četvrtak, 01.03.2007.
volim kad me čitaju :)
Evo baš sam se razveselila komentaru, hvala kyborgirl. Ružno je kad zjapi ona nula-0! Odmah dobijem želje za pisanjem. :))
Stalno mi se svakakve misli vrte po glavi, pogotovo kad radim.. da ih je bilježiti, bilo bi to baš interesantno! Interesantno kako te vlastite misli, dok si zatvoren u prostoriji, mogu rastužiti, nasmijati, dati poleta ili totalno ubedirati. I onda izađeš van, na zrak, i pomisliš-majko moja, šta se meni svašta mota po glavi!!! Ali to je zato jer ih nema šta konkretno okupirati, pa lutaju.
Nema baš puno novosti.. web stranica, koju sam radila za svoj obrt, je gotova!! Nisam je mogla podignuti, pa su mi pomogli dečki kod kojih sam uzela hosting.. oni će mi i promijeniti nešto što je nužno (jer ja sam dosegla svoj vrhunac), ali sve u svemu-zadovoljna sam postignutim, sama sam je napravila! 
Kupila sam Afroditinu kremu protiv celulita, od cekropije, i dala suziti traperice. Kad već nema sisa nek bar stražnjica izgleda dobro. 
Vježbam u teretani, posebno vrat i ramena, tako da nemam više groznih glavobolja koje su bile posljedica saobraćajne, a i leđa me uglavnom ne bole. A naravno, tu su i vježbe za već spomenutu pozadinu. 
Iako sam u duši pravi foteljko, vježbajući se osjećam jako dobro. Jedan dan me ulovila želja za trčanjem, pa sam se obukla i trčala po kvartu.. čak sam i sebe iznenadila! Nije se ponovilo, ali ipak.. hehe.. nisam 
.. samo sam bila puna energije!
Sutra idem u banku.. moram nekako naći 2000-3000 eura.. čak sam i loto odigrala, ali ništa (gle čuda!!). Nije da će mi u banci tu lovu uručiti bespovratno na lijepe oči, 
, ali možda bi se, kada budem dizala kredit za auto, našao i nekakav višegodišnji kreditić za to, pa da sveukupno imam 1 odplatu, a ne kao dosad-3! Tu nisam optimist, ali valja provjeriti sve opcije.
Sjedila sam u Toyoti yaris. Lijep auto, jako prostran unutra, potpuno drukčiji od prošlog modela. Iako- digitalni brzinomjer, čitava ploča smještena na sredini - da svi gledaju -djeluje previše obiteljski. Nema tko šta gledat koliko ja vozim!! 
hehe.
Što se prijatelja tiče, sad mislim- bože moj, šta me to bilo spopalo? A šta da kažem.. nemam pojma.. ali prošlo je.
Bila sam gledati Little miss Sunshine.. ilitiga malu miss Amerike. Oduševljena sam filmom i jako mi je drago da je dobio 2 Oscara. Film je fantastičan u svojoj jednostavnosti i uspjeva čovjeka i dirnuti i nasmijati do suza. Preporuka-obavezno pogledati!
U kinu sam bila u jako ugodnom društvu, u društvu nekoga koga sam upoznala pred malo. Ne preporučujem film zbog toga.. hehe.. ali vrijedi spomenuti i tu činjenicu.
E sad, ono čega sam postala svjesna zadnjih dana je- da sam za neke stvari postala pravi crnjak, što nikad nisam bila. Valjda loše iskustvo nosi svoje, ne znam. Ali to mi jako ide na živce. Npr. netko tko mi je drag ne javi mi se dan ili dva, meni odmah crnjak u glavi kako mi je čovjek sigurno nestao iz života. Sad bi psiholozi i njima slični rekli-nedostatak samopoštovanja, blabla.. znam sve te priče, ali to uopće nije to. Ja sebe i poštujem i smatram da zaslužujem lijepe stvari i događaje u životu i za neke stvari imam i više standarde nego možda netko drugi.. ali svejedno me ulovi trta i to onako-pošteno. E sad, olakšavajuća okolnost za mene je -koga ne bi lovio takav strah, da je dečko jednog jutra nije poljubio pri izlasku i stana.. i više ga nije vidjela ni čula? Tek nakon godinu dana se desio susret..
Ipak - mrzim taj svoj sjebanac. Tako ga zovem-sjebanac. Inače ne volim rastanke.. ne volim ih već 11g, otkada sam se opraštala od ljudi s kojima sam dijelila stan, hranu i općenito život 4 mjeseca, s kim sam postala jako bliska, a za predpostaviti je bilo da će kontakt s godinama nestati i da se više nećemo vidjeti. To se i desilo. Tada sam na rastancima počela plakati.. ali on to nije znao. On je krenuo linijom manjeg otpora.. a meni je ostao moj sjebanac. Vjerujem u ljude, ali moj sjebanac uvijek tu negdje čuči i ne znam kako da ga se rješim. Vjerujem da će biti ubijen kad mi se desi nešto lijepo i kada to lijepo bude trajalo i trajalo.. i trajalo. Ali treba i to dočekati. Mrzim ga i da je moguće, dala bih ga kirurški odstaniti! Jer đubre čuči i čeka povoljnu priliku da odapne svoje otrovne strelice. Onda se ne osjećam baš naj.. a život je ustvari lijep. Evo baš danas.. sjedim na terasi kafića.. uz savršeni veliki macchiato..lagano prohladno.. vjetrić popuhuje i miluje mi lice.. a ja uživam ko malo prase. 
A gdje su još svi oni dijelovi Hrvatske i svijeta koji čekaju da ih otkrijem?
- 22:01 -
