Još jedan uspjeh nezavisne liste mladih u Dalmaciji! (Nakon Omiša i Metkoviće, a treba spomenuti i Primošten.)
U Vrgorcu su 21. prosinca 2014. održani izvanredni izbori za Gradsko vijeće. Ono nije funkcioniralo nakon što je vijećnik iz HSP-AS napustio vladajuću koaliciju (HDZ i HSS), pa se nije mogao skupiti kvorum za sjednicu.
Zanimljivo: pet lista i sve osvajaju mandate! Nema "propalih glasova" pa je održana visoka proporcionalnost.
Privremeni rezultati na sajtu DIP
Rezultati po naseljima
HDZ izgubio Vrgorac (komentar na mrežnom sjedištu dalmacijanews.hr)
HDZ-ova lista je prošle godine imala 52%, a sad je pala na 33%, te 7% HSP-AS koji je sada nastupio samostalno. SDP je imao 30%, a sada 19%. Nezavisna lista mladih je skočila sa 14% na 33%.
Prema ovim rezultatima, NLM će sada imati pet ivjećnika od 15 (imala je dva), HDZ+HSS+HDS pet (imali su sedam), SDP tri (imali su pet), HSP-AS jedan kao i ranije, a jedan mandat osvojio je HNS, koji prije nije imao vijećnika.
Veliki uspjeh za NLM. Ali, kako formirati većinu? Odlučivat će SDP. NLM će morati ući u koaliciju s njima, ili ćemo vidjeti koaliciju HDZ - SDP. Gradonačelnik je iz HDZ-a. Bi li se možda NLM i SDP mogli dogovoriti da ruše proračun pa iznude izvanredne izbore i za gradonačelnika?
VIDEO: Sučeljavanje kandidata
Iz predizborne kampanje: Mladi Vrgorca zovu na izbore
Nekolicina nas već je prije bila u različitim političkim strankama, SDP-u, HDZ-u i HSP-u. Nadrasli smo uska politička gledišta, izišli smo iz političkih stranaka i ujedinjeni pod čistom bijelom bojom krenuli u borbu za bolji Vrgorac – kazao je Ante Pranić, nositelj liste Nezavisne liste mladih .
Uoči izbora, Nezavisna lista mladih dobila je javnu podršku od gradonačelnika Metkovića Bože Petrova i gradonačelnika Omiša Ivana Kovačića. Potvrdili su da razgovaraju o zajedničkom izlasku na izbore za Sabor.
U Omišu će se međutim u veljači ili ožujku održati izvanredni izbori za gradonačelnika, jer je Vijeće odbilo prijedlog proračuna. To se dogodilo kad je HDZ uspio pridobiti na svoju stranu jednog vijećnika marginalne desne stranke hrvatski dalmatinski slobodni savez (tako nešto - jedan propali prošlogodišnji pokušaj, da se u Dalmaciji stvori sestrinska stranke Glavaševog HDSSB).
Odiičan prikaz i komentar o tome Jurice Pavičića: Izbori koji su mi važniji od predsjedničkih
Izbor između odgovorne zajednice i koalicije malih, privatnih, sebičnih interesa
Za razliku od okolnih Splita, Makarske i Sinja koji su “swinging cities” s dugogodišnjom tradicijom izmjena vlasti, grad na ušću Cetine bio je (poput Zadra ili Solina) primjer prave, tvrde dalmatinske utvrde HDZ-a. Desetljećima je u Omišu vladao HDZ na čelu s gradonačelnikom, nastavnikom povijesti Ivanom Škaričićom (...)
No, u drugom su se krugu glasovi ostalih ujedinili oko nezavisnog protukandidata, 40-godišnjeg sveučilišnog profesora zubne protetike (...)
Ipak, Kovačić je najveća zvijezda postao onda kad je prodao vlastiti službeni automobil da bi te novce preusmjerio za lokalni vrtić. (...)
No, Kovačićeva štednja imala je i svoje posljedice. Njegov se prethodnik, kao i Petrovljev prethodnik, kao i prethodnik Sandre Švaljek, te - da se ne lažemo - kao i dosadašnje hrvatske vlade - na vlasti držao fantastičnim klupkom pogodbi, ustupaka i klijentizama. (...)
Na koncu je došao i dan kad je Kovačiću trebao glas više da izglasa budžet. Taj glas ovisio je o vijećniku neke šaljive desne stranke koji se - da ne izbjegne sramotu, navest ćemo mu ime - zove Filip Jurjević. (...)
Ne namjeravam uopće biti bombastično-provokativan ako kažem da su ti omiški izvanredni izbori za Hrvatsku nemjerljivo važniji od ove apaurinske gnjavaže koja se zove predsjednički izbori. (...) To je izbor između odgovorne zajednice i koalicije malih, privatnih, sebičnih interesa.
Najpoznatija takva smjena vlasti u Hrvatskoj dogodila se prošle godine u Metkoviću, gdje je dugogodišnji polufeudalni vladar Stipe Gabrić Jambo uvjerljivo izgubio izbore. NIje to međutim još uvijek znak pravih, dubokih, mentalnitetnih promjena. Jambo je izgubio izbore kad je postao nesposoban zadovoljavati sve brojne klijentelističke interese (to je ona "koalicije malih, privatnih, sebičnih interesa"), jer su i njegova tvrtka i grad došli u financijske teškoće. Tako je prestao funkcionirati sustav "on krade, al' i nama dade".
Ima još nekoliko sličnih slučajeva u Hrvatskoj. U Đurđevcu je na lokalnim izborima u svibnju 2013. za gradonačelnika izabran nezavisni kandidat Željko Lacković. Odmah je poduzeo oštre mjere štednje, da bi skresao manjak gradskog proračuna. Nema sumnje da je pritom došlo do istog političkog i socijalnog sukoba, kao što to Pavičić gore opisuje za Omiš. Krajem 2013., Gradsko vijeće je udruženim nastupom HDZ-a, SDP-a, HNS-a i HSU-a odbilo prijedlog proračuna, pa je došlo do izvanrednih izbora i za gradonačelnika i za vijeće.
Na izvanrednim izborima, održanim 23. ožujka 2014., Lacković je uvjerljivo pobijedio u prvom krugu, a njegova lista je osvojila apsolutnu većinu mandata u Gradskom vijeću.
Promijeniti mentalitet, rastočiti kronističko-klijentelističku mrežu
Jedna lasta ne čini proljeće, a nažalost ni nekoliko njih, u oko 700 jedinica lokalne samouprave u Hrvatskoj. Također, nastup na parlamentarnim izboraima i kasnije eventualno djelovanje u Saboru ima drugačija pravila i zahtijeve. Nije se nemoguće prilagoditi, ali treba to imati u vidu.
Ne trebaju samo građani birati drugačije ljude. Trebaju sami postati drugačiji ljudi. Raskinuti 70 godina građene socijalne kronističko-klinentelističke mreže i umjesto da se pouzdaju ne nekog svog "kuma Luku" i slijede "amoralni familizam" razvijati horizontalnu solidarnost, aktivnu građansku participaciju, deliberaciju i pritisak na institucije sustava, da djeluju učinkovito i kao promicatelji općeg dobra, a ne posebnih interesa. Tako se riskira osobni dobitak (jer većina računa na nekog svog kuma) u korist općeg dobitka (jer cijeli sustav funkcionira učinkovitije).
Tako to funkcionira u zemljama, koje su danas najuspješnije. Iako su kronizam i klijentelizam neiskorjenjivi, od vitalnog je značaja uspijevaju li cijeli sustav podrediti sebi. (Postoji međutim i sustavski rizik: da kumovi (pajdaši, cronies), onih "gornjih jedan posto" ili manje, dođu u situaciju da se mogu otarasiti klijentelističkih obaveza i sustav razviti ka čistom crony-kapitalizmu. Zato društvene borbe.)
|