petak, 27.03.2015.

Ponekad me baš krene :-))

Prošli tekst je bio gadan napad podsvijesti :-)). Ili možda napad mislećega dijela mozga: Zlica, misli, misli, misli; dok je ostatak plivao u otopini serotonina i dopamina.

Daklem, skakanju/neskakanju kroz prozor te faci zidne boje pridružih čeone graške znoja u prohladno jutro, ne moje, samo sam čudeći se gledala sve dok se nije moja vlastita Glupost strmopizdila i opalila me brzinom munje isparavajući onako usput onu bljakastu otopinu. I bolje da je isparila :-)).

Zapravo bi mi bilo draže da je znoj moj, ljepše je biti kriv nego nekriv. Ili kako je okusiti drugu stranu, koja god to kriva strana bila. U ovoj priči nijedna nije prava :-)).

Tako da mi je umjesto muljanja i izvlačenja ostala zakonski kažnjiva Glupost te surlica uvis kojom pokušavah dohvatiti neke nepoznate visine, neku damage control. Ono, ne di bih ja bila šokirano/iznenađeno preneražena, samo brojim zvijezde po nebu usred bijela dana :-)).

Dok mi je pamet oporavljala i dumala zaključih da stvarno ne mogu sama. Pa poslušah vlastiti savjet iz prethodnog teksta, potražih muško rame za plakanje/savjet/jadanje.

Nepovezano tipkaranje da učinim još nepovezanijim, dodajem digresijicu :-)).
Mala slatka digresija: Davnijeh dana, jedna moja frendica imaše nekih problemčića sa tadašnjim. Kad mi je oflajn frend naletio na kavu, čitaj vino/rakiju, počnem mu o njezinom problemu. Jedva da sam počela priču frend me prekine i odmah da rasplet. Bio je u pravu :-)). Frendici pokušah nježno prenijeti njegovo mišljenje, nije se dala. Nakon godine i pol rasplet je bio točno onakav kakvog ga je moj frend iznio. Nakon godine i pol. Tja, ne želimo uvijek poslušati, ponekad ni slušati :-)).

Slično mi se dogodilo s onlajn frendom. Počnem priču, NekadBivšiSadaFrend odmah da rasplet :-)). Gdje mi je bila pamet pa nisam nešto prije pričala :-)).

Zapravo cijela priča se može svesti na egzistencijalno pitanje: Gdje mi je bila pamet. Udavljena, utopljena, izmaltretirana Glupošću. Na sreću trajalo je samo četiri tjedna. Valjda k'o vjesnik proljeća :-)).

Izgleda da mi se u zadnje vrijeme ostvaruju želje. I "želje". Zakonski kažnjiva glupost je kažnjena :-)). Zet i švercanje. Ne žalim se, dobro sam prošla. Tj. lijepo molim da je to sve :-)). Neću više spominjati ikakvu glupost :-)).

Za one koje (ne) zanima, cijela Glupost/surla do neba priča je čist offline. Ne snalazim se oflajn. Očito :-)). Fali mi prakse :-)). I ne, ne mislim je steći, radije ću se vratiti tipkaranju. Ne pitajte me zakaj mrzim oflajn, nema tu nikaj za nemalu neslatku chattericu :-)).

Ostalo mi je da se smijem sama sebi, kupim ostatke mozga, uživam u pravom proljeću i zaboravim čim prije :-)).

Je l' bilo lijepo? Ljepše u mozgu nego u stvarnosti. Je l' boljelo? Ne koliko me Glupost boli :-)). Je l' vrijedilo? Nije :-)). Ne ponovilo se :-)). Mozak u glavu i ništa više :-)).

Padni, pogledaj oko sebe ... :-))
Ustani, otresi prašinu s guze ... :-))
I pravi se kao da ništa nije bilo ... :-))

- 11:01 - Komentari (16) - Isprintajte - #

četvrtak, 05.03.2015.

Opera nije gotova dok debeljuca ne zapjeva :-))

Ili da dam mali prilog temi: Zavodnici i zavodnice na netu. Detaljčiće imate na nekim drugim blogovima, potražite.

Da, net nam daje široki prostor za petljanje. Oflajn je ipak malo skućenije, dolazi do po žifčeke opasnih situacija kad se npr. mimoiđu u kratkom razmaku od 5 min, a ja boje zida :-)). Ili kad netko skače kroz prozor (nisam, ali k'o da jesam :-)) ). No, davno sam početkom svojih 30-tih (i face boje zida) zaključila da više stvarno nemam živaca za to. U bolja vremena ne bih mijenjala boju. Face, ne zida, zid je odavno zreo za farbanje :-)).

A na netu? Tja, tko će me kontrolirati. Kome sve majlam, s kim sve chatam, kome šaljem izjave vječne ljubavi i vjernosti uz obećanje kuhanja doživotnog? Digresija: Nikome, nakon spominjanja kuhanja svi, ali baš svi bježe :-)).

Sjećam se prvog bloga u Hrvata i nickice koja je svaki tekst završavala zahvalom Njemu Jedinom. Dvojica su bila uvjerena da su Oni Taj. Koliko ja znam, dvojica, morti ih je bilo i više.

Primjera ima i preveć, tko zna možda sam u nekom od tih glavna likica. Ali, što napraviti? Upozoriti buduće, sadašnje žrtve? Imala sam takve samaritanske porive. Jesam li se opekla, mislim da ne. Nekako je ostalo na eventualno blagim upozorenjima.

Gledajući, čitajući po netu nam najdražem došla sam do vrlo vjerojatno krivog uvjerenja: Svakome svoje. One/oni koje sam željela upozoriti na kraju su ispali slični krivcima. Naravno, to je samo moje iskustvo. Ima puno priča, uz to mrzim, mrzim kriviti žrtvu za zločin. Nismo krivi kad nam se nešto ružno dogodi. Nismo krivi kad nam netko slomi srce, poj**e i odj**e.

Ali ... uvijek postoji jedan ali. Možemo pokušati neku damage control, pojadati se i poslušati kojeg frenda ... Ovo sad zahtijeva novi ulomak digresijskog karaktera :-)).

Digresija: Kako je Zlica poslušala frenda. Daklem, stara priča koja se kao nastavlja. Nick se malo upucava, malo okoliša, Zlica sama ne zna kaj bi. I to okolišanje postane tim veće čim je Zlica zainteresiranija (poznato, nije li :-)) ). Nakon jedne okolišne eskapade, Zlica se žali frendu. Frend me pita dokle to mislim trpjeti. Predlaže da OkolišnoDoKućnomNicku kažem da sam u vezi, tj. u početku veze.

Kad mi se idući puta (odmah drugi dan, očito propali planovi :-)) ) javio, otipkam moju "priču". Reakcija mu je bila takva da sam se doslovno odmaknula od monitora i počela cendrati. Buhuhuhuhuhuhuhu, zašto ti me mrziš, što sam ti učinila da mi ne želiš sreću? U tom trenutku sam potpuno zaboravila da mi je priča izmišljena, uživjeh se.

Poanta: Nakon toga za mene više ne postoji. Gotovo. Točka. Ok, možemo reći da ni nisam previše zagrizla. Ali, svi vi koji grizete zapitajte se koliko ste stvarno zainteresirani, a koliko navučeni?

Da se vratim na ono prije: Imajte frendove suprotnog spola, izjadajte im se i poslušajte ih! Duboko vjerujem u ravnopravnost te da smo isti, no drugi spol ipak vidi ono što sami ili u društvu istog spola ne vidimo. Kulturne razlike ili već kakve, da ne baljezgam više od uobičajenog :-)).

Na netu smo. Chatajte, majlate stvarajte krug nickova i nickica koji imaju neke druge interese osim romantičnih. Plačite na svim ramenima koja se daju :-)). I stanite pa razmislite koliko je srce slomljeno, a koliko taština. Koliko boli to što nisam ja Ta, a koliko boli jer volim. Nekoga koga zapravo ni ne znam.

Voli me k'o što nikad nikoga nisi volio ... :-))
Mene i još njih 5 ... :-))
Koliko net izdrži ... :-))

- 12:44 - Komentari (22) - Isprintajte - #