kontrast pročelje



Narančasto pročelje




Izlog antikvarijata



Odraz u vratima




Bard



Slonić



Jopec s izložbe primjenjene umjetnosti.


Moj Zen Orašar je na naslovnici Bloga, baš lijepo iznenađenje!
podravec,evo još malo.Da, zaista je prelijep Pečuh.Ja sam igrom slučaja bila u njemu pet puta iz pet različitih razloga :))
Stalno je lijep.Jedan topli srednjeeuropski gradić s dušom...

16.10.2007. | 20:38 |
0 K | P | # | ^

Pečuh

Ovo su reflektori poslagani na stepenice.Lijevo od stepenica je velika bina, sprema se neki koncert na trgu.



Jedna ulična, pogled u unutrašnjost kafića me privukao.Na kraju je ispalo da cijela fotka ima dobru atmosferu skupa sa desnim stolom pokraj ulaza...



On čisti orahe u parku.Nije dobro svijetlo, ali prizor je odličan.Pa...što bi rekao Ed Wood :" Next time I`ll do better!:))".Ipak mi se svidja - zbog tog svog Zen- stava da ne šljivi nikog, već metodično i pažljivo čisti svoje orahe.Čovjek s misijom.



Ova mi je pomalo nadrealna,postavljena je za vjenčanje, ali može to biti bilo što ovako kad nema ljudi.Baš zbog odsustva ljudi je zanimljiva - ima neku napetost, atmosferu očekivanja, mogao bi biti i prizor iz sna...



Jedna urbana vračka.Lokoti služe ljubavnim parovima i vješaju se na ogradu ( sad više nema ni mjesta pa se vješaju jedan na drugi) kao znak potvrde ljubavi.



Kula u oblacima.No more to say...


Catma,Pečuh,9/2007

16.10.2007. | 07:52 |
6 K | P | # | ^

Priče iz šume

Istinita je bila peta.
Šta ?
Koja?
Ha?
Ma zaboravi.
Idemo u gljive!






















Catma 10/2007

13.10.2007. | 16:12 |
2 K | P | # | ^

MATEMATIČKE RAZBIBRIGE

Napadaji moje tjeskobe uvijek korespondiraju s predizbornim vremenom.Nije to nešto određeno u što bi mogla uperiti prst i reći " Apage!"("nestani").Upravo zato što je tako atmosferično, neodređeno ( kako se boriti protiv olujnog oblaka ?) izaziva takav osjećaj stezanja u grlu.Ponekad mislim - trebalo bi ih pažljivo promatrati,skidati,skenirati,ukazivati na masnoću laži...moralo bi se nekako...logikom,brojevima,činjenicama.Argumenti bi pobijedili.Skinuli bi se lažljivci sa saborskog panteona i zamijenili bi ih neki bolji, pametniji,mudriji.Neki koji bi svojim integiritetom umjesto uspješnim EPP-om "pokrenuli Hrvatsku".Neki koji ne bi poput ministra prosvjete smatrali da je za takav mentalni pokret dovoljno omazati se bojama vladajuće stranke.Tako mislim ponekad.Ali ponekad.Uglavnom mislim da nema nade zato što su Oni ionako odraz kolektivne svijesti naroda.A i tu je faktor izbora za Miss : ne pobjeđuje najljepša već najljepša među ambicioznima.I to mi i tu ustvari biramo - najljepšeg i najljepšu.Pravim kalibrima politika je ionako nešto fujfuj , a imaju i drugačiju percepciju vremena - uvijek ga je premalo za strastveni nagon istraživanja područja za koje su se opredijelili ( ili osjetili poziv).I sumnjam da će Vesnicu koja je nedavno otvorila blog i slične njoj nešto puno zasvrbjeti argumentirani negativni komentari blogera.Simptomatično - oni superlativni ostali su bez popratnog objašnjenja za razlog svoje podrške i euforije.Tek je jedan, ženski koji " računa na njeno razumijevanje i zalaganje jer je žena i majka".Ali Vesnica se avaj nije dotakla niti jednog " ženskog" pitanja u svom blog predstavljanju svoje persone ( pače čak ne ni svoje osobno, mnogo je tu referiranja na neko kolektivno,čoporsko " mi" ).A Oni su se jasno odredili.Ljudi se dijele ne uspješne i neuspješne ( say whaaat again ?!!).Nema tu muško, žensko, studenti, nezaposleni, umirovljenici, djeca, inetelektualci,mongoloidi,invalidi, manjine, majčica Zemlja ,jok.Ima uspješni i neuspješni.Pa i ja bi htjela uspješna biti, bogu mu!
Ali valjda mi kotač u glavi fali.
" Spadam u 0.25 % stanovništva koje smatra da je Franjo bio smiješni balkanski diktatorčić", kako je napisao jednom Dežulović u jednoj svojoj tjednoj kolumni.
Previše sam vremena utrošila na tu vjetrenjaču.
Vraćam se u svoju Utopiju, nepostojeću državu u čijim školama se provodi nepostojeći HNOS koji uči djecu da znanje, pravda, istina i logičko zaključivanje vode uspješnom i ispunjenom životu.
U takovoj školi na satu matematike učila bi se stara, klasična matematička zezalica koja bi djeci pomagala deduktivnim putem razotkriti
DRUŠTVO LAŽLJIVACA
( ofkorz funkcioniralo bi i pravosuđe koje bi ih potom i sankcioniralo)
khm.
DRUŠTVO LAŽLJIVACA
( preuzeto iz " Matematičkih razbibriga za male radoznalce" autora Mirka Polonija)

Uspješnom policijskom akcijom uhvaćeno je šest lopova : Bježinoga,Kradivreća,Dižilov,Lažimaži,Brzotec i Kesorez.Nimalo nije čudno da je to bilo društvo dugogodišnjih lažljivaca.Dok su čekali na ispitivanje, mlađi inspektor Pravić pružio im je komad papira na kojem je bilo zapisano šest rečenica - tvrdnji. Evo ih redom:
a) Točno jedna od ovih rečenica je neistinita.
b) Točno dvije od ovih rečenica su neistinite
c) Točno tri od ovih rečenica su neistinite
d) Točno četiri od ovih rečenica su neistinite
e) Točno pet od ovih rečenica su neistinite
f) Točno šest od ovih rečenica su neistinite

" Pozorno promotrite ovih šest izjava i odgovorite ima li među njima istinitih i koje su to" ozbiljnim je glasom zatražio mleđi inspektor.Stari prevaranti, mrzitelji i kršitelji zakona Bježinskoga, Kradivreća, Dižilov, lažimaži, Brzotec i Kesorez bili su potpuno zbunjeni postavljenim pitanjem, tako da su kasnije u istrazi priznali sva svoja zlodjela.A sad vi pozorno promotrite svih šest izjava i odgovorite ima li među njima istinitih i koje su to.

Točan odgovor slijedi u idućem postu,a onoga tko ga zna čega doživotna nemogućnost pronalaženja ispunjene egzistencije u našoj Banana državi.Jedina utjeha i molitva za takve mozgiće je : " Bože, molim te ne daj da postanem kao oni".
I to mi je najstrašniji stih u Henry Rollinsovoj baladi : " I`ll turn you into me...`cause I`m a liar, a liar,liar,liar,liar..."
No pregrizete li taj govanac postoji šansa da budete Uspješni.Glumičić će valjda još biti u funkciji da vam napravi uspješan PR.

13.10.2007. | 00:00 |
0 K | P | # | ^

Pismo s otoka

Čelom uz čelo delfini su se ljubili.
I bio je vrt u kojem su tri starca svaku večer svirala trubu,violinu i klarinet.Na ulici su bila vrata iz kojih se ulazilo u nečije dvorište i vlasnik nas je sačmaricom potjerao natrag.Crtala sam krugove u pijesku, a oko bačenog kamena u vodu stvarale su se vodoravne crte.Svaku večer u isto vrijeme na istom mjestu na malom prašnjavom trgu susretala sam androginu djevojku.Starice su bile obavijene u crno, do zuba i sklanjale bi rukama pogled kada bi mi, stranci prolazili pokraj njih.Otok je plovio.Znali smo to jer bi ponekad ustali noću i na drugoj obali, toliko blizu da smo ga mogli rukom dotaknuti bio bi gigantski grad od mahovinastog kamenja,osvjetljenih rupa umjesto prozora koji je poput eha rastezao svoje dimenzije toliko da je pogledu zaklanjao nebo.Ujutro - govorili bi sami sebi : " to smo sanjali".Oko nas je bilo samo more i ništa na vidiku.Ništa osim delfina čiji bi nas skok iznenada ushitio i ostavio iznad tijela da lebdi u prozračnom oblaku od neke nečujne glazbe.U povratku - trznuli bi nam se palčevi na nogama.Utrnulim udovima ponovo bi tekao život i tražio pogledom novi pokret.Sunce je neumiljivo pržilo.U daljini, na vrhovima pješčanog brijega titrao je tamni odraz Onoga - koji će doći.Znali smo da je to On, ali smo znali i da ćemo još čekati na vrijeme kada ćemo znati kako smo znali.Zazor domaćina budio je u nama pretjeranu znatiželju.Ponekad bi se navirivali kroz prozore.Iza jednog mlada je žena obavijala trakama dijete sa prozirnom kožom.U jednom trenu dijete me pogledalo očima koje su bile samo dvije užarene zjene.Duša mi se sledila u grudima.To dijete nije smjelo na Sunce.Sunce je bilo prejako za njega.Mi smo bili prejaki za njega.Boljela me njegova bol.Optuživala me, iako nisam znala za što.
Na povratku, nekoliko godina kanije u poštanskom sandučiću našla sam paket.Sadržavao je jednu mutnu fotografiju slike koja je ličila na dvoje plavokosih ljudi u ljubavnom zagrljaju , vrećicu soli i crveni konac.
Razbacala sam sol po svim kutevima sobe, ostatak utrljala u prsa, omotala konac oko cijele kuće i stavila fotografiju iznad kompjutera.
Nije bilo povratne adrese.
Ni za mene više nije bilo povratka iako je davno nestalo nas...

11.10.2007. | 23:33 |
2 K | P | # | ^

Netko nas posmatra

Otkrila sam nekoliko fotki sebe na blogovima par ljudi.Bizaran malo osjećaj.Luknem pogledati nečiji blog, kad ono - moja me faca gleda preko ramena.Na jednoj igram biljar.Na jednoj šetam s foto-aparatom.Treća je s mojom obitelji.Bile su to neke općedruštvene zgode,jedan izlet ... jedan trenutak opuštanja u danu u kojem sam bila uključena u organizaciju jednog happeninga.
Podsjetilo me to malo na film " Dim" u kojem jedan od likova snima svaki dan isti trg, istu scenu, samo se, naravno situacije mijenjaju.U jednom se trenutku njegov susjed kojeg je pozvao u posjet razveseli i iznenadi jer na jednoj od fotografija ugleda svoju pokojnu suprugu u prolazu tim trgom.
Ustvari sam malo zatečena.Najbolji opis bi bio - kao da sam pokucala na vrata i došla u goste, sjela u fotelju, započela razgovor s domaćinom kad je odjednom sobom prošetala osoba s mojim licem i ja sam sa zaprepaštenjem shvatila da sam to - ja.
Jako maglovit i čudan okus nakon svega - pokušavam uobličiti dojam kako ćemo jednom kad umremo ostati zabilježeni na blogovima nepoznatih ljudi,na fotkama Japanaca koji su uslikavali Bana Jelačića ovog ljeta u Zg-u a ti se našao u pozadini,u arhivi lokalne televizije na snimkama u povodu posjete nekom okupljanju tipa Prvomajski grah na trgu...etc.Na Internetu.A kada će i zašto nestati Internet ?Jer hoće.Samom time što je ta misao moguća kao takva.Iako se, naravno, kao i uvijek radi o semantici.ON NEĆE NESTATI, SAMO ĆE PRIJEĆI U DRUGI OBLIK.Objasniti to bilo bi kao da nekom ustravljenom primitivnom čovjeku nad video - snimkom rođaka koji je u trenutku gledanja već mrtav objašnjavamo da ne vidi duha.I dodamo da je to samo " video - kaseta".
Hoćemo li....JESMO LI...svi preselili već u eter ?
Mislim, tko nam garantira da sve što zovemo stvarnost nije samo dobra senzorna simulacija ?
Baudrillard bi rekao - simulakrum i definirao ga kao izjednačavanje događaja i njegovog značenja, komentara.Snimanje ratova u stvarnom vremenu poput reallity showa.Nepostojanje negativa fotografije.Virtualna ekonomija u kojoj se trguje još samo sa " razmjenskom vrijednošću".Čudna slutnja da u početku ne bijaše Riječ već Video-igra...

10.10.2007. | 21:19 |
0 K | P | # | ^

Benzin, bomboni i Theo Sturgeon

Naime kaj ?
Pronašla sam prekjučer na ulici 200 kn.Ne šalim se.
200 kuna.Ležalo na cesti.Gledala sam oko sebe, iza sebe, navirila se u obližnje grmlje da provjerim nije li nekome samo dosadno pa je izvadio stari prank iz naftalina ( ono povlačenje na flaksu). Ne. Na ulici nikoga.U grmlju nikoga.Na trenutak nije to bio baš ugodan osjećaj.Pomislila sam odmah na nekog tko para nema pa sad doma plače.Ja bi cvilila.Ali kako nikog nije bilo jednostavno sam ih pokupila.Isti dan nešto prije pitala sam frendicu : " Jel ti kad sanjaš da nađeš pare na pločniku ? "
Rekla je : " Jok.Samo prstenje." Ne znam zašto sam ju to pitala.Činjenica je da ja često sanjam da nalazim blago. Uglavnom kristale, novčiće ili škrinje s nekim asztečkim nakitom. U tim snovima toga je toliko da me hvata tjeskoba jer tako puno ne mogu ponijeti sa sobom, pa uglavnom napunim samo džepove.I to su uvijek neka mjesta na kojima sam prvi i zadnji put i nema šanse da se vratim, ili zapamtim gdje je to bilo.
Uglavnom, ja sada hodam ulicom i razmišljam što ću s parama.Kako sam vječito u deficitu nečega zaključujem da mi je najpametnije da napunim za 100 kn rezervoar u autu.Puno vozim i volim ići na razne izlete kad god se ukaže prilika.
Fino.Na to je stavljena kvačica.Usput na stanici kupujem bombona za 20 kn.Dobro, lažem malo.Sasvim malo.Kupila sam bombone i dva Tuborg Greena.
Idući dan s napunjenim rezervoarom idem u Varaždin na sajam lova i ribolova.I tamo je štand sa knjigama i veliki naslov:" RASPRODAJA !".
Ajoooj! A JOOOOOJ!
Catma u zemlji snova. Catma je OPET naišla na blago i može uzeti samo onoliko koliko para ima.
A ima još 80 kuna.
I što Catma kupi ?
Catma je već prije sebi rekla da će se posvetiti svom kućnom menagemantu i pod hitno naučiti upravljati osobnim financijama.Pod hitno.
Catma već vidi kuću punu osobnih financijskih savjetnika kako ju snube da baš u njihov fond uloži svoje pare i na kraju tirade dižu prst u zrak i govore : " Ali ne samo to.U našem fondu....blahblah....pogodnosti....blah..." i kako zrače onim Tom-Cruise- eppeičnim šarmom ljudi " kojima ide".
Ali na polici je bio Theo Sturgeon, pisac genijalnog SF-a. I kako znakovito - jedna knjiga ( a to je debela knjiga) bila je 40 kn.
I bile su još samo dvije : " Killdozer" i " Mikrokozmički Bog".
I one sad lijepo stoje pokraj mog PC-a.Milovane.Obasjane mojim pogledom punim ljubavi i guštanjem novih sati provedenih u raju čitanja.
Ako podvučem crtu to izgleda ovako :
Imam Thea Sturgeona.
Imam bubrege koji dobro rade.
Auto je natankiran.
Tesli su ukrali nacrte za aute na solarni pogon.
Vrijeme brebrzo ide da bi čitala I Sturgeona I Ziglara.
Catma ipak misli da vrijeme treba provoditi pažljivo njegujući svoje gušte što NE isključuje činjenicu da joj pod hitno treba financijski menagemant.
Catma se ovim putem zahvaljuje Providnosti koja joj je spustila 200 kn na cestu sa odlukom da će i dalje obraćati pažnju na periferne stvari na rubu ceste i izlaziti iz kuće u stanju pozitivnog očekivanja.
Tu negdje čuči umotana i jedna pouka o tome kako se bilo kojeg blaga ionako može uzeti samo onoliko koliko možeš nositi.

09.10.2007. | 12:52 |
1 K | P | # | ^

...do izvora vode dva putića,Pope se opet odlučio za treći

Atheist Rap : " Dr. Pop"




Belle&Sebastian : " Is it wicked not to care ? "



Evo meni za gušt i prisjećanje.
dakini možda za otkriće - voljela bi vratiti par lijepih koje je ona na svom blogu priuštila meni ( Postal service npr. = knock out!)
i eto možda i ovom malom Idijotu.Ima cool design i sluša Hladno pivo,Kud Idijote,Azru i Idole.
Ovo je best I can do što se tiče reklame i podrške,dečko, već sam zaustila da te preusmjerim na forum gdje se pristojno reklamirati, al nakon posjete blogu pomislih : " aj neka ga".

08.10.2007. | 23:09 |
2 K | P | # | ^

Easy like Sunday morning

Ovaj post i video nedjeljnog jutra posvećujem jednom prijatelju koji je uvijek kao Djed Mraz donosio dobru glazbu koju prije nisam čula.Jednog dana pustio mi je Atheist Rap, novosadski punk band koji me udario ravno u pleksus (a to tako i mora biti) i odmah poslije Belle&Sebastian koji su mi rastopili srce.Učinio je to uz komentar : " Jedno bez drugog ne ide".
I to je istina.
Ako je prvo žestina,način otpora ( " sloboda od" ) MORA postojati i nježnost,melodija ( " sloboda za").Ako si samo prvo - možeš zaboraviti za što se boriš.Ako si samo drugo - možeš zaboraviti da treba imati muda to nekad i obraniti.
Faith no More su u svom opusu imali oboje.
Nepodnošljivu lakoću svirke, disfunkcionalne osobne odnose koji su stalno dovodili do ruba raspada benda.No kad su stali na binu međusobni sukobi,trzavice i teški karakteri prelomili su se u skladan i organiziran kaos koji je prštao iz zvučnika...

07.10.2007. | 10:27 |
3 K | P | # | ^

Borat meets Letterman

To je Borat.To smo ustanovili.Ono što ja NE MOGU VJEROVATi je da je Sasha B.Cohen ovo izveo na Lettermanu.U čemu je zapravo štos ?
U kiselom osmijehu Lettermanovom.
Ali zašto? Zašto mu je S.B.C preuzeo show igrajući se Borata bez ikakve razlike od uloge u filmu?
Moje osobno mišljenje je - zato što je autentičan a.k.a to NIJE humor na prvu loptu,to uopće nije zapravo humor u smislu zabave - to je najbolji kontrast dviju kultura koji sam ikada vidjela ogoljujući amersko glumatanje do kosti.Ustvari amerikanizaciju humora općenito.Amerikanizaciju svega općenito.Prije njega sam gledala interview s Madonnom u Lettermanu.Da ne bi bila krivo shvaćena - da bi riječ lošu rekla za Kraljicu.I neću ga postati jer je predugačak.No ono što se vidi iz ta dva interviewa je ta razlika između dviju osoba, dva životna puta, dva uspjeha na različitim temeljima.Ona kao da cijelo vrijeme zna što je platila, drži se svih nepisanih pravila komunikacije o tome da se Lettermanu mora smješkati, da joj je izrada frizure i make-upa trajala vjerojatno pola dana ( tko je čuvao sitnu dječicu za to vrijeme ??...), famijalizira se s voditeljem i dopušteno joj je u skladu sa imiđem koji si je stvorila pustiti pokoji vjetar samoironije, aber doch : show must go on!
Ali Sasha, AH!
Sasha zahtijeva sociološku studiju.Sasha je na drugom polu balade.Sasha je degutantan upravo u onoj mjeri u kojoj je degutantno sve ono što implicitno svojim alter-egom prokazuje.Tolika doza drskosti, izravnosti i zapravo dosljednosti je svjetski unikatna pojava.I govori najviše o pravoj ulozi humora.
Jak se mazs!
( ako bi se ko tu trebao vređat onda su to u biti Česi čiji je to pozdrav u originalu i u slobodnom prijevodu glasi : " Kak si?( Kak se imaš ?)" aka : " What`s up dude ? " )
Letterman dude.

U kratkom premišljanju kamo da svrstam post zaključujem da je riječ o umjetnosti!

04.10.2007. | 22:34 |
2 K | P | # | ^

• ej, imaš jako dobar blog. nisam stigla sve pročitat, al sviđa mi se što pišeš o filmovima- npr. Brazilu koji je po mom mišljenju jednostavno fenomenalan, a i stavljaš zanimljive filmiće s Youtubea. Svaka čast, svaka čast... rijetko naiđem na tako nešto. I'll be back

  | Clear Flame | 04.10.2007. u 23:31

• Hvala Plamena!
  Još se uhodavam kao što vidiš - i još masu stvari učim u hodu.Mislim da sam objasnila u prijašnjim postovima da sam još zapravo začahurena u fascinaciju posjedovanja elektronskog dnevnika ( u bilježnice ga pišem oduvijek) i mogućnošću da sve meni drage, smiješne ili dirljive stvari imam ovako na jednom mjestu.Mislim da ću s vremenom više pisati, a manje postati clipove kad se iživim dovoljno :)) Posjetit ću i ja tebe.

  | Catma | 05.10.2007. u 12:52

Escher

Kad gledam ovaj video pada mi na pamet da:
Vječnost je Raj
a beskonačnost Pakao...

01.10.2007. | 18:19 |
0 K | P | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>