SMRT LAVA
Noćas sam sanjala lava koji je sanjao orla.
Bio je to jedan od onih divljih, utrobnih snova nakon kojeg ujutro lica ljudi izgledaju preblijedo, a usta precrveno.
No...pogledajmo načas jednog lava u Maksimiru.
Recimo da je star i da osjeća smrt kako ga obilazi i pita ga je li spreman.Ne pati više od uboda bijesnih teenagera koji ga gađaju pikado- strelicama ludi zbog odricanja od vlastite divljine.
Orao koji mi sjedi na prozoru u trenu kada ovo pišem nekako je probio opnu sna.To je orao pušten iz krvi lava.
No vratimo se lavu, iako nećemo imati dokaza da smo ga zaista vidjeli.
So, call it a hunch.
Jedna od beskrajnih mogućnosti beskrajnog svemira koji muliplicira svoje odraze u svijesti poput sobe iskrivljenih ogledala.
Simulakrum paralelnog kozmosa u kojem naši alter-egovi glume Spaceball karaoke, drugi dio.
Dakle imamo :
Lava na samrti.
Smrt kojoj još moramo dati neki lik, ime i boju.
Ja je vidim kao plavi ocean sa zlatnim mrljama.
No pustimo sada kabalu, alkemiju, svjesnost Krishne, homeopatiju, bioenergiju, kult Maitreye, SS Alpha Indigo Kult, Marijanska svetilišta, krvave suze i ostale milenijske pizdarije.
Nešto se kuha iza razočarenja tržišnim vrijednostima.
To nešto nam izjeda pamćenje i ostavlja kartonske kulise s natpisima umjesto sjećanja.
Stvarnost se rastočila, nestala u mjehuru od meksičke sapunice.
Ostale su : karaoke.
Kopija kopijine sestrične u drugom koljenu.
A lav umire.
Vidjela sam ga.
Tužan je, umoran i ispadaju mu zubi, ali Debeli Šefovi ZOO-a, jedini pravi kraljevi u OVOM svemiru vodaju ga i dalje po gradskim kavanama kao svoju najveću atrakciju i plijen pokazujući ga dokonoj gospodi umornih i tupih osjetila, vazda željnoj senzacija.
Prolazeći ulicom do kavane, ponižen podvodcem, spuštene glave ne gleda u lice klincima s rasta frizurom i flyerima za slijedeći BROTHERHOOD-ON-EARTH party.
- Lave, respect! Kako je danas ? Znaš...oslobodit ćemo te jednog dana.
Čak i u ovako bijednom stanju, lav im se pokušava nasmiješiti.
Dragi klinci. Dobri klinci. Glupi klinci.
Lava već prate vrane. Vrane uvijek dolaze nakon orla, kada je već riješeno.
Zašto ?
Otkrijmo - braćo lešinari - LAV UMIRE!
Vijest se širi. Žirafe su se uznemirile. Jutros je lav bio strašno nepristojan - dobacio im je nešto krajnje nekulturno kroz rešetke, jedva da se takva neugodnost smije izreći...
Smijući se vlastitoj šali ispao mu je još jedan zub.
Noćašnji san učinio je svoje. Učinilo mu se da je u džungli. Da je opet u džungli, onoj koja je u njegovoj svijesti zatočenika poprimila mitske razmjere i čije boje, zvukovi i okusi poprimaju intenzitet prozirnog, nečujnog i neopipljivog.
Eutanaziju lava, čak i danas, usprkos drugačijim glasinama provode milosrdni anđeli smrti. Zamolio ih je tek da si ne oblače lik u njegovom prisustvu - stvar ukusa - rekao je, ništa osobno.
Ali ove vrane....jata i jata vrana...lete kružno, lete u svim smjerovima, ali nikada se ne sudare. Tijekom života viđao ih je da tako lete samo prilikom važnih društvenih događaja.
Je li on važan ?
Je li ikada bio ?
Koliko ?
Dovoljno da ga pamte ?
Tko ?
I po čemu ?
Postavlja li si lav takva pitanja ?
Govorimo o lavu koji je čitav život proveo iza rešetaka.
Rezonira : ....zabavio je hrpu dječurlije...a legendarno je postalo i njegovo nasrtanje na jadnu, zbunjenu gazelu u jednoj od prilika kada mu je uspio bijeg.
A bijegovi su mu uspijevali izvrsno, na čuđenje svih. Toliko često da su Debeli Šefovi ZOO-a posumnjali da lav ima suradnike među čuvarima. Otpuštali su ih nemilice u nadi da će lav shvatiti poruku, no stvar se događala stalno iznova.
To je Šefove nagnalo na krajnji oprez glede lava. Misterija je ipak bila u tome da se lav uvijek vratio u kavez i to samovoljno i kada je on to odlučio.
Nikako to nisu mogli shvatiti.
No svejedno - panika podignuta jednom nastavila se širiti i održavati usmenom legendom.
Lavove avanture u tim pričama prešle su sve granice vjerojatnosti.
Ali nikada zaista nije pobjegao.
Teško je reći što je bilo posrijedi.
Antropolozi koji su proučavali ponašanje životinja iza rešetaka ne bi li nekako našli ključ i za lokot svoj te svekolikog humanstva podijelili su se na frakcije u tumačenju fenomena lavovog bijega i opetovanog vraćanja u kavez.
Svaka od njih krvlju je branila vlastitu doktorsku tezu o lavu svađajući se uglavnom oko metodologije promatranja lavovih navika.
Svaka je bila u pravu.
I svaka je, naravno, bila u krivu.
Lav je sada zauvijek nestao, ne ostavivši svoju tjelesnu ljušturu za sobom.
I nije se više vratio.
I neće.
Poznavat ćemo ga samo kao zaštitni lik jedne duhanske kompanije iz Nizozemske zahvaljujući mladim dizajnerima što su se jednog dana sakupili oko lava sa svojim laptopovima i na kraju sublimirali svoje utiske u vidu sličice na omotu duhanske vrećice na kojoj uz sličicu piše :
SAMSON!
MILDE SHAAG.
07.01.2008. | 17:04 |
13 K | P | # | ^
