Sezona kiselih krastavaca, kao
Upravo sam smazala jedan za doručak. Al ne kiseli, već bez kiseline, tako naime moj Mlađi naziva svježe krastavce. Uskoro će doći i doba kad ih vrijedne domaćice spremaju za zimnicu. Ja sam se prije nekoliko godina ispisala iz tog udruženja. Nitko ih ne jede, a ono malo što se potroši za francusku salatu može se i kupiti.
Dakle, nema se o čemu pisati? Ma, nije istina! Ima događanja, ima događaja, ima sitnica i krupnica…al se nikom ništa ne da. Svi su već mentalno, ak ne i fizički na godišnjem odmoru. I spremaju krastavce za zimnicu.
U vrtiću nema odmora, čak mi se čini da se više angažiraju da dječicu koja još nisu sa roditeljima na godišnjem zabave. Tako je u petak bio u gostima klaun. Oh, da vidite te lijepe plave okice kao se rašire od čuđenja i veselja, kako zablistaju kad pričaju o tom neobičnom i zanimljivom gostu.
- a znaš mama, ima ti on i čarobni štapić…čarobni, kao..(na ovaj kao točno mi malo bilo žao..pomislih, dijete mi odraslo, ne vjeruje više u čaroliju)
- i? što je čarobirao?
- Ma, izvodio je nešto s lopticama, nestajale su i pojavljivale se..
- Ali mama, mene je malo i bilo strah toga štapića…
- Pa zašto bejbi?
- Pobojao sam se da me ne pretvori u žabu…( da nismo još čitali bajku o začaranom kraljeviću…)
Post je objavljen 09.07.2007. u 12:03 sati.