srijeda, 24.01.2007.
tu sam..
Evo i mene, napokon. Vidim da sam tražena. 
Ma ništa se posebno nije dešavalo.. ustvari je.. bila sam toliko pms nervozna, da nisam tako bila od kada pijem yasmin, tj. anti baby, što znači već godinu i pol. Pa sam se malo izolirala od ljudi. Nisu oni jadni krivi što mene piče hormoni, a nisam se mogla suzdržati da ne grizem i sikćem na skoro pa svaku riječ, bila kriva ili prava (onda su sve krive). Fala bogu prošlo je.. ne ponovilo se uskoro!
Malo mi je bilo dosadno jer se ništa nije dešavalo, a Nova se čini kao da bila jako davno. Ustvari, konačan zaključak je da me vrijeme satrlo. Bila sam kronično umorna i osjećala se kao foka, teška 600kg. Konstantno jugo i vlaga u kombinaciji s pms-om - zar ima goreg? 
Tijelo mi je počelo reagirati kao da je proljeće, bilo je umorno. Što nije ni čudo, jer čujem da je u Slavoniji niknula pšenica, a u Opatiji su procvjetale kamelije. Tako da je moje tijelo samo pratilo opće stanje.
Da se malo oraspoložim i unesem živost, obilazila sam salone automobila. Iako sam se još davno odlučila za Seat Ibizu, htjela sam pogledati nekoliko meni zanimljivih i novijih automobila. Sjela sam na 18isticu put Srdoča, da pogledam Peugeot 207 i Suzuki SX4, onda do grada bacit oko na novu corsu i renault clio III. S cliom sam si zatvarajući vrata pričepila mali prst da sam mislila da sam ga slomila! Još kad sam skužila da im je reklama za akciju potpuno lažna, malo sam se otvoreno popričala s prodavačem, bezobrazno nasmijala i otišla. U opelovom salonu su me brzo odprdili, kad su skužili da auto neću odmah kupiti, nego za cca 2-3 mjeseca. Sve u svemu, zaključak je bio da su auti strašno skupi, bila sam jako razočarana.. a i akcije su im uglavnom lažne, naravno samo da navuku ljude u salon. Nisam baš tolika naivkuša i malo se ipak kužim u aute, pa im lijepo kažem šta mislim o njihovim posranim akcijama (na fino, naravno.. ipak sam ja fina djevojka 
).
I tako.. malo sam se skulirala.. dok mi nije javio 1 dečko da nek pogledam suzuki swift. Nisam ga uzela u obzir jer je zbilja jako mali, ali ajde.. jer, moram priznati, kad sam ga 1. vidjela na cesti, bila sam oduševljena! Bacila sam oko na opremu i cjenik na netu, svidjelo mi se što sam vidjela, pa sam se odšetala do obližnjeg salona. Prodavač je bio jako ljubazan (i zgodan, hehe!), dosta smo ćaskali, bilo je baš ugodno. I onda se desilo - sjela sam u njega.. namjestila sjedalo, uzela volan u ruke. Onda sam sjela otraga, još uvijek ima mjesta da ne kvrčiš noge. Bunker je naravno malen, jer je auto mali, ali... Onda sam opet sjela na mjesto vozača, na moje mjesto! Krv mi je uzavrela... navala adrenalina kakvu nisam odavno osjetila!! Da je imao ključeve u kontaktu, odjurila bih bila s njim, kroz prozor! Mislim da se desila - ljubav! 
I sada, dok ovo pišem, sva sam high! Ustvari, kako mi je kišobran ostao u salonu (jer sam sva van sebe od sreće otišla doma), danas sam otišla po njega.. i opet sjela u taj preslatki mali autić od 92 ks, tu prekrasnu malu jurilicu na kojoj samo što ne piše - za: zmayac! Eto... mislim da sam se vratila u život. Sad još samo treba pričekati par mjeseci, da ga mogu plaćati.. ali kada tako reagiram na nešto, onda nema sumnje da je to prava stvar! Prodavač mi nudi probnu vožnju drugi tjedan.. nisam htjela.. zapaliti ću se previše.. a trebam se skulirati do proljeća. Ali, lijepo je opet biti živ, a ne trom i nikakav.
Mislim da je pao snijeg.. neka je.. da počne neki moving, da se ode malo na Platak, da pokušam proskijati. Bit će smijeha do suza, već vidim! I neka bude.. 
- 13:58 -
