Marketing
nedjelja, 4.03.2007.
Prvo izležavanje na plaži ove godine. Već sam lagano zaboravila koji mi to gušt predstavlja. Zadigla sam nogavice od traperica, majicu do grudnjaka i otkopčala šlic i spustila hlače do gaća.. i izvalila se na jaknu na plaži. I tako 2 sata! 
Kako doobroo.. 
Sunce me opilo, onako lagano ošamutilo, baš volim taj osjećaj. Iako je svaki dan toplo, danas je zrak mirisao po proljeću. Uživala sam.
Iako, moje društvo i nije. Prijateljicu mi je noćas napustio dečko, prekinuo je s njom na vrlo ružan način. Niti jedan prekid nije niti lijep niti ugodan, ali korektni ljudi se ipak potrude birati riječi da svoga partnera potpuno ne pokopaju i još utabaju zemlju nad njim. Ovo drugi urade baš to. To se uglavnom desi ljudima kojima to i ne zaslužuju.. jedna od njih je i moja prijateljica. Ne mogu reći da sam jako iznenađena njegovim postupkom, jer je to već jednom napravio, ali su se na njegovo dugotrajno moljenje i inzistiranje pomirilii i sve se nekako činilo u radu. Iako, očito nikad ne znaš šta se mota u nečijoj glavi.
Tako da sam odvela prijateljicu van, na sunce, na ovaj prekrasan dan, da se makar pokuša malo opustiti i odmaknuti od svega. Iako joj je to sada nemoguće. Dobila sam i neke njegove stvari, koje nije htjela baciti u smeće, a ne želi ih imati doma. Tako mi sada u kutu stoji vreća s 1 debelom knjigom o uređenju kuće, 6 knjiga o opusima raznih slikara, vodič po Irskoj i Amsterdamu, 1 knjiga Dan Browna, još 1 od ne-znam-koga, 1 fotka i - 1 kondom! Rečeno mi je da to držim pokraj wc školjke i u listove knjiga umotavam uloške. Hm... za sada ću ipak samo čitati Anđele i demone Dan Browna.
A šta reći osobi koja je toliko povrijeđena i u šoku? Znam kako joj je, jer slično reagiramo na takve situacije, od totalnog beda, ležanja u krevetu i nepranja (je fuj, ali tada život nema smisla, pa čemu se uopće tuširanje??), do fizičke reakcije na bol u vidu povraćanja. Sve one fraze tipa "bit će bolje" su skroz isprazne, a one istinite, da je on "malo uobraženo i nezrelo govno koje je ne zaslužuje" i da "ona zaslužuje bolje", to je ionako ne usrećuje. Zato smo uživale u tišini i suncu, povremenom pogledu kroz kristalno bistro more, na ježeve i prekrasnu sedefastu boju petrova uha. Tu i tamo tišinu bi prekinulo par rečenica koje bi izmijenile.. ali ponekad je najbolje samo pokušati uživati u onim malim stvarima koje te podsjete da je živjeti ipak lijepo.
Post je objavljen 04.03.2007. u 19:42 sati.