Mljećkanje
|
Priče o Mljetu i osobno su nepresušne. Mogu početi nizanjem toponima; Srebrenik, Tuzla, Kladanj, Olovo, Sarajevo, Mostar, Blagaj, Počitelj, Metković, Ston, Prapratno, Sobra, Polače... Velika slova namjerna. Mogu i skakutati preko prohe iz srebreničke pekarne, preko stonskih kamenica i rožate do trovanja želuca u Pomeni. Mogu i o matematici; trojke i trećine. Mljet, trideset sprovoda na tri rođenja; trideset posto otočkog življa unutar nacionalnog parka. Ruska spoznaja da država Hrvatska ima pravo prvokupa nekretnine u naicionalnom parku, ali ne može parirati njihovim ponudama. Mogu o zavadama kontra jedinog hotela, o zloj krvi unutar sela i među selima. Upitno ostaje, kako je mitski kraljević uspio bisernicu poslati s otoka ćaći na kopno, na što mu ovaj - vjerojatno isto tako DHL-om - pošalje otrovani kolač, i shema navodno funkcionira (ovo barem objašnjava svježe kamenice u Beogradu). Mogu o vatrogascu - vodiču velikog srca, kao i o Mad Maxu sa šestero djece, koji na svom orlovom gnijezdu slučajnim prolaznicima servira odlično i odlično temperirano bijelo vino i kozji sir vrijedan pljačke, dok niti ne pojašnjava motornog zmaja iza ograde. Mogu o podzemnim tunelima bivših vojski, kraj lastovske uvale. Naravno, mogu o neponovljivom Marinu, koliko mogu i o bunaru na otoku usred jezera usred otoka usred jezera usred mora. Mogao bih i o selu Goveđari, dotaknutom suhonjavim prstom anđela i jednim neimarskim anđelom u prolazu. Mogu, ali neću. I'll be back...                Oznake: Mljet |
