`Ima nečeg šarlatanskog u toj Carriegovoj sirotinji. Ona ne očajava, ali ne sliči ni evropskoj sirotinji (barem ne onoj koju je ruski naturalizam uveo u roman), ona vjerujje u lutriju, u svoju političku stranku, u utjecajna poznanstva, u karte koje jamačno čuvaju neku tajnu, u lutriju s puno sreće, u preporuke ili, u nedostatku drugoga, prostijeg i podrobnijeg razloga, u običnu nadu.`
H.L. Borges, Krivovjerne mise
Post je objavljen 02.06.2008. u 22:54 sati.