nedjelja, 25.03.2007.
novi post
Dosta je već vremena prošlo od zadnjeg posta. Često sam mislila sjesti i zabilježiti novosti, ali one su se konstantno i događale. Krenula je i sezona na poslu, pa mi je manjkalo slobodnog vremena. A danas... danas mi je ukraden 1h, i to ne volim. Vrijeme je trulo, ni to ne volim. Neće biti nekog specijalnog gibanja, a ni to ne volim. Tako da mi nije ništa drugo preostalo, nego napokon napisati blog! 
Pa da krenem kronološki, tj. od početka. Rezervirala sam auto, suzuki swift, full oprema. Prijateljica je bila kod mene na poslu i tresla pepel u novine.. i gledam ja te novine i vidim- swift, full oprema na akciji. Zvrcnem, kažu da imaju još samo 1 crnog i da li želim razervirati. Objasnim svoju situaciju, tj. da ne mogu mrdnut do 01.04. i oni kažu-no problem. Tog popodneva odem u auto salon, obavim papirologiju, tj. ostavim pologa 1000kn i auto rezerviran. Baš sam bila happy! 
Pogotovo zato jer sam ostavila samo 1000kn pologa za auto od 100 000 kn! hehe..
Javljam taj sretan događaj 1 dečku.. onom s kojim sam bila u kinu gledati Little miss Sunshine (spomenut 2 posta ranije). On mi čestita i javlja "sretan događaj" - firma ga šalje raditi u inozemstvo na 6 mjeseci! 
, jednostavno ne mogu vjerovati... Ide uskoro i dogovaramo se da se nađemo i odemo na klopu.
Postajem nervozna... nije fer, zbilja nije fer. Upoznali smo se, bili u kinu i još par puta vani, svaki puta me na njemu nešto iznenadilo u najpozitivnijem smislu, veselili su me njegovi svakodnevni sms-i.. polagano druženje s nekim tko mi je postajao poseban, s određenim očekivanjima - baš kako mi odgovara. I onda ova vijest!
Izašli smo na klopu, bila sam nervozna, sve što sam rekla činilo mi se glupim.. nisam to bila ona prava ja. Iako, realno gledano, vjerovatno nije bilo baš loše. On je bio on-šalio se, smijali smo se, skoro sam se zagušila blitvom. Htio me odvesti do kuće, nisam htjela, samo sam htjela da se pozdravimo čim prije, jer mi je bilo muka. Rastali smo se s -čujemo se, uglavnom preko skypea, i vidimo se za 3 mjeseca, kada bude došao doma na 15 dana.
Otišao je prije 3 dana, u kontaktu smo.. nadam se da će tako i ostati. Jer ne srećeš baš svaki dan nekog tko ti toliko odgovara.
A ja sam došla do zaključka da me jebe neka viša sila. Jer - sve mi nekako ide od ruke, bez obzira što ja tu i tamo malo kukam.. ali kad se okrenem i pogledam jedno godinu, godinu i pol iza sebe, sve što sam napravila je teklo i dobro prošlo. I dalje teče.. osim u ljubavi. I onda sam urlala od bijesa, i pozvala tu kučku od više sile na obračun, ali se stoka nije javila! Kukavica!! Ali sjebat ću ja nju, ne zvala se ja zmayac!! 
Dan prije nego je on odlazio, prijateljica je morala u bolnicu, na 1 manji ginekološki zahvat. Kažu rutinski, ali ja mrzim tu riječ, jer smatram da nema rutinskih operacija. Čule smo se navečer, kada se probudila iz anestezije, bilo je sve u redu. Drugi dan, zovem je oko 13.30, da čujem je li stigla doma, kad javi mi se njen tata na njen mobitel. Pozlilo joj je tokom noći i u šok sobi je.. doktori ne daju nikakvu prognozu. Neka nazovem navečer, možda budu znali više. Bilo je to jedno od najdužih 7 sati u mom životu! Navečer je rečeno da je stanje stabilno.. pa sam malo odspavala. Drugi dan je isto bio dug, ali ipak malo smireniji.. dok me navečer nije nazvao njen tata, sav sretan, jer ide na bolje. Početkom tjedna će je prebaciti na odjel, pa ću je vidjeti. Koji stravičan osjećaj, kada čekaš da se doktori izbore za život nekoga do koga ti je stalo. I to sve tako neočekivano.. ne ponovilo se!! 
Jučer sam bila vani. Frend ima band pa smo išli pogledati i poslušati svirku. Smiješno je kako je svijet mali. S njim u bandu svira netko, s kim sam prekinula svaki kontakt prije 11g. Bila sam u njega zaljubljena preko ušiju i trajalo je godinama. On me motao oko malog prsta kao zadnju budalu. Onda sam odputovala na 4 mjeseca, progledala, vratila se i suočila s njim. On se ponio kao zadnja kukavica i više se nismo čuli, tu i tamo bi se sreli u gradu i samo pozdravili u prolazu. Već onda je bio muzičar, ali koliko god da sam ja htjela doći na njegovu svirku, nikada me nije pozvao. I tako, eto mene jučer na svirci.. ali ne zbog njega, nego zbog dobrog prijatelja. Kada smo odlazili, stajao je na izlazu, nabacivši svoj tipičan šarmerski pogled i coolersko držanje, na koje cure padaju. Ja sam umirala od smijeha!!! hahahahahahahaha!! neke stvari sam davno prerasla.. 
Prošla subota je bila dobra. Izašli smo van 4 dečka i ja, u belgijsku pivnicu. Onda smo zvali 5. da dođe po nas.. previše pive! 
Onda je došao i 5., ali smo nastavili obilaziti grad. Ne sjećam se jasno svega, ali mislim da smo malo bili i na Nini, gdje puštaju narodnjake. Ja sam samo drvena stajala dok nismo krenuli dalje, na drugi brod, na Arcu Fiumanu, gdje puštaju rock. Tamo sam malo došla k sebi. Bio je to jedan od stavarno odličnih izlazaka! Izaći van s dečkima je uglavnom totalna fora, zajebancija bez mozga, što mi skoro uvijek više paše od ženskih priča.
Zaključak - treba se zabaviti, pogotovo na kraju napornog tjedna, punog ozbiljnih stresova nadodanih uz cijele dane provedena na poslu. 
- 13:05 -
nedjelja, 04.03.2007.
nedjelja, 4.03.2007.
Prvo izležavanje na plaži ove godine. Već sam lagano zaboravila koji mi to gušt predstavlja. Zadigla sam nogavice od traperica, majicu do grudnjaka i otkopčala šlic i spustila hlače do gaća.. i izvalila se na jaknu na plaži. I tako 2 sata! 
Kako doobroo.. Sunce me opilo, onako lagano ošamutilo, baš volim taj osjećaj. Iako je svaki dan toplo, danas je zrak mirisao po proljeću. Uživala sam.
Iako, moje društvo i nije. Prijateljicu mi je noćas napustio dečko, prekinuo je s njom na vrlo ružan način. Niti jedan prekid nije niti lijep niti ugodan, ali korektni ljudi se ipak potrude birati riječi da svoga partnera potpuno ne pokopaju i još utabaju zemlju nad njim. Ovo drugi urade baš to. To se uglavnom desi ljudima kojima to i ne zaslužuju.. jedna od njih je i moja prijateljica. Ne mogu reći da sam jako iznenađena njegovim postupkom, jer je to već jednom napravio, ali su se na njegovo dugotrajno moljenje i inzistiranje pomirilii i sve se nekako činilo u radu. Iako, očito nikad ne znaš šta se mota u nečijoj glavi.
Tako da sam odvela prijateljicu van, na sunce, na ovaj prekrasan dan, da se makar pokuša malo opustiti i odmaknuti od svega. Iako joj je to sada nemoguće. Dobila sam i neke njegove stvari, koje nije htjela baciti u smeće, a ne želi ih imati doma. Tako mi sada u kutu stoji vreća s 1 debelom knjigom o uređenju kuće, 6 knjiga o opusima raznih slikara, vodič po Irskoj i Amsterdamu, 1 knjiga Dan Browna, još 1 od ne-znam-koga, 1 fotka i - 1 kondom! Rečeno mi je da to držim pokraj wc školjke i u listove knjiga umotavam uloške. Hm... za sada ću ipak samo čitati Anđele i demone Dan Browna.
A šta reći osobi koja je toliko povrijeđena i u šoku? Znam kako joj je, jer slično reagiramo na takve situacije, od totalnog beda, ležanja u krevetu i nepranja (je fuj, ali tada život nema smisla, pa čemu se uopće tuširanje??), do fizičke reakcije na bol u vidu povraćanja. Sve one fraze tipa "bit će bolje" su skroz isprazne, a one istinite, da je on "malo uobraženo i nezrelo govno koje je ne zaslužuje" i da "ona zaslužuje bolje", to je ionako ne usrećuje. Zato smo uživale u tišini i suncu, povremenom pogledu kroz kristalno bistro more, na ježeve i prekrasnu sedefastu boju petrova uha. Tu i tamo tišinu bi prekinulo par rečenica koje bi izmijenile.. ali ponekad je najbolje samo pokušati uživati u onim malim stvarima koje te podsjete da je živjeti ipak lijepo.
- 19:42 -
četvrtak, 01.03.2007.
volim kad me čitaju :)
Evo baš sam se razveselila komentaru, hvala kyborgirl. Ružno je kad zjapi ona nula-0! Odmah dobijem želje za pisanjem. :))
Stalno mi se svakakve misli vrte po glavi, pogotovo kad radim.. da ih je bilježiti, bilo bi to baš interesantno! Interesantno kako te vlastite misli, dok si zatvoren u prostoriji, mogu rastužiti, nasmijati, dati poleta ili totalno ubedirati. I onda izađeš van, na zrak, i pomisliš-majko moja, šta se meni svašta mota po glavi!!! Ali to je zato jer ih nema šta konkretno okupirati, pa lutaju.
Nema baš puno novosti.. web stranica, koju sam radila za svoj obrt, je gotova!! Nisam je mogla podignuti, pa su mi pomogli dečki kod kojih sam uzela hosting.. oni će mi i promijeniti nešto što je nužno (jer ja sam dosegla svoj vrhunac), ali sve u svemu-zadovoljna sam postignutim, sama sam je napravila! 
Kupila sam Afroditinu kremu protiv celulita, od cekropije, i dala suziti traperice. Kad već nema sisa nek bar stražnjica izgleda dobro. Vježbam u teretani, posebno vrat i ramena, tako da nemam više groznih glavobolja koje su bile posljedica saobraćajne, a i leđa me uglavnom ne bole. A naravno, tu su i vježbe za već spomenutu pozadinu. Iako sam u duši pravi foteljko, vježbajući se osjećam jako dobro. Jedan dan me ulovila želja za trčanjem, pa sam se obukla i trčala po kvartu.. čak sam i sebe iznenadila! Nije se ponovilo, ali ipak.. hehe.. nisam 
.. samo sam bila puna energije!
Sutra idem u banku.. moram nekako naći 2000-3000 eura.. čak sam i loto odigrala, ali ništa (gle čuda!!). Nije da će mi u banci tu lovu uručiti bespovratno na lijepe oči, 
, ali možda bi se, kada budem dizala kredit za auto, našao i nekakav višegodišnji kreditić za to, pa da sveukupno imam 1 odplatu, a ne kao dosad-3! Tu nisam optimist, ali valja provjeriti sve opcije.
Sjedila sam u Toyoti yaris. Lijep auto, jako prostran unutra, potpuno drukčiji od prošlog modela. Iako- digitalni brzinomjer, čitava ploča smještena na sredini - da svi gledaju -djeluje previše obiteljski. Nema tko šta gledat koliko ja vozim!! hehe.
Što se prijatelja tiče, sad mislim- bože moj, šta me to bilo spopalo? A šta da kažem.. nemam pojma.. ali prošlo je.
Bila sam gledati Little miss Sunshine.. ilitiga malu miss Amerike. Oduševljena sam filmom i jako mi je drago da je dobio 2 Oscara. Film je fantastičan u svojoj jednostavnosti i uspjeva čovjeka i dirnuti i nasmijati do suza. Preporuka-obavezno pogledati!
U kinu sam bila u jako ugodnom društvu, u društvu nekoga koga sam upoznala pred malo. Ne preporučujem film zbog toga.. hehe.. ali vrijedi spomenuti i tu činjenicu.
E sad, ono čega sam postala svjesna zadnjih dana je- da sam za neke stvari postala pravi crnjak, što nikad nisam bila. Valjda loše iskustvo nosi svoje, ne znam. Ali to mi jako ide na živce. Npr. netko tko mi je drag ne javi mi se dan ili dva, meni odmah crnjak u glavi kako mi je čovjek sigurno nestao iz života. Sad bi psiholozi i njima slični rekli-nedostatak samopoštovanja, blabla.. znam sve te priče, ali to uopće nije to. Ja sebe i poštujem i smatram da zaslužujem lijepe stvari i događaje u životu i za neke stvari imam i više standarde nego možda netko drugi.. ali svejedno me ulovi trta i to onako-pošteno. E sad, olakšavajuća okolnost za mene je -koga ne bi lovio takav strah, da je dečko jednog jutra nije poljubio pri izlasku i stana.. i više ga nije vidjela ni čula? Tek nakon godinu dana se desio susret..
Ipak - mrzim taj svoj sjebanac. Tako ga zovem-sjebanac. Inače ne volim rastanke.. ne volim ih već 11g, otkada sam se opraštala od ljudi s kojima sam dijelila stan, hranu i općenito život 4 mjeseca, s kim sam postala jako bliska, a za predpostaviti je bilo da će kontakt s godinama nestati i da se više nećemo vidjeti. To se i desilo. Tada sam na rastancima počela plakati.. ali on to nije znao. On je krenuo linijom manjeg otpora.. a meni je ostao moj sjebanac. Vjerujem u ljude, ali moj sjebanac uvijek tu negdje čuči i ne znam kako da ga se rješim. Vjerujem da će biti ubijen kad mi se desi nešto lijepo i kada to lijepo bude trajalo i trajalo.. i trajalo. Ali treba i to dočekati. Mrzim ga i da je moguće, dala bih ga kirurški odstaniti! Jer đubre čuči i čeka povoljnu priliku da odapne svoje otrovne strelice. Onda se ne osjećam baš naj.. a život je ustvari lijep. Evo baš danas.. sjedim na terasi kafića.. uz savršeni veliki macchiato..lagano prohladno.. vjetrić popuhuje i miluje mi lice.. a ja uživam ko malo prase.
A gdje su još svi oni dijelovi Hrvatske i svijeta koji čekaju da ih otkrijem?
- 22:01 -
