dva

< srpanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Srpanj 2010 (3)
Veljača 2010 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (4)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (7)
Svibanj 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (5)
Studeni 2007 (11)
Listopad 2007 (9)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (31)
Lipanj 2007 (5)
Svibanj 2007 (6)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (8)
Veljača 2007 (7)
Siječanj 2007 (14)
Prosinac 2006 (10)
Studeni 2006 (4)
Listopad 2006 (12)
Rujan 2006 (11)
Kolovoz 2006 (5)
Srpanj 2006 (17)
Lipanj 2006 (3)
Svibanj 2006 (9)
Travanj 2006 (11)
Ožujak 2006 (5)
Veljača 2006 (6)
Siječanj 2006 (6)
Prosinac 2005 (12)
Studeni 2005 (20)
Listopad 2005 (16)
Rujan 2005 (21)
Kolovoz 2005 (11)
Srpanj 2005 (15)
Lipanj 2005 (10)
Svibanj 2005 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off



Linkovi



Adwocatus

Auzmiš

Decy

dr Luka

Franc

Freestyler

Goldeneye

Kenguur

Kljun

Koki

Koraljka

Marchelina

Maslačkica

MišicaNL

MonoperajAnka

Neni iz bajke

Pjesma o jednoj mladosti

Sepia

Slatkogrkinja

Šampsica

Šarli

Tip koji sjedi

Trilliana

Uštekana mama

Zlatna djeva

Bajna djeva

emajliranu poštu primam na dvasina@gmail.com

ali rijetko provjeram poštu, pa ako vam je bitno/hitno da pročitam što ste mi napisali, javite mi u komentarima da imam mail ;)

31.07.2007., utorak

Tridesetprvi srpanjski - i zadnji srpanjski

Zadnji srpanjski, i evo, ovo mi je prvi put, u dvije i nešto godine bloganja da sam baš cijeli mjesec, baš svaki dan post imala...
Kao što u petak napisah, odlazim na neko vrijeme s bloga,
pa se vrnem u hladnije dane...
do tad, uz ovaj "bili cvitak" iz mog dvorišta svako vam dobro želim, ma gdje bili, ma kako se zvali, ma kojiom slučajnošću vas kliktaj miša ovamo donio mahmah


Image Hosted by ImageShack.us
Shot with K800i at 2007-07-27
- 02:02 - Komentari (36) - Isprintaj - #

30.07.2007., ponedjeljak

Trideseti srpanjski

danas bi se vaša Dva ako Bog da trebala prvi put ove godine u moru okupati...
Vama ostavljam jednu bugenvileu ili bugenviliju... iz mog dvorišta, nije s mora

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
- 02:02 - Komentari (5) - Isprintaj - #

29.07.2007., nedjelja

Dvadesetdeveti srpanjski

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

begonia... cvijeće povjeravam susjedi, sutra zorom se putujeee
- 02:02 - Komentari (4) - Isprintaj - #

28.07.2007., subota

Dvadesetosmi srpanjski

Katastrofična anketa



U cijelom svijetu ljudi su odgovarali na jedno pitanje: "Kakvo je vase

misljenje o nestasici hrane u ostalim dijelovima svijeta?". Anketa se

zavrsila katastrofalno.

U Africi nisu znali sta je to hrana.

U Zapadnoj Europi nisu znali sta je to nestasica.

U Istočnoj Europi nisu znali sta je to osobno misljenje.

U Americi nisu znali sta je ostatak svijeta.


- 02:02 - Komentari (3) - Isprintaj - #

27.07.2007., petak

Dvadesetsedmi srpanjski

Danas mi je zadnji radni dan
Posla isplanirano podosta
Postove ću pripremiti i ostaviti nek se objavljuju do kraja srpnja
tako sam nekako isplanirala za srpanj
a vidim da nije lako svaki dan nešt pametno napisati, fakat nije

I onda - vidjet ćemo
Znam da ću imati buran kolovoz, a i rujan, a možda ni do listopada ne bude sve na svom mjestu.
Uglavnom, nije ovo forever, al na neko dulje vrijeme odlazim s bloga. Tj. neću pisati postove.
Što ne znači da neću pogledati tu i tam što vi pišete, i komentirati, ili samo trag ostaviti.

Sve vas, nove i stare blogo-prijateljice i blogo-prijatelje srdačno pozdravljam
- 13:02 - Komentari (4) - Isprintaj - #

26.07.2007., četvrtak

Dvadesetšesti srpanjski

Polilema

Poplave ili požari?
Švicarci ili ojri?
Ljetovanje ili zimovanje?
Suknja ili hlače?
Bijelo ili crno vino?
Dinamo ili Hajduk?
Jutarnji ili Večernji?
Stan ili kuća?
Jagode ili čokolada?
.
.
.
.
.
.
Šud aj stej or šud aj go

- 15:07 - Komentari (10) - Isprintaj - #

25.07.2007., srijeda

Dvadesetpeti srpanjski

Racionalno upravljanje resursima

Zena sjedi za sankom i uziva u koktelu , kad vidi kako ulazi zgodan, otmjen i seksepilan muskarac i zena ne uspijeva skloniti pogled s njega . Tada joj on prilazi i prije no sto se ona pokuša ispricati za nepristojno buljenje, on joj sapuce u uho:

"Ucinit cu ti sto god zelis za $10, ali pod jednim uvjetom".

Zaprepastena zena pita koji je to uvjet i muskarac odgovara:
"Moras u samo tri rijeci opisati mi to sto zelis da ti radim".

Zena je kratko razmislila i sa osmjehom mu stavila u ruku kljuceve i $10 i sapnula: "Ocisti mi kucu".


- 10:46 - Komentari (8) - Isprintaj - #

24.07.2007., utorak

Dvadesetčetvrti srpanjski

vani je 37, u uredu 29 celzića

ostavljam hortenziju snimljenu prije ovih afričkih temperatura

Image Hosted by ImageShack.us
Shot with K800i
- 13:51 - Komentari (4) - Isprintaj - #

23.07.2007., ponedjeljak

Dvadesettreći srpanjski

Pričica - zadnji dio

Sjedila je u kafiću na rivi i uživala u blagom proljetnom suncu. To joj je bio ritual. Uraniti po pecivo i neke sitnice za doručak dok roditelji još spavaju. Ma koliko su joj nanijeli boli i nepravde, ona ih je voljela. I kad su toliko onemoćali da se nisu mogli brinuti za imanje, da im je odlazak liječniku bio češći nego odlazak u crkvu, Željka ih je nagovorila da dođu živjeti kod nje. Nikad se nisu priviknuli na govor, navade i buku velikog grada. A i sa kćerkom su se ponovno upoznavali. I prilagođavali činjenici da nije više mlada djevojka koja bez pogovora sluša i ispunjava njihove želje i očekivanja.
Iz zadubljenosti u vlastite misli prenuo ju je turistički vodič koji je vodio grupu američkih turista. Baš su joj bili smiješni u onim šarenim krpicama, sa skupim fotoaparatima i slamnatim šeširima. I tad ga je ugledala. Iako je prošlo tridesetak godina, odmah ga je prepoznala. Ruke su joj zadrhtale, srce se uzlupalo…je li to moguće? On? Tu, u njenom gradu, u skupini američkih turista? Brzo je izbrojala sitniš za kavu, pokupila stvari i krenula za njima. Morala se uvjeriti da je to on. I ni sama nije znala bi li više voljela da je samo netko tko sliči na njega ili da ga je put nanio baš pred njen kafić.

Šest mjeseci kasnije odlučili su stati pred njene roditelje. Dosta joj je bilo izmišljanja opravdanja za izlete vikendima i izlaske radnim danima, vraćanja na prstima, otključavanja vlastite kuće u ranim jutarnjim satima. Ne, nije ih se bojala, nije ih pitala za dopuštenje, samo ih je htjela upoznati s nekim koga su već poznavali. Samo im je htjela pokazati svoju sreću i razlog zbog kojeg joj već pola godine blistaju oči. Kao što je i očekivala, mada se nadala da će biti drugačije, bili su vrlo hladni i suzdržani. Bez mnogo riječi, ali znakovitog držanja dali su im do znanja da ga ne vole, ne prihvaćaju, i da se sada, možda još više nego prvi put protive njenoj vezi. Otac je čak sebi u bradu, ali tako da to ipak Željka čuje promrsio: Bitanga bio, bitanga ostao. Nije pomagalo ni to što je on bio vlasnik lanca slastičarnica na američkom jugu, što ništa materijalnog od njih ne očekuje, što se prijazno smješka i pravi se kao da ih sad prvi puta vidi. I jedan i drugi par odahnuo je po završetku večere. Stari su se povukli pred tv, a Željka i on su sjeli na terasu. Prvi dio «razotkrivanja» su obavili. Bilo je teško, ali sad je to iza njih. Za vikend lete kod njegove djece. Istu tešku stvar obaviti. Nagon ženine smrti on je s posebnom pažnjom njegovao obiteljsko zajedništvo. Jako su se vezali uz njega i bojao se kako će reagirati kad ih upozna sa Željkom, iako su odrasli i samostalni. No, upoznavanje je prošlo bolje nego što su očekivali. Pripreme za svadbu mogle su početi.


- 10:00 - Komentari (4) - Isprintaj - #

22.07.2007., nedjelja

Dvadesetdrugi srpanjski

Pričica -novi nastavak

Petnaest godina kasnije razveli su se. Kulturno, bez scena, povišenih tonova, grubih riječi. Ni on, ni ona nisu imali ljubavnike. Oboje na lijepim radnim mjestima i pristojnim plaćama. Velikim krugom prijatelja i bogatim društvenim životom. Ali, zaključili su da je tako najbolje. Jednog nedjeljnog jutra, dok su ispijali svoju kavu i gledali uzburkano more podno njihove terase, sve su dogovorili. I pričekali Franju da se ustane, doručkuje, pa da mu to kažu. Sin jedinac ostao je s njom. Kako su živjeli, kako su se voljeli, tako su se i razišli. Bez ljubavi, ogorčenja, ma, gotovo bez ikakvih osjećaja. Svi oko njih se nisu mogli načuditi. Pa tako su izgledali kao skladna obitelj, gotovo uzor svoj okolini.

On se ponovno oženio. Dobio još dvoje djece. Živi u Zagrebu. Povremeno se čuje s Franjom. Pita ga i za majku, zdravlje, djeda i baku..

Ona je imala vezu. Bez obaveza. I bez veze. Kad je prvi put digao ruku na nju izbacila ga je iz svoje kuće. Iz svog života i svojih misli. One su ionako već prije mnogo godine bile popunjene samo jednim imenom, i za nikog osim njenog Franje više tu nije bilo mjesta.
Povremeno je dopuštala pojedinim muškarcima da joj se približe. Iskušavala je njihove osjećaje, preispitivala svoje. Ne, nije to bila ljubav. A nije bilo dovoljno ni za neki suživot. Sve više joj je godila samoća. Spremala se u mirovinu. I na čuvanje Franjne kćerkice, svoje prve unučice.

- 02:02 - Komentari (2) - Isprintaj - #

21.07.2007., subota

Dvadesetprvi srpanjski

Pričica - drugi dio

Iako se činilo da se primirila, napravila je scenu na svom vjenčanju. Zamislite prizor: prašnjavim slavonski šorom idu svatovi. Prate ih tamburaši. Kola koja voze mladence urešena kako priliči. A u njima: tužna djevojka u bijelom. Kraj nje ponosni mladoženja. Sav se ukipio. Isprsio. Ta nije mala stvar – ženi se seoskom ljepoticom i bogatašicom. Nije važno što je ona malo snuždena. Rekli su mu da je malo čudna u društvu nepoznatih osoba, al da je inače veselo i prpošno stvorenje. A vremena za upoznavanje nije bilo. Koga i briga –pred njima je cijeli život, upoznat će se. Zavoljet će ona njega. Ako zbog ničeg drugog, a ono zbog toga što je odvodi na more. More! Eeeej! Malo je bilo seljana, pa čak i ovih imućnijih koji su ga ikad uživo vidjeli. A on je imao sreću. Poslije odslužene vojske ostao je dolje. Više mu se sviđao kruh sa sedam kora od žetve, sjetve i ostalih «blagodati» ravnice. Svraćao je dvaput godišnje u svoje selo. Za Uskrs i Božić. Više da se malo pokaže, nego da roditelje i braću obiđe. I tako, u seoskoj birtiji ovog proljeća popio koju čašicu s Željkinim tajom. Ovaj mu kćer nafalio. A i na misi ju je vidio. Baš ta neznatna odsutnost duha i nezainteresiranost za njegovu uniformu, taj pogled prema daljini, odraz neba u njenim očima, baš sve to, ili od svega toga pomalo, zainteresirale su ga za nju. Gotovo sve su dogovorili te večeri. On dolazi krajem rujna, kad prođu glavni poslovi na polju. Svadba će biti tu, u selu. A nakon toga putuju na jug, u lijepu kuću u kaštelanskom zaljevu koja već dugo vapi za domaćicom. Zadubljen u svoje planove za budućnost nije se puno obazirao na ukipljenu Željku. Čak ni kad je podigla šlajer, i iz svega glasa viknula: «Al ja njega ne volim!!!!! Ne volim ga!!!» Više se obraćajući uzvanicima nego čovjeku koji je sjedio kraj nje. Više vičuči nebu, nego ocu i majci koji su se ponosno vozili za njima. A nebo je samo šutjelo. Jedino je ono i zašutjelo u tom trenutku. Svirci, već dobrano nacvrcani, nisu ni čuli. A oni koji su čuli, pravili su se da nisu. Urotnički su okrenuli glavu, nagnuli dvadesetogodišnju šljivovicu i prihvatili pjesmu. Čak je i mladoženja potegnuo jedan dobar gutljaj i okrenuo glavu na drugu stranu. A mnogo ih je čulo, mnogi su se lecnuli. Mnogi otac je pomislio: «eh da to meni tako moja kaže, ja bih je…uh». Poslije je ova epizoda dugo prepričavana, nadodavani su joj detalji, ko legenda je ostala kružit selom i okolicom. Ali bez neke pouke, bez poante, osim one da žensko dijete ništa ne može (osim malo glasa pustiti, i nek bud sretna da joj na vjenčani dan, tam u kolima nije otac ili budući muž jednu vruću prek usta prepalio..ih, koje to vidio, šlajer dizat, take stvari divanit…), nego se poviti želji oca, pa muža, pa sina ak joj ga Bog dade.

Vjenčanje i pučko slavlje prošli su kak Bog zapovida, u pismi i ciki sve do drugog jutra.

Drugo jutro novovjenčani par se oprostio od roditelja i s nekoliko kofera zaputio na vlak prema jugu.


- 02:02 - Komentari (2) - Isprintaj - #

20.07.2007., petak

Dvadeseti srpanjski

Daleko od očiju – daleko od srca, ne slažem se!

Nisam mislila pretvoriti blog u pričaonicu priča. Ima puno spretnijih s riječima od mene ( u zadnje vrijeme često svrnem kod Decembrice po takvo štivo, a ima ih i otprije mi znanih, naravno). Al tu i tamo nabacim pokoju pričicu. Iz života. Sa promijenjenim imenima i nekim detaljima, al priče ne izmišljam, potka je uvijek istinita. Ja samo nadogradim ono nedorečeno, ili što se kod onog tko mi je pričao podrazumjevalo.

a sad slijedi pričica - prvi dio

Bila je jednica bogatog seoskog gazde. Njihov ponos, njihova ljubav, sve njihovo. Ništa njima nije bilo plaćati joj prijevoz do udaljenog grada, nek Željka ide u gimnaziju. Nek završi škole, ne mora ostati na zemlji. A Željkica ko mladi pilići kad ih se pusti iz gajbe da trčkaraju po dvorištu. Raširila krila, ne zna kamo bi prije, koje slasti velikog grada prije okusila. I zaljubila se ona. Roditeljima njen izbor nikako nije bi po volji. Ta on je običan vozač kamiona, pustolov, šarlatan. Nedovoljno dobar za njihovu kćer. Jednog dana nije se vratila u selo poslije nastave. Pobjegla sa dilberom u Zagreb. Ludovali tamo tjedan dana. Dosadilo joj spavanje po kojekakvim sumnjivim mjestima, a i on se pobojao osvete njenog oca. Pa se Željkica pokunjeno vratila roditeljima. Selo je malo pričalo, malo šaputalo, malo s podsmjehivalo, pa zaboravilo. Al njen ćaća nije. Priprijetio on njemu tko zna čime. Možda mu je dao do znanja kako zna za njegove švercerske poslove, možda mu je platio, ili čuvaj bože karabinku pod nos stavio. Nikad se nije doznao razlog, al kamiondžija je netragom nestao. Željkica je uzdisala i venula, jedva da je maturu položila. Često je samo zamišljeno stajala i gledala kroz prozor. Preko prašnjavog puta koji sa njihovog gazdinstva vodi prema njemu. Ma gdje bio.

- 14:58 - Komentari (5) - Isprintaj - #

19.07.2007., četvrtak

Devetnaesti srpanjaski

Talking Heads: Road To Nowhere

Well we know where were goin
But we dont know where weve been
And we know what were knowin
But we cant say what weve seen
And were not little children
And we know what we want
And the future is certain
Give us time to work it out

Were on a road to nowhere
Come on inside
Takin that ride to nowhere
Well take that ride

Im feelin okay this mornin
And you know,
Were on the road to paradise
Here we go, here we go

Chorus

Maybe you wonder where you are
I dont care
Here is where time is on our side
Take you there...take you there

Were on a road to nowhere
Were on a road to nowhere
Were on a road to nowhere

Theres a city in my mind
Come along and take that ride
And its all right, baby, its all right

And its very far away
But its growing day by day
And its all right, baby, its all right

They can tell you what to do
But theyll make a fool of you
And its all right, baby, its all right

Were on a road to nowhere



Free Image Hosting at www.ImageShack.us
- 10:38 - Komentari (4) - Isprintaj - #

18.07.2007., srijeda

Osamnaesti srpanjski

Bila je među najmlađima od 15 djece. Roditelji - siromašni doseljenici iz Zagorja u bogatu Slavoniju. Najmlađe žensko dijete. Završila je osnovnu školu, opismenila se. Vrlo mlada zaposlila se u tvornici. Na najtežim fizičkim poslovima. Stariji braća i sestre osnovaše svoje obitelji i otiđoše iz roditeljske kuće. Ona je ostala. Prgave naravi, ohola i ponosna, bezgranično odana onima koje voli. Sve je to bila. I zaljubljena je bila. U oženjenog muškarca. Ni nju ni njega to nije smetalo. Čak je bez riječi podnosila batine svog tri godine mlađeg brata koji ju je došao «opametiti» šakama, da ne sramoti familiju. Čak je bez suza podnijela napuštanje svog ljubavnika nakon što mu je rekla da nosi njegovo dijete. Ono joj je bilo dovoljno. Dugo je skrivala trudnoću. Ni dana bolovanja nije uzela. Do poroda. A i na taj je otišla pješke u bolnicu, iako je bila udaljena od njene kućice u predgrađu. Mala Blanka je umrla nakon nekoliko dana. Pokopana na bolničkom groblju. Samo je njena mama za njom suzu pustila. I nakon toga podigla glavu. Vratila se u tvornicu. Vratila se u pustu roditeljasku kućicu.
Još je 33 godine radila u tvornici. Svoju ljubav usmjerila je prema sestrinoj djeci i unucima. Neposredno prije umirovljenja upoznala je Petra. Iz okolice Osijeka. Razveden, napušten, tužan. Vjenčaše se to ljeto kad je prvu mirovinu primila. Zaključala je vrata svog skromnog doma, izljubila sestru i djecu joj i otišla živjeti kod njega. Uživali su u svom malom selu, kupali se u Dunavu, obrađivali vinograd i tetošili svoju kozu.
Ni onaj mali crno bijeli tv, ni telefonski razgovori sa sestrom i nećacima nisu je mogli uvjeriti da trebaju otići. Da je rat pred vratima, a oni onemoćali.
Nekoliko godina rodbina o njima ništa nije mogla saznati, čak ni to jesu li živi. O, da preživjeli su. I batine i kopanje rovova i šikaniranja i smrtni strah. Dočekali mirnu reintegraciju. I tad je Petrovo srce stalo. «Nije pošteno», mislila je. Ta ja sam starija, ja nemam djece, moj je bio red, opet sam sama… ali živ se pod zemlju ne može…
Pokopala ga je jednog sunčanog listopadskog popodneva. Posložila ono malo cvijeća po svježoj ilovači, pokupila najnužnije stvari i vratila se u svoj grad.
Rastužilo ju je stanje u kojem je našla svoj stan. Muž pokojne nećakinje kojoj je poklonila pristojno velik hausplac da si sazidaju kuću, a njoj u priključku mali stančić, od tog je stana napravio skladište pljesnivih zidova i uništenih podova. Sa sedamdeset godina bila je na početku.
Prošli tjedan proslavila je 77. rođendan. U maloj sobici koja je i kuhinja i dnevni boravak, a i spavaća po zimi, nije bilo dovoljno mjesta za sve koji su joj došli čestitati. Ponosno pokazuje novi štednjak, sva se zajapuri kad se spomenu pojedini političari i predstojeći izbori ( ima ona svojih kandidata i žestoko ih brani ak netko kaže nešto protiv), nutka sendvičima, kavom, pivom i ne može shvatiti da ima ženskih koje ne vole pivo, a i ne gledaju meksičke sapunice. Kad je nećakov najmlađi sin razvukao harmoniku zaplesala je i zapjevala, iako je inače uglavnom savijena gotovo pod pravim kutem u leđima. Onaj sjaj u očima i sreća na tom izboranom i ispaćenom licu najveća je plaća svima koji su došli.

Sa Opatije je još prije nekoliko godina prešla na Benston, meko pakovanje.

- 15:11 - Komentari (7) - Isprintaj - #

17.07.2007., utorak

Sedamnaesti srpanjski

Sanšajn rege smokin

Nije još ni 10 sati, a 27 je stupnjeva
Ništa mi neće ovaj dan pokvarit..
Sunshine regggae
Volareee, kantareee
Do nedjelje su sunca na prognozi
Don't vorry, be happy
Piše da rade od 7
A rade u stvari od 8
Pa odem, pa se vratim
Pa ni u 8 ne dođe dr
Ni sestre ne znaju kad će
Keep smiling
Sva sreća da nisam bolesna
Što sam si u kavu stavila???

Gimme gimme, gimme just a little smile, that's all I ask of you.
Gimme gimme, gimme just a little smile, we got a message for you.
Sunshine, sunshine reggae, don't worry, don't hurry, take it easy!
Sunshine, sunshine reggae, let the good vibes get a lot stronger!

Gimme gimme, gimme just a little smile, that's all I ask of you -
is that too much?
Gimme gimme, gimme just a little smile, we got a message for you.
Join the-
sunshine, sunshine reggae, let the good vibes get a lot stronger!
Sunshine, sunshine reggae, don't worry, don't hurry, take it easy!
Sunshine, sunshine reggae, let the good vibes get a lot stronger.
get a lot stronger, let the good vibes get a lot stronger!
Let the good vibes get a lot stronger,
let the good vibes get a lot stronger!
Let the good vibes get a lot stronger,
let the good vibes get a lot stronger!
Let the good vibes get a lot stronger,
let the good vibes get a lot stronger!
(The group Laid Back had only two hits, "Sunshine Reggae" in 1983 and Bakerman" in 1990)

- 09:56 - Komentari (5) - Isprintaj - #

16.07.2007., ponedjeljak

Šesnaesti srpanjski

Plaža
Mirisi
Ono lijepo snatrenje ni o čemu
Valovi
Sunce

Nasuprot tome:
Ponedjeljak
Posao
Preko 30 u gradu
Ventilator zuji
Jedna muha dosađuje
Oči mi se sklapaju od umora i vrućine

Plaža
Mirisi
Ono lijepo snatrenje ni o čemu
Valovi
Sunce
… sanjam. Ne budite me.


- 13:53 - Komentari (6) - Isprintaj - #

15.07.2007., nedjelja

Petnaesti srpanjski


Nedjelja

Gotovo svatko tko pročita subotnji tekst probat će liznuti svoj lakat.


- 02:02 - Komentari (2) - Isprintaj - #

14.07.2007., subota

Četrnesti srpanjski


Subota

Kopam po inboxu, brišem, podsjećam se pojedinih kontakata, ljudi, događaja, situacija…

Možda će ovo nekom biti novo ( kopi-pejstano je, ne odgovoram za istinitost tvrdnji, a komentari u zagradama su moje refleskije)

Zanimljivosti

Čulo za okus kod leptira je smješteno na nogama. ( pa šta..)

Pačje kvakanje ne stvara jeku , nitko ne zna zašto. (ma tko je uopće došao na ideju da ovo testira??)

Za samo 10 minuta uragan oslobodi više energije nego sve postojeće nuklearno oružje na svijetu. (priroda je moćnija nego što mislimo, zavaravamo se da smo mi njeni gospodari i krotitelji)

U prosjeku, 100 ljudi umre od davljenja kemijskom olovkom svake godine.(uf..neću više…)

U prosjeku, ljudi se više boje pauka nego smrti. (ja se ne bojim pauka, hehe)

Devedeset posto njujorških taksista su tek pristigli imigranti. (jadni turisti..)

Trideset pet posto ljudi koji koriste male oglase za zakazivanje sastanaka sa ženama već su oženjeni. ( no koment)

Slonovi su jedine životinje koje ne mogu skočiti. ( so what, nismo svi sportski tipovismijeh)

Samo jedna osoba od dvije milijarde doživjet će 166 ili više godina.(nisam sigurna da bih i htjela preko stotke..)

Kravu je moguće natjerati da se popne uz stepenice... ali natjerati je da siđe - nema šanse. ( vidi ono o patkama i slonovima)

Žene trepću gotovo dvaput više od muškaraca. ( i to se muškarcima uglavnom sviđa)

Čovjeku je fizički nemoguće liznuti vlastiti lakat. (da samo lakat..)

Puž može spavati tri godine. (blago njemu)

Ne postoji riječ u engleskom jeziku koja se rimuje sa "MONTH". ( pa šta, nek pišu na hrvatskom..)

Naše oči su uvijek iste veličine kao i pri rođenju, ali nos i uši nikad ne prestaju rasti - ZASTRAŠUJUĆE! (slažem se)

Električnu stolicu izumio je zubar.(sigurno za osvetu svim onima koji su mu došli na pregled neopranih zubi)

Svi polarni medvjedi su ljevaci.(ne bih htjela provjeravati)

Noj ima veće oko od mozga.( i poneki ljudi, vjerujte)

Krokodil ne može isplaziti jezik. (a jadan…)

Upaljač za cigarete izmišljen je prije šibice. (čemu onda izmišljanje šibica???)

Amerikanci pojedu u prosjeku 18 jutara (oko 13,5 hektara) pizze dnevno. ( a Kinezi?)

- 02:02 - Komentari (5) - Isprintaj - #

13.07.2007., petak

trinaesti srpanjski

Petak 13.

Ništa mi to ne znači. Dan ko dan. Petak ko petak. zijev

A vama?

- 14:42 - Komentari (3) - Isprintaj - #

12.07.2007., četvrtak

Dvanaesti srpanjski



Digla se frka oko kineskog falsifikata, kopije poznate paste za zube. Koja kao ima neke štetne po ljude sastojke. Ne dira me. Ja perem zube zirodentom. hrvatska

Pa frka oko višnjića. Bez pristojnog komentara me ostavila izjava da će možda komunicirati s njom, ak izraste u pristojnu osobu… aha, i ak bude imala IQ poveliki, i ak bude bila visoka bar 1,7 m, i ak bude imala ravne zube i znala bar dva svjetska jezika. I ak bude našao vremena .. e moj gorane…nisi ti sazrio da postaneš roditeljom, nisi mi više ni simpa, tak da znaš. Proporcionalno tvojoj zgodnoći ide tvoja glupost… a tko bi rekao…

- 10:31 - Komentari (6) - Isprintaj - #

11.07.2007., srijeda

Jedanaesti srpanjski

Danas bez posta.no

Jedite što hoćete.njami


- 15:06 - Komentari (2) - Isprintaj - #

10.07.2007., utorak

Deseti srpanjski

Zahladilo. Iznenada. Jučer je bilo + 32 C, a jutros u 9 sati samo 14 C. Dakako, u plusu. Sumorno vrijeme. Kiša. Oblačno. Još jedan sivi dan.
Spava mi se. zijev
Moja prabaka je govorila u ovakve dane:
"Kad kiša pada sirotinja spava, a bogati rune kuruze" yes
Kod mene kukuruza ima samo u maloj limenci u hladnjaku. Orunjeni, dapače ukiseljeni već.

Laku noć zijevmah
- 14:27 - Komentari (5) - Isprintaj - #

09.07.2007., ponedjeljak

Deveti srpanjski

Sezona kiselih krastavaca, kao

Upravo sam smazala jedan za doručak. Al ne kiseli, već bez kiseline, tako naime moj Mlađi naziva svježe krastavce. Uskoro će doći i doba kad ih vrijedne domaćice spremaju za zimnicu. Ja sam se prije nekoliko godina ispisala iz tog udruženja. Nitko ih ne jede, a ono malo što se potroši za francusku salatu može se i kupiti.

Dakle, nema se o čemu pisati? Ma, nije istina! Ima događanja, ima događaja, ima sitnica i krupnica…al se nikom ništa ne da. Svi su već mentalno, ak ne i fizički na godišnjem odmoru. I spremaju krastavce za zimnicu.

U vrtiću nema odmora, čak mi se čini da se više angažiraju da dječicu koja još nisu sa roditeljima na godišnjem zabave. Tako je u petak bio u gostima klaun. Oh, da vidite te lijepe plave okice kao se rašire od čuđenja i veselja, kako zablistaju kad pričaju o tom neobičnom i zanimljivom gostu.

- a znaš mama, ima ti on i čarobni štapić…čarobni, kao..(na ovaj kao točno mi malo bilo žao..pomislih, dijete mi odraslo, ne vjeruje više u čaroliju)
- i? što je čarobirao?
- Ma, izvodio je nešto s lopticama, nestajale su i pojavljivale se..
- Ali mama, mene je malo i bilo strah toga štapića…
- Pa zašto bejbi?
- Pobojao sam se da me ne pretvori u žabu…( da nismo još čitali bajku o začaranom kraljeviću…)


- 12:03 - Komentari (6) - Isprintaj - #

08.07.2007., nedjelja

Osmi srpanjski

Nedjelja

Slučajno ( ili ne) nabasah na molitvenu internet stranicu hrvatskih isusovaca

Tekst koji slijedi pruzet je odande:

Starozavjetna tradicija nije baš uzimala djecu za primjer: Šiba i ukor podaruju mudrost... Ukori sina svoga i duša će ti se radovati. (Izr 29). Evanđelja (Mt 18,1–10; Mk 9,35–37) nam daju dragocjen uvid u Isusov odnos prema djeci. Imao je vremena za njih, bio je nježan prema njima, poticao je učenike: Promijenite se, postanite kao djeca. Zašto je njihovo kraljevstvo nebesko? Možda zbog njihova osjećaja za čudo, za divljenje, njihovu spremnost da budu neprimijećeni, njihovu ovisnost o onima koji ih vole. Djeca znaju što znači biti opoment, kažnjen – i opet, brzo prelaze preko toga. Stalno uče i uvijek se nalaze pred novim izazovima; znaju da budućnost pripada njima i za tim teže. Hvala Bogu na djeci.


- 02:02 - Komentari (10) - Isprintaj - #

07.07.2007., subota

Sedmi srpanjski

Subota....

( Slučajno Sve Same na eS riječi)

Svečano obećajem sama sebi da ću danas:

- smijati se od uha do uha, ko drogirana, (to mi je prepisano na recept), na silu, "za kaznu" svima
- dilati ljubav mojim muškarcima, ma koliko me oni obeshrabrivali svojim djelima i riječima kisskisskiss

a pored toga, al bez svečane prisege:

- doručkovati (inače preskačem)njami
- ne popušiti više od kutije do ponoćismokin
- otići spavati prije ponoćizijev

- 02:02 - Komentari (8) - Isprintaj - #

06.07.2007., petak

Šesti srpanjski

Dok je blog proradio, mene prošla volja za pisanjem, a možda još i prije..pa danas samo jedan dosta dobar...

Igrali se skrivača Aristotel, Pascal i Newton. Dogovore se oni da Aristotel prvi žmiri i ovaj se okrene i počne brojiti. Pascal odmah otrči i sakrije se, a Newton ostade tu gde je, odmah iza Aristotela i nacrta na zemlji jedan kvadrat dimenzija metar sa metar i stane u njega. Aristotel završi brojanje, okrene se i na svoje iznenađenje ugleda Newtona i reče: - Njutne, pa vidim te! A tad će Newton, odmahujući glavom: - Aaa, neeee. Vidiš Njutna na metru kvadratnom, a to je Pascal roflroflrofl


- 13:00 - Komentari (5) - Isprintaj - #

05.07.2007., četvrtak

Peti srpanjski

Srijedom standardno

Dan ko dan, ništa posebno….ide pjesma, ali moja srijeda..otišla i ona, i to u posve neplaniranom smjeru. Imam iza trosjeda «crknutu kobilu». Taj sam izraz naslijedila od svoje mame, a označava poveću količinu neizglačanog rublja. Jučer je baš fino zahladilo i ja se konačno odlučila upristojiti i riješiti gomile i gomilišta. Al najprije mišljah poslije posla ručati i samo malkice odmoriti. No way… Iako je vani zahladilo i zapuhalo, Mali se nije dao u kuću. Sa 8 mjeseci starijim rođakom naganjivao se biciklima po dvorištu i ulici. A to naravno zahtijeva nadzor odrasle osobe. Odraslih osoba – množina. Pa je množina sjela kavicu popodnevnu popiti dok nadzire potomke. Dobrano smo se smrzli i baš nas je kiša razveselila. Klinci se preselili pred tv, pa malo autiće naganjivali, a ja se pegle uhvatila, i sve se tješim da spajam ugodno s korisnim. Ugodna mi bila toplina koju pegla i para šire oko sebe. A korisno to što se rješavam svakojutarnjeg peglanja onog što će se taj dan odjenuti.
Mda. Oko 20 % gomilice je tek riješeno. Jer… zvala me mila sestrična, pa smo malkice razvezle preko telefona. Bio mi brat i njegovi klinci, pa smo malo razvezli o svemu i svačemu… Pa došao i šogor vidjeti novu gitaru..i tak, što bi Pjesma rekla – ko na kolodvoru.

Taman se sve smirilo oko početka htv-ovog dnevnika. Peglam i gledam. Slušam i ne vjerujem. Nabacuju se tonama zlatnih poluga, gađaju se torbama punim dragulja… šalju tajne pregovarače, demantiranje, falsificiranje… ***nje…pa onda vijest da je Plavima ponuđeno puuuno love za Modroga… pa detalji i uhićenja osumnjičenih za ubojstvo otetoga mladića…pa ljuta trava na ljutu ranu – odgovor MPT novim koncertom…pa opet red eksplozija i ubojstava..malo iz metropole, malo iz svijeta… mislim da bih trebala uputiti mail urednicima informativnog programa i zamoliti ih da pored tih emisija informativnog programa, u najavi stoji ona dvanaestica, broj koji označava da program nije primjeren za gledanje i slušanje mlađoj populaciji. A neki da sam Tipu koji sjedi napisala da ne pratim baš svijet oko sebe... što mi bi sinoć???

Da katastrofa ne bude potpuna ( ili bude) banuše mi na kućni prag kum i njegov veliki sin. Ja još nešto malo peglala, pa sjedoh i uključih se u raspravu:
- o bolonjskom ( sin im se sprema studirati)
- o razlici u statusu kad završiš 3+2 na veleučilištu ili sveučilištu
- o novom nazivlju kojeg nikako zapamtiti, pa si neki bakalar poslije 3 godine, a nakon još dvije magistar
- o pravima radnika kod privatnika-poslodavaca
- o tome je li glupo propisivati obavezno srednješkolsko obrazovanje ili ne
- o cca 2500 kn koliko će potrošiti na sve moguće ovjere dokumenata, na plaćanje prijave za prijemni ispit, na vozanje do zagreba i varaždina, cestarine, i još nešto što se sad ne mogu sjetiti
- o tome kak je raskopan Kvaternikov trg, i kak mu je trebalo cca sat i pol od remize do maksimira, o borongaju u kojem se baš ne snalazi…
- o jedno trodnevnom obilasku gradskog i županijskog ureda za nešto, a sve u svrhu pronalaska njegovih papira koji su se «izgubili». Zračna linija između ta dva ureda je komotnih 500 metara, papire ne šalju poštom nego ih nosi teklić (još bolje), i nema ih. Kad su konačno csi metodom pronađeni, nitko nije kriv, nitko ni da se ispriča čovjeku, a kad on priupita šefa nemarnog teklića za satisfakciju, ovaj ga hladno činovnički uputi da se može žaliti, al napismeno, pa će se osnovati povjerenstvo koje će razmotriti taj slučaj i eventualno nešto poduzeti, ako procijene da bi trebalo. Ma, prave se oni eventualni, od prvog do zadnjeg.mad
- o medenoj rakiji i kak je dobra i ovak, u srpnju, a ne samo na Badnjak ujutro party
- o cijeni kubika stambenog prostora i kak je kad se pređe 1000 manja komunalna naknada. A plaća se i za balkone i terase, a kak će, molim vas, tamo izračunati kubikažu zraka..ee, tu se uzme kvadratura pa se podijeli s dva i nadoda zraku iz unutrašnjosti… headbangPa cijeli eleborat meni maloj i plavoj sretnici koja nije ( bar do sad , a nadam se da će tak zauvijek i ostati) gradila kuću i tražila sve te papire i plaćala po kubnom metru zraka eventualnog budućeg doma svog – neku komunalnu naknadu
- o stricu koji ga naziva i žica lovu, iako zna da je ovaj bez posla ( da, kum je ostao bez posla početkom lipnja – tehnološki višak)
- o u nedjelju pokopanoj baki i o njenim posljednjim željama
- o još svemu i svačemu, pa i o tome kak je već gotovo pol 11 (22 sata i 30 minuta), i da kad ćemo se naći da se malo napričamo

Uglavnom, nakon toga mi se više nije palila pegla. Smogla sam još toliko snage da Maloga spremim na spavanje, Veliki je iskoristio gužvu i otišao baki na konak, a mi smo se razmjestili po trosjedima i našli neki gledljiv filmić na tv-u. Nije baš prva liga, al ajd, za uspavljivanje.. Ja u pidžami, pod dekicom, ovi na tv-u istražuju neki novi virus koji na neobjašnjiv način brzo i okrutno ubija ljude…već vidim da će se dvoje glavnih na kraju zaljubiti ili bar poljubiti, tonem lagano u san..kadli…

Nešto mi počne gmizati po nozi, malo zagrebucne, ili pikne, ili se pomakne…
Skočim ko ofurena. Palim svjetlo. Opisujem Zakonitom osjećaj. On mirno slušazijev. Jednim uhom. I gleda jednim okomzijev. Drugi dio para navedenih mu organa koristi za praćenje radnje na filmu. Osim male opasnosti da postane razrok , a i to sam na stotinku sekunde pomislila, i odgovaralo mi je da je ostao mirno ležati. Jer tko bi mi ispričao propušteni dio fima? Iako me nekad odnese i povuče ugodan osjećaj koji pruža muška zaštita maloj i slabušnoj ženici, ja nastojim svoje bitke izboriti sama. Kad god i gdje god to mogu. Uglavnom ne tražim pomoć prije nego mi ona zaista treba. On to znakiss. Gleda primjenu csi metoda u našem dnevom boravku. Pametno šuti i ne komentira. Na nozi ništa i nikog. Na dekici ništa i nikog. Na trosjedu ništa i nikog. Već sam mislila da sam prolupala, a što je Zakoniti mislio bolje i da ne mislimlud. I taman sebe uvjerim da sam paranoična kadli…
Ha! Po drugoj mi nozi nešto hoda! Munjevitim zadizanjem nogavice ulovih pogledom , pa onda i rukom jednog malog uholažaeek. Uf! Baš ih ne volim, a u ovo doba godine ima ih posvuda. Vjerojatno se uvukao u moju pidžamu još prije mene. Tak mi treba kad ne peglam pidžame.
U svakom slučaju, uslijedila je nabrzinska dekapitacija, ispitivanje tvrdoće tijela papučom, i hladnokrvno rješavanje lešine bacanjem kroz prozor. U ljetnu kišnu noć…



- 11:58 - Komentari (9) - Isprintaj - #

04.07.2007., srijeda

Četvrti srpanjski

Oblačno. Takva sam i sama.
Danas sam definitivno utanačila termin mog dvotjednog godišnjeg odmora.
Dobra vijest je da (valjda) idemo na more.
Loša je da još nismo posve sigurni kamo.
Varijanta za sjeverni Jadran je najizglednija. Postoji i opcija Istra i opcija Split.

Moji muškarci traže pojačanu pažnju. Obalavili, grlobolni. Klasika.
Kaže mi Zakoniti da je to zato što ih slabo pokrivam noću, a ne zato što je bazenska voda u stvari vodovodna i hladna.
Kritika? Izazov?
- 11:10 - Komentari (5) - Isprintaj - #

03.07.2007., utorak

Treći srpanjski

Maslina je neobrana, ali zato lavanda....

Imamo mi i neku smokvu, i neku maslinu. Posadili. Primilo se. A hoće li ikada ploda dati, to ćemo tek saznati. Al zato lavanda raste, cvjeta, preživljava. Ja se šalim da je to zbog toga što je tu nekad bilo Panonsko more, pa malo morskog ugođaja dobro dođe. Sinoć sam je pobrala. Strpljivo sam čekala da pčelice i bumari odu spavati. Pa navalila pod bljeskom munja i grmljavinom koja se sve jače čula. Taman s prvim kapima kiše berba bijaše gotova. Pun plastični amper mirišljavog cvijeta. Danas dilam susjedstvu i rodbini.

Inače, obožavam gledati i slušati grmljavinu, munje, udare gromova.. i malkice mi žao što me ne nazvaše Ilijanawink


- 13:58 - Komentari (8) - Isprintaj - #

02.07.2007., ponedjeljak

Drugi srpanjski

Crtica od prošlog vikenda

Bili u gostima kod frendova. Ona ima tlakomjer i mjeri jednoj drugoj gošći tlak, jer ovoj kao nije dobro. Ja iz fore tražim da izmjeri i meni. I još pričam kako sam bar po tom pitanju idealna. Već duugo godina unazad, kad god mjerim tlak ili mi je 120/80 ili nešto niži. Sva važna pružim ruku. Frendica mjeri...koluta očima..mjeri... gleda me odjednom nekim zabrinutim pogledom. 145/95 !!!
Nemoguće. Pa ponavljamo mjerenje. Moguće. eek

- 12:46 - Komentari (5) - Isprintaj - #

01.07.2007., nedjelja

prvi srpanjski

nedjelja..

još sam dvadeset radnih dana i godišnji smokin
bar se nadam, ništa nije sigurno, pa ni to

od sutra počinje organizirani program na gradskom bazenu. Velikom se ne ide bang
Malom se ide, al on mora u vrtić burninmad

A tko mene pita?
- 07:27 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se