Doktor Zlobny

Evo nakon kratke pauze krenut cu na novi post bez dodatnih reakcija na one glupe komentare. Jednostavno imam veliku želju da prekinem sa pisanjem postova, al za sve one koji vole citati moje uratke evo jedne priče iz srednjoškolskih dana.

Prica ide nekako ovako............

Sjedio sam u jet-staru i šutio. Bio je petak. Na orošenoj krigli od litru prstom sam crtao kartu puta ka sreći. Napravio sam krug oko krigle ucrtavši svoje rođenje, odrastanje u jednom malom mirnom mjestašcu, prve tulume, prvi seks i prve žestoke svadje sa roditeljima. Za prve ljubavi nije bilo mjesta.
Naručio sam jos jednu litru i marljivo nastavio crtati. Taman kad sam dovršio svoje djelo, u općoj gužvi neki mi je pijanac, koji se kao i ja ovdje našao pod šankom trknuo cugu. Pivska pjena se rasirila po stolu i kao Tsunami odnijela cijeli moj život. Mahnuo mi je rukom, kao da se nista nije dogodilo te nastavio svoj pohod prema egzotičnom mjestu za bljuvanje.
Buljio sam u njega kao Aleksandar Makedonski u slonove nekog davnog maglovitog jutra. U trenutku kada mi je pjena počela curiti u krilo, do mene je došla moja neostvarena ljubav. Kraj nje je stajao bećar crne kose. Predstavila ga je kao svog dečka koji je bio klošar u usponu.

Klošarčić je tako brzo zamahnuo kriglom prema mojoj da sam jedva uspio spasiti svoje rođenje od sudbine koja je zahvatila ostatak mog života. Vidjevši crteže, moja primadona je samo poklopila oči i uzdahnula. Da riješim ovu neugodnu situaciju, ustao sam i brzinom od tri maha zamahnuo kriglom, pogledao slavonca u oci i shvatio da potežemo istom brzinom. Započeo je pivski dvoboj dvojice iskusnih.
Iskustvo mi je govorilo da je razgovor jeftin, barem onaj prije pet krigli. Gledao sam ga u oci i pokusao pronaci onu iskru koju svaki slavonac posjeduje. Neznam da li zbog pive ili zbog svjetla oči su mu svjetlile kao ranger na pivijadi u Španskom.
Fredovske razgovore prekidao je samo odlazak do šanka po dva nova kalibra. Žena koja nikad nije uzvratila moju ljubav otišla je kući sama i razočarana dok smo nas dvojica proveli večer uz intelektualne razgovore. Ostatka večeri se nesjećam samo znam da sam si našao frenda do kraja života, a ljubav je i ovaj put ostala na dnu pivske krigle.

Dragi moji blogeri imam pitanje za vas: ''Tko vam je važniji, frend/ica ili cura/dečko....???''

Pošto vidim da je zadnji post unio dosta pomutnje u rano proljece, odlučio sam se na jedan bolesno ozbiljan post.

Pada kisa, nestrpljivo sunce ceka na klupi da uđe u igru. Nekolicina ljudi duboko uvaljena u svoje fotelje, ispijajući hladnu kavu bulji u isprazni bijeli ekran i otvara svoju dusu vragu. Vrata do pakla popločena su bezbrojem nula i jedinica koje vode nemirne ljude duboko u svijet maste, nudeci im ispušni ventil kao spas od svakodnevne rutine. Jedina oprema za pustolovinu koja vam treba je nekoliko megaherca, mikrovalna kutija sa velikom katodnom cijevi, klavijature sa abecedom i napaljeni mis koji poludi kad ga uhvatite rukom. I dok srčete zadnji izdisaj kofeina treba vam samo par klikova glodavcem i upadate u virtualni svijet. Poslovica kaže da se prava ekipa nalazi u paklu pa tako i ovdje možete pronaci pravu ekipu za koju nepostoje dobne granice.

Možda neki misle da su to ljudi koji imaju problema u društvenom životu jer ih roditelji nisu vodili na socijalizaciju dok su bili mali peseki,al nije tako. To su ljudi velike intelektualne moci koji svoje znanje, doživljaje i osjećaje prenose na komad plastike koju zovemo server.

Evo jedan pa možda i najbolji primjer za početak je EX NEXU koji na svom blogu piše memoare i ine stvari da bi mu brže prošlo vrijeme i da ne završi na psihijatriji iako je na pravom putu zbog senilnosti koja ga hvata u zadnje vrijeme. Voli svijet opisivati u bojama što znači da nije daltonista a isto tako ima jako dobar nos jer je možda jedini od svojih sustanara primjetio da je stubište postalo posljednje počivalište jednog miša kojeg je po mojoj pretpostavki ubila poremećena čistačica. Smatram ga normalnim jer voli pivu, dobar dim, dobre trebe, radi i održava klađene na granici normale (nije ovisan al svaki tjedan se kladi).

TEUTA, ah šta reći o jednoj ženi u najboljim godinama koja obožava svog muža i svoj blog. Svakodnevno nas obasipa veselim postovima o seksu koji iz dana u dan poprimaju sve veci broj čitatelja. Naravno, zbog svoje češke krvi voli druženje, ljude i dobar seks (očito voli i pivu). Pisala je romane i radila za neke časopise tako da je možemo nazvati Majkom Bloga. Jednostavo o toj virtualnoj osobi mogu reci sve najbolje i sa velikim nestrpljenjem očekivati njene komentare.

TETA MAGDA. Vesela i nemirna osoba, moža malo brzopleta ali sretna. Voli pogledati dobar film, pojesti dobru pašticadu i pročitati dobru knjigu kojoj uvijek zaboravi pisca. Zeli biti samostalna pa ponekad gura nos u tuđe probleme (nećemo joj to zamjeriti) i pise vesele i zbrćkane postove koji su uvijek zanimljivi. Nick je dobila po imenu svoje spaljene mačke.

DANIELA. Osoba velikog srca i želuca, jer jedna od rijetkih uživa u crnim vicevima. Ima prijateljicu koja joj je promjenila život. Njena najveća ljubav u životu je....zamislite njen dečko, iako rijetko pise o njemu. Svoje radno vrijeme tajnice ispunjava pisanjem bloga sto joj jako dobro ide i uvijek u veliko stilu nasmije ili rasplače ljude svojim pričama. Voli tu i tamo opsovati, naravno necemo joj to zamjeriti.

KUČICA U CVIJEĆU. Ime si je nadjenula po jednoj spaljenoj seriji koja se davno prije vrtila na telki. kad je šora pms vrlo je razdražljiva pa piše spaljene postove napadajući muskarce. Voli dobar stih i umjetnica je filozofiranja. Nekad je voljela štreberski luk a sada pada samo na frajere. Jednom rečenicom ona je cura za pet.

Eto tako bi mogao u beskonačnost jer na blogu se nalazi 40% hrvata. Lijepo bi zamolio ostale blogere (brlekowa, malamini, čoban, veliki zeleni, trigona, ina, kocka, …….) da se ne ljute tj. Da ih nisam zaboravio nego jednostavno zbog nedostatka vremena nisam stigao stvoriti njihov profil.
I ovom prilikom molim sve one anonimne koji vrijeđaju neka se potpisu ili mi osobno kažu svoje mišljenje ,volim ja i negativne komentare, jer me uče u čemu griješim. Jedino ne volim ogovaranje iza leđa.

Veliki pozdravvv od doktora Zlobnog

Uobičajeni radni dan doktora Zlobnog počinje u sedam ujutro, a završava u dvanaest navecer. U krevet se bacam u položaju fetusa i sa plačem se uljuljkujem u san. Sljedeći dan je isti kao i predhodni, ponekad se osjecam kao da sam upao u začarani labirint od kravlje kakice kojem nema kraja ni pocetka. I tako život prosipa čavle po mojem putu sve do prvog vikenda, kada velikim količinama alkohola pokušavam odagnati usamljenost i kronične noćne more nastale od tužnih priča koje slušam po cijele dane.
Prije par dana jedna meni bliska osoba ispričala je svoju životnu priču koja me duboko dirnula i potaknula moju iskru inspiracije.

Prica se dogadja u ovom stoljecu, a radi se o prelijepom cvijetku koji kroci putem trnja.

Prije nekoliko godina u jednom vrtu prepunom korova negdje daleko su Srbiji živjela je ruža bez trnja. Izdvajala se svojom ljepotom i inteligencijom od ostalih biljaka koje nikada nisu procvjetale. Naime, u tom vrtu užasa svojim sarmom provukla je okrutnog covjeka skrivenih namjera koji joj je ponudio svoj komadić zemlje i ostala pusta obecanja u zamjenu za njenu neokaljanu i djevičansku ljepotu.
Sretna i zadovoljna, bez spoznaje o prljavom i brutalnom svijetu u kojem živi puštala je korijenje u vrtu iz kojeg je pucao pogled na predivnu metropolu prepunu života.
Zbog nemirnog duha odlučila se otisnuti u nove pustolovine koje su se skrivale u svijetu dobrih ljudi. Međutim, čovjek bez ljubavi i sa poremecenim razmišljanjem ogradio je vrt lažima o nacionalnim predrasudama i naredio svojim vjernim slugama da čuvaju njegovu ružu od ljudi koji joj mogu pokazati ljepotu života i pravu ljubav koju on nikad nije pokazao. Osjetivši nepravdu, ruža je pustala trnje boreći se protiv lihvara i lažnih mecena sve do jednog proljeca kada je okrutni čovjek odlucio odvojiti predivni cvijet od vrta koji joj je bio jedina utjeha.
I danas dok svijet vozi božja bića prema otoku sreće nesretna ruža polagano vene u kućnoj vazi na jednim zagrebačkom brdu čekajući svoj brod sreće.

I sad dok vam pricam ovu priču u srcu osjecam tugu a prostorijom se širi miris plača jer kao običan smrtnik nemogu pomoći sebi, a kamoli tom predivnom cvijetku koji cijeli život kroči putem nepravde. Veseli me samo spoznaja da postoji Bog koji za svakoga od nas skriva sretni kraj price.

Zbog pretrpanog doktorskog rasporeda dr. Zlobny danas objavljuje samo jedan natjecaj.

Posto se oslobodilo mjesto u klinici za lijecenje samoce objavljujem natjecaj za sve djevojke od 18-25 godina.
Jedini uvijet je odgovor na ovo pitanje:

''koliko godina ima Churchillova papiga i kako se zove?''

Sve odgovore saljite na broj: 109/864674666

Radno vrijeme:

Parnim danima od 18.00 do 24.00
Neparnim danima od 12.00 do 23.00

Vratio se dr. Zlobny. Zbog modemskih komplikacija nekoliko dana bio sam odsutan. Nadam se da su svi živi i zdravi, jer ovaj put vam donosim pricu iz egzoticne zemlje u kojoj stanovnici doruckuju saborske malverzacije, a demokraciju je zamjenila politicka anarhija.

Ovaj post je posvecen jednoj poznanici, koja je zbog virtualnih zderaca osuđena na odsluženje zatvorske kazne ili prodaju mladog mesa u Gajevoj.

Priča ide nekako ovako.....

Dvoje ljudi u vezi moraju biti spremni na ustupke da bi veza uspjela. No kada su građani u vezi sa državom riječ je o seksualnom iskoristavanju. Još prošle godine sabor je nadopunio zakon o telekomunikacijama koji kaže da operator (T-Com) snosi troškove koje korisnicima, unatoč mjerana zaštite, prouzrocila treća osoba tj. Žderači. Ja sam tu odredbu protumačio na način da ce t-comsnositi sve posljedice žderača.
Ali istina je bolnija nego sto se cini. Problem je u činjenici da u toj odredbi ne stoji što su primjerene mjere zaštite.
T-Com na svojoj službenoj stranici kao adekvatnu zaštitu nudi antidialere, zabranom međunarodnih poziva te edukacijom korisnika o sigurnosti cyber seksa.

Po meni takva zastita je čista zajebancija za prvi april.
Kao prvo, kad bi svi internet korisnici posjetili t-com.hr sa namjerom da skinu antidialer t-com.hr bi postala najposjećenija stranica u hrvata što bi ima donijelo veću slavu nego da su stavili link free download severininog jedanaest minutnog uratka. Kao drugo, zabranom međunarodnih poziva korisnik gubi jednu od usluga koju plaća u monopolističkoj pretplati. A što se tiče T-Comove edukacije ona je još na razini edukacije u kamenom dobu kad se sve gasilo sjekirama.
Osobno sam se uvjerio u to kada je mlada neobrazovana plavuša zadužena za primanje reklamacija na T-Com šalteru objašnjavala 100 godišnjoj bakici kako zbog dialera mora isključiti računalo iz struje i telefonski kabel iz zida i iz modema?!!?!?!?!
Jadna se gospođa samo prekrižila i priupitala ''MODEM, kaj je to nešto za pojesti''.

Jedini spas od takvog monopola bila je liberalizacija fiksne telefonije, koja je uvela dva nova fiksna operatora na hrvatsko tržište. Ti operatori uveli su konstantno kontroliranje prometa svojih korisnika, kao preventivnu mjeru zaštite. U situaciji kada operator primjeti da je korisnik zvao egzotične destinacije na kojima obitavaju žderači tj. Dialeri odmah provjeravaju kod korisnika je li poziv obavio dobrovoljno ili je žrtva neuzvraćene telefonske ljubavi.

I na kraju mogu samo kao preventivnu mjeru zaštite predložiti promjenu fiksnog operatora ili adsl priključak i da se naoružate antidialerima.

Zaspa sam I probudio se negdje na plaži, morska voda izlijevala se na kraju horizonta, a galebovi kao mramorni kamenčići rasuli se po povrsini mora bez imalo briga. Ležeći slušao sam disanje palmi, svilene kapi sunca padale su na izmoreno tijelo prosjaka koji je nesretno sjedio na kamenoj rivi. Teškog koraka prilazim vodi i osjećam tugu u zraku koja se širila kao miris nedjeljnog ručka. Padajući na koljena, vrijeme je stalo, kao da se nebo smilovalo i vratilo mi smisao za život. Kroz glavu prolazile su slike stare kao ptice kroz krošnju, padale su suze kao da se žele utopiti u moru, a pijesak je ulazio u svaku pukotinu moga života ispunjavajući sretne misli i neostvarene želje.
Prilazi mi ruka sreće dok joj oko skriva suzu a osmijeh krasi anđeosko lice. Priča mi o ljetu i novim ljudima koji će proći kroz moj život kao baba na motoru. zaljubivši se u vilu sreće osjetio sam ljepotu života.
Slavu, bogatstvo i lažne prijatelje držao sam u ruci dok sam sretno hoda životom. Ruka sreće stajala je kraj mene i nudila mi sve što sam poželio, sve dok onaj ubogi prosjak nije ugledao moju ruku, mržnja mu je okovala srce i ubila moju sreću. Probudio sam se siromašan i nesretan bas kao i jučer.

''Dok imaš sve ne vidis nista, progledaš tek kad nemas ništa...''

Danas pričamo o odnosu muškarca prema ženi i obrnuto.
Prvo da pojasnimo par pojmova:

1.Papučar-vrlo samosvjestan muškarac koji ima svoje JA sve dok nije u blizini ženskog roda, jer tada postaje otirač kojeg žene iskorištavaju.

2.Jebač-osoba sa slabim karakterom koja bez imalo razuma i znanja hoda svijetom i primarni cilj mu je pokoriti sve djevice na ovom planetu (znam nekoliko takvih)

3.sofisticirani muškarac-osoba velike inteligencije. Biologija mu nije jača strana pa ne može prepoznati žensko biće od naočarke (''azijska najsmrtonosnija zmija koja godišnje ubije oko 15 000 ljudi). Dok pronađe Žžžarulju cura se pretvori u bundevu (''zato ce uvijek biti djevac sa nekoliko tisuća GHz u glavi '')

4.Tatini sinovi-takvi ''muškarci'' bez imalo znanja o ratu kroče minskim poljem, žene ih neizbjegavaju samo za šankom. Da bi nesto poje..... moraju platiti.

Još davnih dana (''prije Isusovog magarca'') muškarci su odlazili u lov na dinosaure dok su žene ostajale doma odgajati djecu. Svaki muškarac koji je bio veliki ratnik imao je više žena.

Dragi moji blogeri vi sigurno mislite da su se vremena promjenila, ali nisu. Jedino što smo zamjenili je oružje i neprijatelja.
Muškarcima je u genima da rade sranja (''osim onih tetkica koji lakiraju nokte i slušaju britnicu''), današnjim ženama je u genima da odgajaju muškarce. Svaki muškarac kojeg žena odgoji taj je najebo jer ona kreće dalje dok njemu ostaje samo alkohol, psihijatar i otprilike nekoliko stotina tisuća kuna duga.
To je kao kroćenje konja. Što je konj (muškarac) luđi i divljiji to je ženama potreba da ga dresiraju veća.

Da malo pojasnimo, ne radi se tu o odnosu junak-princeza, već jesu li muškarci krelci il' jebači u ženskim očima.

Žene su zahtjevna i divlja bića, one teže tome da muškarci budu nepredvidljive svinje koje će tu i tamo povrijediti njihov ponos da bi im one nakon toga mogle isplatiti dug. Ako je muškarac papučar i ženama dopušta sve što one požele, nakon nekog vremena on postane lak plijen i nije im više zanimljiv.
To mogu pojasniti samo ovim izljevom mudrosti:

Kad nekom daš sve, to sve postane ništa. Međutim, kad nekome ne daš ništa, onda mu daš sve. Kako god okreneš, ništa ne možeš dati. Jer ništa ni nemaš. Iluzija je misliti da nešto imaš. Obostrana iluzija. Dakle, poklanjaš nešto čega nemaš, dok netko drugi prima nešto što je ništa. Kakav je to krug? Prazan!
Zato ne daj sve, ali daj više od ništa.
Ili, smrtničkim jezikom rečeno, reci djevojci deset puta da ju voliš, ali jedanaesti put joj reci da ju ne voliš, iako je to daleko od istine. Ponekad moraš lagati ženi i praviti se da nisi njen sluga.
Kao što vrijede zakoni očuvanja mase, gibanja, itd., tako vrijedi i zakon očuvanja ljubavi:
''Količina ljubavi u zatvorenoj vezi je uvijek konstantna.''

Što ti više pružaš njoj, to će ona manje tebi, i obratno. Ja sam papučar al pametni papučar jer naučio sam da se treba držati neke sredine, nađi balans, ako niste za to sposobni onda molim slijedite ove upute:

Mjesto: Grand Canyon
Detaljnije mjesto: na samom rubu litice
Vrijeme: što prije
Pozvani: svi papučari bez svojeg JA
Znak za početak tuluma: kada vidite dno litice
Zadatak na tulumu: samo korak naprijed

Zvuči malo smiješno, ali ako se okrenemo oko sebe vidjet cemo istinu. Sretne veze su samo one u kojih su partneri umjereni, bez neke pretjerane zaljubljenosti, dok je u tragičnim i bolnim vezama uvijek jedan partner gotovo hladan, bešćutan a drugi bolesno zaljubljen, emocionalno ovisan.
To dokazuje da su žene sjena. Dok trčiš za njom, bježi od tebe. Ali ako bježiš od nje...............

Nakon dugog izbivanja vraćam se pun novih i perverznih pričica.
Evo u vezi mog putovanja u slavoniju, mogu samo reci da je bilo grozno kaj se tiče željezničkog prevoza, ostalo je sve bilo super.






Subota...

Telefon se dere, budilica pišti po 151. put, a zlobny bezbrižno spava. Kad odjednom vlak kreće, ja trčim za njim brzinom kamikaze, možda bi ga i stigao da nisam na sebi imao 150 kg. Prtljage. Naravno kao i uvijek zakasnio sam na vlak i morao sam cekati drugi koji je polazio tek za sat i pol. Za to vrijeme popio sam kavicu i smirio živce koji su prelazili u plinovito stanje. Ulazim u vlak i sa čuđenjem gledam stotine ljudi koji pokušavaju pronaći mjesto za disanje. Vlak polako krece, a ja kao da sam vreća krumpira letim po vagonu. I onako u transu je.... mater pijanom kondukteru koji riga kroz prozor, dok ga neka bakica pegla po leđima sa kišobranom. I napokon kad sam izbacio konduktera kroz prozor i uspavao podivljalu babetinu, pronasao sam slobodno mjesto. Čim sam sjeo i izvadio Vidi uleti mi pijani deda ''...rec ti meni sinko, jel ti slušaš narodnjake?'', odjebao sam ga po kratkom postupku ''....daj stari odi popij jos koju lozu...''. I kad sam pomislio da je mojim mukama kraj, vlak je počeo kočiti i stao u nekoj vukojebini, u vlak su usli dva murjaka dok je treci brao ljubičice po pruzi. I tako smo stajali 30 min. Kad je vlak napokon krenuo uspio sam zadrijemati. U snu sam sreo svoju bivsu profu iz matise, e to je prelilo čašu, počeo sam se derati i udarati ljude oko sebe.
Ostatak dana završio je mirno....

Nedjelja

Nedjeljno jutro, miris kave tiho se širio prostorijom da ne bi probudio nedjeljne vile koje su bezbrižno lebdile iznad jablana. Iz daljine, kao u bajci zvuci crkvenih zvona dozivale su pospane ljude na misu. Laganog koraka krenuo sam na misu, ulaskom u crkvu osjetio sam toplinu oko srca jer ispred mene se nalazila treba mojih snova. Tak je dobra da sam u trenutku pomislio da sam stiga u raj, al tu pomisao prekinu je pogled na lijevo di je moje mamurno oko ugledalo hrpu penzića kako cvokocu umjetnim zubima koji nemilosrdno udaraju o mramorni pod. Nakon mise ubacio sam ogromne kolicine hrane u svoju malu utrobu, čime sam izazvao nekontrolirano podrigivanje i nesvjesticu. Kad sam se probudio, sunce je propadalo u zemlju a petrolejske lampe obasjavale su beskućnike koje su slinili po boci baileys-a.

I tako sam ja uzivao i ljenčario sve do sinoć kad sam krenuo na put, al ovaj put sam imao srece jer vlak je bio prazan, pa sam smirenih zivaca sletio u zagreb.

E da ima jos!!

Pošto je jucer službeno počela korizma odrekao sam se CIGARETA mog najvećeg užitka, nakon seksa.
I dok pišem ovaj post grizem šperploču radnog stola. Osjećam se živčano al istovremeno drago mi je što sam uspio izdržati duže od 24 sata bez cigareta
Dragi blogeri nadam se da ste se i vi neceg odrekli, jer vrijeme je za promjene!!!