subota, 18.09.2010.

Blogerska kava, izložbena kava, dvije odjednom :-))

Digresija: Ne mogu gledati zadnji tekst, srce mi se para, slama u paramparčad, tulim k'o kišna godina. Zato sad ide novi. Hvala na suosjećanju :-)).

Medo je za one koji to slučajno ne znaju, dao zadnji ispit. Čestitke, ovacije, navijanja :-)). Kako bismo to proslavili, uputili smo se u Etnografski muzej, na izložbu: Idemo na kavu! To uputili uključuje Medu, Ulfuz i mene :-)).

Ulfuz i Medo su me dočekali sukladno izložbi, kave u rukama. Kako smo zaključili da nas neće pustiti unutra takve i kako sam bila beskavna, prvo smo nabavili i meni kavu, zatim sjeli te blablarili. Brbljali smo do te mjere da nam je zaprijetilo ljubljenje zatvorenih vrata muzeja te se ustadosmo i krenusmo :-)).

Naravno da je to dvoje biologa počelo latinski nazivljevovati jadne kave ni krive ni dužne. Zgražanje količinom ljudskog rada potrebnog kako bismo kupovali 10 deka kave po 5 kn nadopunili smo (su) zgražanjem nad osušenim listovima grmova (jesu li to uopće grmovi, sadnice je, pretpostavljam točnije) kava u teglicama. Dobro, vidim da se lišće žuti, ali zar nije jesen :-)).

Komentiranje šalica, dekora, tj ambijenta u kojima se služi kava, raspravljanjem kaj od izloženog jest nargila, moja čista sramota da nisam u stanju prepoznati nargilu. Strastveni pušač, kako da ne :-)). Moje golemo razočarenje što su kutije Franckovog capuccina prazne, mislim, mogli smo dobiti capuccino za iduće jutro :-)).

Obišli smo cijeli muzej, pogađali čemu bi mogli služiti drveni predmeti naših ne tako davnih predaka. Nije bilo žive duše pa smo si mogli pustiti mašti na volju :-)).

Kako se na izložbi kave često spominje kavana Corso, odlučili smo se prošetati do nje. Udavila sam ih prisjećanjima na Corso, nekadašnju Špicu. Šetnja nas je odvela preko Trga, gdje mi je Medo otkrio Veneru. Veneru sam tražila već dugo, bijah uvjerena da je sakrivena skelama, onim vječnim na Trgu :-)).

U Tkalčićevoj smo prvo tražili fair-trade trgovinu, jedva je našli, znam da je tu negdje, ali gdje, poljubili vrata, pretpostavljajući da su prodavači otišli na fair-trade kavu :-)). Kako je Mars negdje u istoj ulici, krenusmo u potragu. Traži se Mars :-)). Moje polusjećanje kućnog broja se pokazalo izuzetno nepouzdanim :-)). Medo ga je spazio na 21 je, a moj zadnji pokušaj je bio 42. No, to je ionako pola, a i odgovor na ono bitno pitanje :-)).

Usput otišli do knjižnice na Krvavom mostu gdje smo tražili ostatak Sunčevih planeta skupa s Plutonom. Nastavili šetnju do Pothodnika, raspravljali o cijenama i kvaliteti raznim zagriza koji su nam se nudili putem. Usput, Ulfuz, juha je odlična, fala na preporuci i poklonu :-)). Rastali se, ali uskoro je prva srijeda u mjesecu kad nas čeka Muzej suvremene umjetnosti :-)). Nikako ne mogu preboljeti ona stara vremena kad su svi muzeji u Zagrebu imali besplatan ponedjeljak. To nije fer! To je prava nepravda :-)).

Kava :-)) ...
Izložba iste :-)) ...
Šetnja uz kafiće :-)) ...

- 00:03 - Komentari (14) - Isprintajte - #