nedjelja, 05.07.2009.

Umjerenosti :-))

Ponekad se pitam jesu li mi reakcije ok. Odnosno, ne pretjerujem li. Znam da sam sklona neumjerenim reakcijama, no tu i tamo mi se čini da jako, jako pretjerujem :-)).

O čemu se radi? Vjerovali ili ne, o knjizi :-)). (Nadam se da ćete svi unaprijed zaključiti da pretjerano reagiram i zanemariti ostatak teksta :-)).) Moja, već koju god omiljena knjiga, spada pod chick-lit, ali je najobičniji ljubić. Zapravo, nije najobičniji. Utvaram si da sam «iznad» ili «ispod» običnih ljubića, dosadni su. Ovom ne možete unaprijed pogoditi kraj, rasplet, splet likova. Uz to je autoričin stil nevjerojatan. Recimo, zašto ne treba razgovarati o svom seksualnom životu u prodavaonici sira :-)).

Daklem, roman za kojim sam tako luda da sam ga kupila prevedenog, potrošila dane tražeći original po netu. Kad sam konačno našla, skoro sam iskočila iz kože od sreće! Sitni detalj da sam morala transformirati jer je format bio za čitanje na mobu, nije me uopće dirnuo. Inače šizim kad moram mijenjati format, naći nekaj kaj konvertira (ne valutu, knjigu), skinuti to, nadati se da nije shareware ili da je već unutra crack :-)).

Ovaj puta sam sve to napravila k'o od šale, bez prigovora, presretna. Sve za knjigu :-)). Ali, uvijek postoji jedan ali. Fino sam sve priredila za dugo čitanje uz komp; kava, čokolada, vino, pepeljara, osmijeh od vuha do vuha. Kroz cijeli roman se provlači jedan film. Pa sad, kad sam već za kompom, vremena imam, zakaj ne bih potražila taj film na nekom kineskom tjubu i pogledala. Da budem upućena do kraja :-)).

Velika greška. Inače, film je iz '39, '40, bez ljubljenja, sexa, nagih tijela, psovki, dame su u šeširima, muškarci u odijelima te kravatama. Svi loču i puše k'o ludi :-)). I početna scena, on nju udara tako da padne!

Gotovo. Film je za mene mrtav, po svemu (šmrc, šmrc) sudeći i knjiga. Odgledala sam ga do kraja, ne uživajući. Pokušala dovršiti knjigu na engleskom, nisam uspjela. Da mi je knjiga opalila šamar i srušila me na pod, ne bih tako reagirala :-)).

Danima sam se svađala u vlastitoj glavi s autoricom, predbacujući joj oduševljenje filmom koji tolerira fizičko nasilje prema ženama. Kako može? Kako može roman bazirati na takvom filmu? Kako?

Obično promatram odvojeno autora i djelo. Uostalom, bitno je ono o čemu piše, a ne kakvo je ono. Prostu bez razmišljanja «opraštam» (k'o da mu imam kaj opraštati, njegov život, njegova stvar, još ću ispasti homofob) homoseksualne sklonosti, zbog kojih svi su njegovi likovi istospolnih sklonosti. Svi osim njega :-)). Ne dira me ni oštrokondža od njegove majke, koju je tako lirski opisao. Sve činjenice o Proustu mi samo povećavaju užitak čitanja.

Dok ovo ... ne, ne mogu prijeći preko udarca. Radije bih cendrala i naglas pitajući se koji mi je bio da gledam film. Mogla sam i bez toga. Ali, jesam li mogla i bez ovakve burne reakcije. Slegnuti ramenima, reći da je to davno snimano, da su danas odnosi među ljudima drugačiji (kako da ne, svako toliko čujem da netko tuče djevojku, ženu), da sam u roman bila zaljubljena godinama, gurajući ga svakome pod nos. Uostalom, u knjizi nema ni n od nasilja. Prema tome, trebala bih se vratiti obožavanju i već odavno pročitati na engleskom te uživati.

Jesam li trebala? Ili je možda ipak poželjan otklon? Dovoljno je osuditi film, ali ne knjigu? Dovoljno je reagirati umjerenije. Daleko, daleko umjerenije :-)). Samo kaj to nisam u stanju.

Svima zainteresiranima majlam knjigu, o kojoj se knjizi i filmu radi, onima koji su u Zg posudim prevedenu papirnu inačicu. Kakvog sam raspoloženja, možda mi je ni ne morate vratiti :-)).

Umjerenosti :-)) ...
Posjeti me :-)) ...
Barem povremeno :-)) ...

- 19:36 - Komentari (15) - Isprintajte - #