Puno je tu i šminke i predrasuda.
Recimo, kad vidiš lika ili likicu; gojzerice, štucne, ruksak, štapovi, rukavice, posebne naočale, kompas, saharski šešir, sav ili sva poletna, koncentriran ili –a. Parsto metara kasnije, puhće, zastajkuje, njurga; vraća se, taman prekinuvši lovačku priču o nedavnom usponu na neki alpski vrh. Sad, jedva hvata dah, pozdraviti staricu, koja uz brdo goni magare, rutinski, bez štapova i kerefeka.
Kao i sa terencima - dajte mi Ladu Nivu; dajte mi terenac Uljanovskogo Avtomobilnogo Zavoda; može i Duster; nekakva Toyota iz dobrog starog vremena hladnog rata. Pustite me na miru sa kromiranim bull barovima, elektronskim asistencijama spuštanja (?!! wtf ??!!), aluminijskim felgama i deseteroslojnim lakom SUV-ova, čiji vozači obostrano ovlaže donji veš nakon spektakularne avanture Sljemenskom cestom.
Jednostavno, neke stvari jesu za neke stvari, a neke nisu. Zna se. Sve ima svoje. SUV je za po Tkalči i po Rivi / /; Nivom se ide njivom. Poput specijalaca pretovareni planinari odlični su za salonski Selfie; ne i za ozbiljnije hodanje brdima.
Ili pekinezeri, recimo. Pekinezer jednostavno nije planinarski terenac ... eeehmm...
Priče o Mljetu i osobno su nepresušne.
Mogu početi nizanjem toponima; Srebrenik, Tuzla, Kladanj, Olovo, Sarajevo, Mostar, Blagaj, Počitelj, Metković, Ston, Prapratno, Sobra, Polače... Velika slova namjerna.
Mogu i skakutati preko prohe iz srebreničke pekarne, preko stonskih kamenica i rožate do trovanja želuca u Pomeni.
Mogu i o matematici; trojke i trećine. Mljet, trideset sprovoda na tri rođenja; trideset posto otočkog življa unutar nacionalnog parka.
Ruska spoznaja da država Hrvatska ima pravo prvokupa nekretnine u naicionalnom parku, ali ne može parirati njihovim ponudama.
Mogu o zavadama kontra jedinog hotela, o zloj krvi unutar sela i među selima.
Upitno ostaje, kako je mitski kraljević uspio bisernicu poslati s otoka ćaći na kopno, na što mu ovaj - vjerojatno isto tako DHL-om - pošalje otrovani kolač, i shema navodno funkcionira (ovo barem objašnjava svježe kamenice u Beogradu).
Mogu o vatrogascu - vodiču velikog srca, kao i o Mad Maxu sa šestero djece, koji na svom orlovom gnijezdu slučajnim prolaznicima servira odlično i odlično temperirano bijelo vino i kozji sir vrijedan pljačke, dok niti ne pojašnjava motornog zmaja iza ograde.
Mogu o podzemnim tunelima bivših vojski, kraj lastovske uvale.
Naravno, mogu o neponovljivom Marinu, koliko mogu i o bunaru na otoku usred jezera usred otoka usred jezera usred mora.
Mogao bih i o selu Goveđari, dotaknutom suhonjavim prstom anđela i jednim neimarskim anđelom u prolazu.
Mogu, ali neću.
Potaknut monotonijom provincije u kojoj privremeno živim deset godina, znatiželjan na oca Dalmatinca, introvertiran na majku Njemicu, ponekad u čudu na suprugu Tuzlanku, u životu svugdje pomalo, ovog pljuštećeg popodneva udovoljavam Vodenjaku u sebi i nekim dobronamjernicima koji me gurkahu na blogojavljanje, i ... kreće općeobrazovni blog introspektivnog snatrenja...
... a zašto baš Shelly Kelly?
Isključivo hommage imenu.
Interes za zrakoplovstvom odveo me u vrlo slojevitu priču o mogućoj kolateralnoj žrtvi interesa politike, o raznim licima istine i slučaju trenutka, o nafaki i sićušnosti svih nas na nekoj apstraktnoj, univerzalnoj šahovskoj ploči - privilegija je, moći pričati ...
(Šlagvort za zainteresirane - let IFOR-21, Ćilipi 1996. ...)
O bloženju načelno i konkretno: "Da većina ljudi ne zna pisati, kompenzira činjenica što ionako nemaju što reći."
(Harald Schmidt)
"Nikad ne treba očajavati, kad se nešto izgubi, osoba ili radost ili sreća; sve se još divnije vraća. Što otpasti mora, otpada, što nama pripada, uz nas ostaje, jer sve se po zakonima odvija, koji su veći od naše spoznaje i s kojima smo samo naočigled u suprotnosti. Treba u sebi živjeti i na cijeli život misliti, na sve svoje milijune mogućnosti, širine i budućnosti, naspram kojih ne postoji ni prošlo niti izgubljeno.-"
(Rainer Maria Rilke, Rim, 29.4. 1904.)
"Inženjeri su deve, koje jašu ekonomi."
"Pametan čovjek nema vremena za demokratske većine."
(prof. Branko Katalinić)
"Malo ljudi vlada umjetnošću, plašiti se pravih stvari."
(Juli Zeh)
"Niemand lasse den Glauben daran fahren, dass Gott mit ihm eine grosse Tat will!"
(Dr. Martin Luther)
"Što manje ljudi znaju o tome, kako se prave kobasice i zakoni, to bolje spavaju."
(Otto von Bismarck)
Napomena:
Za sadržaj linkova objavljenih ili preuzetih na svom blogu ne odgovaram.
... a ako netko želi mene linknut', u diskreciji, vlastitom prostoru, bez obaveza, ne svojom krivnjom, djeca ne smetaju itd ...:
grapskovrilo@gmail.com
...Godišnjem dobu sukladno...
... Uvijek ću se nakloniti imenima ...
Ernest Hemingway, Jacques Prevert, Peter Ustinov, Willy Brandt, Hans Dietrich Genscher, Brunolf Baade, Hugo Junkers, Ferry Porsche, Ruth Westheimer, Leni Riefenstahl, Dean Reed, Astor Piazzolla, Amalia Rodriguez, Ana Rukavina, Dieter Hildebrandt, Ivica Račan, Nela Sršen, Boris Dežulović, Ayrton Senna, Niki Lauda, Al Pacino, pater Stjepan Kušan ... i ima ih još mnogo, Bogu hvala ...