nedjelja, 07.01.2007.
ljudi koji me okružuju
Baš mi je nekako jutroš došlo da nešto i napišem.. u svom ledenom dvorcu. Ledeni dvorac je soba, friško popiturana, koja se sada mora sušiti s otvorenim prozorima. A kompjuter ispod najlona. Ali nema veze.. soba napokon izgleda onako kako želim! Oduševljena sam!! 
Evo, sve je prošlo i život se vratio u normalu. Doček je bio dobar i općenito čitavi praznici.. dobar feeling, onako - sam sa sobom, se i dalje nastavlja. Desilo se par novih stvari : Upoznala sam par novih ljudi.. neki su zbilja ostavili dojam, i to ne baš najpozitivniji. Jučer je prijatelju umrla mama i nakon kratkog razgovora s njim, nije mi se dalo dići iz kreveta.
U ovoj godini imam neka friška poznanstva koja su mogla izrasti u prijateljstva ili nešto više, prijateljstva s dobrim ljudima koja su počela dopisivanjem, neke kontakte s kojima se ne zna šta će biti, stara prijateljstva s meni dragim ljudima koji pak imaju nove partnere. Zanimljiv početak godine.. koji me, uz smrt prijateljeve mame, naveo na razmišljanje o svim tim ljudima koje znam i s kojima se družim.
Razmišljanje o tome koliko vremena treba da se netko upozna.. kako se onaj prvi dojam promijeni kada se s nekim vidiš više puta.. i onda.. onda vidim da li se s tom osobom želim i dalje viđati.. ili je se više ne sjetim.
Postoje 3 osobe koje sam upoznala preko neta, a koje su mi drage i s kojima se razvio prijateljski odnos. I oni su se promijenili tokom tog našeg druženja, jer 2 od njih znam već godinu dana, pa se vidi promjena.. ugodna i zanimljiva.
Početkom ove godine u Rijeku je stigla još jedna osoba koju znam već par mjeseci, i sad smo planirali nekakvo druženje, onako-skijanje, upoznavanje šireg društva, zafrkancija i tako.. baš sam se veselila.. volim taj protok ljudi u mom životu. Ali sada mogu sa sigurnošću reći da od toga neće biti ništa. Interesantno je kolika je razlika od čovjeka do čovjeka. A ja se okružujem ljudima koji mi odgovaraju, i tu nema nekih ustupaka. Život je jednostavno prekratak da bih se mučila na nekim kavama, klopama ili skijanjima samo radi odlaska na snijeg, u društvu koje mi ne paše. Možda zbog tog mog ugodnog okuženja koje sam si sama odabrala, ostanem iznenađena (čitaj: šokirana) kada čujem izjave tipa - "slušaj, nemoj se uvrijediti, ali meni su ti sve ženske, pa tako i moja cura, samo ukras oko pičke." Čak i sad, kad sam napisala ovu izjavu, nekako sam bez teksta..
Ta osoba, koja je stigla u Rijeku, i njegovi prijatelji,oni raspolažu velikom količinom novaca. Po njima to ne bi mogao nikad reći, po oblačenju ili sl., ali vidiš po načinu života. I oni se naravno, malo pohvale. Nije to nikakva mafija, dečki se "samo" igraju na burzi. I sve bi to bilo ok, jer u glavi nemam nekih većih ograničenja.. da nisam primjetila nepoštovanje prema ženama, curama, općenito ženskom rodu. Nije to jako naglašeno.. ali kad neko vrijeme provedeš s makar 1 od njih, skužiš. Skužiš ako slušaš, a ja slušam kada ljudi pričaju. Nisu to neki posebni komentari tipa ovog gore navedenog, već one sitne stvari, izrečene ili pročitane između redaka. Primjetila sam to još kad smo se taj dečko i ja upoznali, prije 3 mjeseca.. a njegov prijatelj je na staru godinu izvalio ono gore navedeno, pa me to samo podsetilo. Htjela sam izaći s njim van.. uostalom, dugo se nismo vidjeli, pa da nadoknadimo. I bilo je zanimljivo.. ali bila je to i još jedna potvrda da me moj 1.feeling ne vara i da se ravnam isključivo po njemu.. po onom 6. čulu koje svatko ima, samo ga neki zanemaruju. Nisam neki finjak, ali me smeta način razmišljanja po kojem žena ne treba raditi ako njen dečko (kojem je btw. ona "ukras") jaaako dobro zarađuje.. ako su cure "pice", ako je "njegova žena glupača", jer ne kuži šta je na veš mašini crklo.
Ovo je izvučeno iz našeg višesatnog izlaska, koji i nije bio loš.. ali sam izgubila volju i želju za nekim daljnjim, češćim druženjem. Nisam balavica da padam na neke priče, a bogami ne padam ni na lovu.. padam na poštovanje i uvažavanje. Frendica bi sad dodala-i na dobru guzu.. a ja ću reći-na sexy, vražji pogled. 
hehe..
I tako ništa od mojih vikenda na Platku u tom okruženju.. barem ne čestih, kao što smo planirali prije nove godine. Što je najsmješnije-nije mi ni žao, happy sam što smo prije izašli, a ne da odem na Platak i umirem gore čitav dan.
I tako da se vratim na početak teksta.. zanimljivo mi je kako su ljudi različiti.. kako vode drukčije živote.. i kakvim se ljudima okružuju. Mi ljudi - bili bi zanimljivi za promatranje nekim drugim inteligentnim bićima. A kako toga nema, meni je zanimljivo ponekad promotriti sebe i ljude koji me okružuju.
- 11:15 -
