subota, 18.09.2010.

Blogerska kava, izložbena kava, dvije odjednom :-))

Digresija: Ne mogu gledati zadnji tekst, srce mi se para, slama u paramparčad, tulim k'o kišna godina. Zato sad ide novi. Hvala na suosjećanju :-)).

Medo je za one koji to slučajno ne znaju, dao zadnji ispit. Čestitke, ovacije, navijanja :-)). Kako bismo to proslavili, uputili smo se u Etnografski muzej, na izložbu: Idemo na kavu! To uputili uključuje Medu, Ulfuz i mene :-)).

Ulfuz i Medo su me dočekali sukladno izložbi, kave u rukama. Kako smo zaključili da nas neće pustiti unutra takve i kako sam bila beskavna, prvo smo nabavili i meni kavu, zatim sjeli te blablarili. Brbljali smo do te mjere da nam je zaprijetilo ljubljenje zatvorenih vrata muzeja te se ustadosmo i krenusmo :-)).

Naravno da je to dvoje biologa počelo latinski nazivljevovati jadne kave ni krive ni dužne. Zgražanje količinom ljudskog rada potrebnog kako bismo kupovali 10 deka kave po 5 kn nadopunili smo (su) zgražanjem nad osušenim listovima grmova (jesu li to uopće grmovi, sadnice je, pretpostavljam točnije) kava u teglicama. Dobro, vidim da se lišće žuti, ali zar nije jesen :-)).

Komentiranje šalica, dekora, tj ambijenta u kojima se služi kava, raspravljanjem kaj od izloženog jest nargila, moja čista sramota da nisam u stanju prepoznati nargilu. Strastveni pušač, kako da ne :-)). Moje golemo razočarenje što su kutije Franckovog capuccina prazne, mislim, mogli smo dobiti capuccino za iduće jutro :-)).

Obišli smo cijeli muzej, pogađali čemu bi mogli služiti drveni predmeti naših ne tako davnih predaka. Nije bilo žive duše pa smo si mogli pustiti mašti na volju :-)).

Kako se na izložbi kave često spominje kavana Corso, odlučili smo se prošetati do nje. Udavila sam ih prisjećanjima na Corso, nekadašnju Špicu. Šetnja nas je odvela preko Trga, gdje mi je Medo otkrio Veneru. Veneru sam tražila već dugo, bijah uvjerena da je sakrivena skelama, onim vječnim na Trgu :-)).

U Tkalčićevoj smo prvo tražili fair-trade trgovinu, jedva je našli, znam da je tu negdje, ali gdje, poljubili vrata, pretpostavljajući da su prodavači otišli na fair-trade kavu :-)). Kako je Mars negdje u istoj ulici, krenusmo u potragu. Traži se Mars :-)). Moje polusjećanje kućnog broja se pokazalo izuzetno nepouzdanim :-)). Medo ga je spazio na 21 je, a moj zadnji pokušaj je bio 42. No, to je ionako pola, a i odgovor na ono bitno pitanje :-)).

Usput otišli do knjižnice na Krvavom mostu gdje smo tražili ostatak Sunčevih planeta skupa s Plutonom. Nastavili šetnju do Pothodnika, raspravljali o cijenama i kvaliteti raznim zagriza koji su nam se nudili putem. Usput, Ulfuz, juha je odlična, fala na preporuci i poklonu :-)). Rastali se, ali uskoro je prva srijeda u mjesecu kad nas čeka Muzej suvremene umjetnosti :-)). Nikako ne mogu preboljeti ona stara vremena kad su svi muzeji u Zagrebu imali besplatan ponedjeljak. To nije fer! To je prava nepravda :-)).

Kava :-)) ...
Izložba iste :-)) ...
Šetnja uz kafiće :-)) ...

- 00:03 - Komentari (14) - Isprintajte - #

petak, 17.09.2010.

Kako uništiti Najljepšeg :-))

Ubit ću se. Samoubiti, upucati, zadaviti žicom Adsla, nekaj, ne znam još točno kaj. Ali, ubit ću se :-)). To je bit, detalje ću razraditi putem :-)).

No, Najljepši. Za Vas par koji ne znate, ako takvi uopće postoje na ovoj planeti (da, znam da je po novom pravopisu planeta muškog roda, ali zadržavam slobodu pisanju u pravopisu kojeg sam učila davno, daklem, ženski rod, Zemlja je ženskog roda!) ... ako ima Vas koji ne znate da imam novu igračku. Dugo mi je trajala –šmrc, suze do poda i niže, tuga pregolema-.

Dobila sam, neću uopće objašnjavati kako, u priči je jedan bivši i Najljepši. Ne, nije bivši, ikakav bivši najljepši. Najljepši je -svečano predstavljanje- Asusov prekrasni, prekokrasni, lijep izvan svakih poimanja, bijeli, sa šljokicama (zafrkavam se, sedefasti je, odnosno tog dojma, ne znam kaj su mu radili kako bi postao tako lijep, ah, kirurgija je uznapredovala) Netbook. Fanfare, javno obznanjivanje dana Gospodnjeg kada je stupio u moj život i uljepšao mi ga.

Spavam s njim, kaj trebam više reći, tj. otipkati :-)). Prekrasan, prepametan, ok, još trebam poraditi na toj pameti. Ali, izvor sveg mog užitka.

I sad k'o u krimićima, dolazi do tragedije. Odgovorno tvrdim kako sam u cijelom svom životu i net postojanju dva (brojkom: 2) puta zalila tipkovnicu. Dva! Pogodite koliko sam puta u prokleta dva tjedna zalila Najljepšeg?! Dva! Vinom, crnim.

Prvi puta je bilo relativno bezazleno. Ali večeras je dobio punu dozu, siroče malo. Ubit ću se (ponavljam početnu mantru). Zalila sam ga, jesam -suze, plač, naricanje-. Odmah je bilo brisanje, rola toalet-papira, hrpa papirnih maramica. I njegovo kretensko ponašanje. Ok, zlato moje jedino, znam da si pijan, ali nemoj mi to radti, volim te jednako :-)).

Ne želim Vas detaljno gnjaviti svim simptomima koje je pokazivao i još uvijek pokazuje, kaj je tragedija. Ukratko, nakon prvog sušenja, frend ga je otresao tako da imam vinske točkice po zidovima. Boli me briga za zid, moj Najljepši je bitan. Zatim, ovo tipkam preko spojene tipkovnice njegova se čudno ponaša. Jako čudno, šmrccccccccccccc.

Najbolji štos je bio s netom. Imam žicani Adsl. I normalno se spojio, da bih ga ja plava, iskopčala i opet ukopčala kako bih bila ziher da radi. I ne radi! Ne svijetli lampica na Adslu koja mora svijetliti. Uh. Pozivi korisničkoj podršci, naravno, čemu se uopće trudim, nisam nikaj doznala.

Frend, nisam pila sama, pun kao suosjećanja ... zafrkavam se, pun je sućuti, ali pokušava me oraspoložiti. Prva reakcija mu je bila: Bogu hvala da nisam ja :-)). Frendovi smo, dobri smo si, ali mislim da mi to ne bi oprostila. Zatim: Čuj, znam da spavaš s Najljepšim, nisam dovoljno lijep da ga mogu zamijeniti ti noćas u krevetu :-)).

Pa onda sušenje. Frendov prijedlog fen. Ali, moj fen ne puša hladan zrak, neću Najljepšeg još pregrijavati. Ventilator. Skopam neki prastari ventilator koji začudo radi i nek' puše.

Nego, stala sam, negdje prije par pasusa, konekcije. Diskonekt i nema više konekt. Moj bedasti zaključak, natopio se port i neće. Za svaki slučaj mijenjam kabel, k'o da to ikaj može spasiti, ali možda se samo kabel smočio. Ima, narafski, Najljepši je moderan, wireless, ali sve kaj mi pokazuje zahtijeva pass. Nažalost, kaj moram ispraviti pothitno, nisam nikad ulazila u tuđe konekcije.

Daklem, nakon nekoliko sati sušenja (usput, je l' Vi primjećujete kad je ovo tipkano :-)) ) idem opet na net. Neće. Očajna sam. Idem prčkati po njemu i vidim kako mi je to čudo, port, kako se već zove disable. Ableliram i proradi, online sam, jesam :-)). Očito sam ga ja ili on sam u pijanom ludilu disablao.

U tom trenutku frend odlazi doma, jer me sad može ostaviti, ne bum si žile prerezala. Ne, samo ću se obesiti o kabel :-)). Kako sam mogla tako okrutno zaliti srce moje slatko. Bijelo. Crnim vinom.

Izgubila sam poantu teksta negdje putem. Kaj nije ni čudo, nije samo Najljepši pijan. On je dobio pola čaše, ja pola boce :-)). Duboko, iskreno se nadam da su sve te njegove tipkaste kreacije privremene i da će doći k sebi. Kad se otrijezni :-)). A tek su mu dva tjedna -suze liju po klasičnoj tipkovnici jer tipkovnica Najljepšeg ne tipka kako treba-. Za klasičnu me boli briga, imam još jednu u rezervi :-)).

Dugo mi je trajao :-)) ...
Najljepši, vrati se :-)) ...
Trijezan, neću ni ja više piti, a ni manje :-)) ...

- 04:20 - Komentari (6) - Isprintajte - #