srijeda, 31.01.2007.
mrtvilo
Baš vlada neko mrtvilo, samnom i oko mene. Mrzim kad je ovakvo stanje. Iako sam ja, realno gledano, i u ovakvom mrtvilu življa od većine ljudi koje poznajem, za mene je ovaj period-mrtav!
Sve nekako ide (tj. ne ide) jedno s drugim. Nema posla, pa tako nema ni para. Nisam kruha gladna i svaki dan odem na posao, ali samo na par sati. Kao privatnica, ipak trebam zaraditi određenu svotu svaki dan, da bi se normalno živjelo. Poplaćalo sve račune i da si dam pristojnu plaću. Znala sam da će doći period kad će biti ovako kako je sad, ustvari očekivala sam ga i ranije, u 11.mjesecu, ali taj 11. je prošao čisto ok. Ali zato je stigao sad.
Kako nema para, nema ni najma skija i učitelja na Platku. Dalo bi se sad to platiti, nije da ne bi, ali tko zna do kada će ovakvo stanje trajati, pa se ne upuštam u takve troškove. Planiram produženi vikend kod frendice u Zagreb, i iako nisam mislila ići sutra, ne osjećam se baš slobodnom otići kad sam isplanirala. Jer ne mogu planirati.
Tako da mi ostaju moje kave, kino i tu i tamo kakav večernji izlazak. Nije loše, kažem, ja sam čak i u ovakvom stanju "živa" za razliku od nekih.. ali ne volim biti sputana. Znam da moram čekati i da će za mjesec (u najboljoj varijanti) ili dva (u realnom očekivanju) sve ovo biti iza mene... ali kada mi je ovakav period, počinjem se osjećati kao divlja životinja u kavezu. Mislim da to mora biti strašno.. sad si slobodna životinja u Africi (moja velika želja-otići u Afriku i provesti malo vremena s plemenom Masai), a za koji dan ili tjedan čamiš u nekom kavezu u zoološkom vrtu.. i tako do kraja života. To me odmah posjeti i na moj omiljeni film Hrabro srce (ilitiga Braveheart) i William Wallace - FREEDOM!!!
Ali krajnji zaključak, do kojeg sam došla prije jedno tjedan dana, je: kako god da je s poslom i lovom, dosadno mi je jer ne postoji nitko da mi začinjava život.. i to baš onako - spice the life! Hehe! 
Baš bez veze.. pa kad je već tako, stavljam svoje omiljene smajliće. 
- 20:43 -
srijeda, 24.01.2007.
tu sam..
Evo i mene, napokon. Vidim da sam tražena. 
Ma ništa se posebno nije dešavalo.. ustvari je.. bila sam toliko pms nervozna, da nisam tako bila od kada pijem yasmin, tj. anti baby, što znači već godinu i pol. Pa sam se malo izolirala od ljudi. Nisu oni jadni krivi što mene piče hormoni, a nisam se mogla suzdržati da ne grizem i sikćem na skoro pa svaku riječ, bila kriva ili prava (onda su sve krive). Fala bogu prošlo je.. ne ponovilo se uskoro!
Malo mi je bilo dosadno jer se ništa nije dešavalo, a Nova se čini kao da bila jako davno. Ustvari, konačan zaključak je da me vrijeme satrlo. Bila sam kronično umorna i osjećala se kao foka, teška 600kg. Konstantno jugo i vlaga u kombinaciji s pms-om - zar ima goreg? 
Tijelo mi je počelo reagirati kao da je proljeće, bilo je umorno. Što nije ni čudo, jer čujem da je u Slavoniji niknula pšenica, a u Opatiji su procvjetale kamelije. Tako da je moje tijelo samo pratilo opće stanje.
Da se malo oraspoložim i unesem živost, obilazila sam salone automobila. Iako sam se još davno odlučila za Seat Ibizu, htjela sam pogledati nekoliko meni zanimljivih i novijih automobila. Sjela sam na 18isticu put Srdoča, da pogledam Peugeot 207 i Suzuki SX4, onda do grada bacit oko na novu corsu i renault clio III. S cliom sam si zatvarajući vrata pričepila mali prst da sam mislila da sam ga slomila! Još kad sam skužila da im je reklama za akciju potpuno lažna, malo sam se otvoreno popričala s prodavačem, bezobrazno nasmijala i otišla. U opelovom salonu su me brzo odprdili, kad su skužili da auto neću odmah kupiti, nego za cca 2-3 mjeseca. Sve u svemu, zaključak je bio da su auti strašno skupi, bila sam jako razočarana.. a i akcije su im uglavnom lažne, naravno samo da navuku ljude u salon. Nisam baš tolika naivkuša i malo se ipak kužim u aute, pa im lijepo kažem šta mislim o njihovim posranim akcijama (na fino, naravno.. ipak sam ja fina djevojka 
).
I tako.. malo sam se skulirala.. dok mi nije javio 1 dečko da nek pogledam suzuki swift. Nisam ga uzela u obzir jer je zbilja jako mali, ali ajde.. jer, moram priznati, kad sam ga 1. vidjela na cesti, bila sam oduševljena! Bacila sam oko na opremu i cjenik na netu, svidjelo mi se što sam vidjela, pa sam se odšetala do obližnjeg salona. Prodavač je bio jako ljubazan (i zgodan, hehe!), dosta smo ćaskali, bilo je baš ugodno. I onda se desilo - sjela sam u njega.. namjestila sjedalo, uzela volan u ruke. Onda sam sjela otraga, još uvijek ima mjesta da ne kvrčiš noge. Bunker je naravno malen, jer je auto mali, ali... Onda sam opet sjela na mjesto vozača, na moje mjesto! Krv mi je uzavrela... navala adrenalina kakvu nisam odavno osjetila!! Da je imao ključeve u kontaktu, odjurila bih bila s njim, kroz prozor! Mislim da se desila - ljubav! 
I sada, dok ovo pišem, sva sam high! Ustvari, kako mi je kišobran ostao u salonu (jer sam sva van sebe od sreće otišla doma), danas sam otišla po njega.. i opet sjela u taj preslatki mali autić od 92 ks, tu prekrasnu malu jurilicu na kojoj samo što ne piše - za: zmayac! Eto... mislim da sam se vratila u život. Sad još samo treba pričekati par mjeseci, da ga mogu plaćati.. ali kada tako reagiram na nešto, onda nema sumnje da je to prava stvar! Prodavač mi nudi probnu vožnju drugi tjedan.. nisam htjela.. zapaliti ću se previše.. a trebam se skulirati do proljeća. Ali, lijepo je opet biti živ, a ne trom i nikakav.
Mislim da je pao snijeg.. neka je.. da počne neki moving, da se ode malo na Platak, da pokušam proskijati. Bit će smijeha do suza, već vidim! I neka bude..
- 13:58 -
nedjelja, 07.01.2007.
ljudi koji me okružuju
Baš mi je nekako jutroš došlo da nešto i napišem.. u svom ledenom dvorcu. Ledeni dvorac je soba, friško popiturana, koja se sada mora sušiti s otvorenim prozorima. A kompjuter ispod najlona. Ali nema veze.. soba napokon izgleda onako kako želim! Oduševljena sam!!
Evo, sve je prošlo i život se vratio u normalu. Doček je bio dobar i općenito čitavi praznici.. dobar feeling, onako - sam sa sobom, se i dalje nastavlja. Desilo se par novih stvari : Upoznala sam par novih ljudi.. neki su zbilja ostavili dojam, i to ne baš najpozitivniji. Jučer je prijatelju umrla mama i nakon kratkog razgovora s njim, nije mi se dalo dići iz kreveta.
U ovoj godini imam neka friška poznanstva koja su mogla izrasti u prijateljstva ili nešto više, prijateljstva s dobrim ljudima koja su počela dopisivanjem, neke kontakte s kojima se ne zna šta će biti, stara prijateljstva s meni dragim ljudima koji pak imaju nove partnere. Zanimljiv početak godine.. koji me, uz smrt prijateljeve mame, naveo na razmišljanje o svim tim ljudima koje znam i s kojima se družim.
Razmišljanje o tome koliko vremena treba da se netko upozna.. kako se onaj prvi dojam promijeni kada se s nekim vidiš više puta.. i onda.. onda vidim da li se s tom osobom želim i dalje viđati.. ili je se više ne sjetim.
Postoje 3 osobe koje sam upoznala preko neta, a koje su mi drage i s kojima se razvio prijateljski odnos. I oni su se promijenili tokom tog našeg druženja, jer 2 od njih znam već godinu dana, pa se vidi promjena.. ugodna i zanimljiva.
Početkom ove godine u Rijeku je stigla još jedna osoba koju znam već par mjeseci, i sad smo planirali nekakvo druženje, onako-skijanje, upoznavanje šireg društva, zafrkancija i tako.. baš sam se veselila.. volim taj protok ljudi u mom životu. Ali sada mogu sa sigurnošću reći da od toga neće biti ništa. Interesantno je kolika je razlika od čovjeka do čovjeka. A ja se okružujem ljudima koji mi odgovaraju, i tu nema nekih ustupaka. Život je jednostavno prekratak da bih se mučila na nekim kavama, klopama ili skijanjima samo radi odlaska na snijeg, u društvu koje mi ne paše. Možda zbog tog mog ugodnog okuženja koje sam si sama odabrala, ostanem iznenađena (čitaj: šokirana) kada čujem izjave tipa - "slušaj, nemoj se uvrijediti, ali meni su ti sve ženske, pa tako i moja cura, samo ukras oko pičke." Čak i sad, kad sam napisala ovu izjavu, nekako sam bez teksta..
Ta osoba, koja je stigla u Rijeku, i njegovi prijatelji,oni raspolažu velikom količinom novaca. Po njima to ne bi mogao nikad reći, po oblačenju ili sl., ali vidiš po načinu života. I oni se naravno, malo pohvale. Nije to nikakva mafija, dečki se "samo" igraju na burzi. I sve bi to bilo ok, jer u glavi nemam nekih većih ograničenja.. da nisam primjetila nepoštovanje prema ženama, curama, općenito ženskom rodu. Nije to jako naglašeno.. ali kad neko vrijeme provedeš s makar 1 od njih, skužiš. Skužiš ako slušaš, a ja slušam kada ljudi pričaju. Nisu to neki posebni komentari tipa ovog gore navedenog, već one sitne stvari, izrečene ili pročitane između redaka. Primjetila sam to još kad smo se taj dečko i ja upoznali, prije 3 mjeseca.. a njegov prijatelj je na staru godinu izvalio ono gore navedeno, pa me to samo podsetilo. Htjela sam izaći s njim van.. uostalom, dugo se nismo vidjeli, pa da nadoknadimo. I bilo je zanimljivo.. ali bila je to i još jedna potvrda da me moj 1.feeling ne vara i da se ravnam isključivo po njemu.. po onom 6. čulu koje svatko ima, samo ga neki zanemaruju. Nisam neki finjak, ali me smeta način razmišljanja po kojem žena ne treba raditi ako njen dečko (kojem je btw. ona "ukras") jaaako dobro zarađuje.. ako su cure "pice", ako je "njegova žena glupača", jer ne kuži šta je na veš mašini crklo.
Ovo je izvučeno iz našeg višesatnog izlaska, koji i nije bio loš.. ali sam izgubila volju i želju za nekim daljnjim, češćim druženjem. Nisam balavica da padam na neke priče, a bogami ne padam ni na lovu.. padam na poštovanje i uvažavanje. Frendica bi sad dodala-i na dobru guzu.. a ja ću reći-na sexy, vražji pogled. hehe..
I tako ništa od mojih vikenda na Platku u tom okruženju.. barem ne čestih, kao što smo planirali prije nove godine. Što je najsmješnije-nije mi ni žao, happy sam što smo prije izašli, a ne da odem na Platak i umirem gore čitav dan.
I tako da se vratim na početak teksta.. zanimljivo mi je kako su ljudi različiti.. kako vode drukčije živote.. i kakvim se ljudima okružuju. Mi ljudi - bili bi zanimljivi za promatranje nekim drugim inteligentnim bićima. A kako toga nema, meni je zanimljivo ponekad promotriti sebe i ljude koji me okružuju.
- 11:15 -
