Marketing
Mljećkanje
Priče o Mljetu i osobno su nepresušne.
Mogu početi nizanjem toponima; Srebrenik, Tuzla, Kladanj, Olovo, Sarajevo, Mostar, Blagaj, Počitelj, Metković, Ston, Prapratno, Sobra, Polače... Velika slova namjerna.
Mogu i skakutati preko prohe iz srebreničke pekarne, preko stonskih kamenica i rožate do trovanja želuca u Pomeni.
Mogu i o matematici; trojke i trećine. Mljet, trideset sprovoda na tri rođenja; trideset posto otočkog življa unutar nacionalnog parka.
Ruska spoznaja da država Hrvatska ima pravo prvokupa nekretnine u naicionalnom parku, ali ne može parirati njihovim ponudama.
Mogu o zavadama kontra jedinog hotela, o zloj krvi unutar sela i među selima.
Upitno ostaje, kako je mitski kraljević uspio bisernicu poslati s otoka ćaći na kopno, na što mu ovaj - vjerojatno isto tako DHL-om - pošalje otrovani kolač, i shema navodno funkcionira (ovo barem objašnjava svježe kamenice u Beogradu).
Mogu o vatrogascu - vodiču velikog srca, kao i o Mad Maxu sa šestero djece, koji na svom orlovom gnijezdu slučajnim prolaznicima servira odlično i odlično temperirano bijelo vino i kozji sir vrijedan pljačke, dok niti ne pojašnjava motornog zmaja iza ograde.
Mogu o podzemnim tunelima bivših vojski, kraj lastovske uvale.
Naravno, mogu o neponovljivom Marinu, koliko mogu i o bunaru na otoku usred jezera usred otoka usred jezera usred mora.
Mogao bih i o selu Goveđari, dotaknutom suhonjavim prstom anđela i jednim neimarskim anđelom u prolazu.
Mogu, ali neću.
I'll be back...
Post je objavljen 06.05.2013. u 21:41 sati.