utorak, 05.05.2009.
Nekako s proljeća :-))
Dođe mi, ponekad, sjetim se onih koje sam čitala ovdje. I više ih nema. Nestali su u bespućima neta. Za neke stvarno ne mogu povjerovati da su prestali pisati, predobro im je išlo. Gdje su otišli, na koji blog-servis. I zašto se ne jave, hoću ih čitati :-)).
U takvim trenucima mi padnu na pamet, sada valjda izbačeni stihovi, odnosno, nisu stihovi izbačeni, nego pjesnik. Barem mu je preimenovana, još u prošlom tisućljeću, ulica u Zagrebu:
Ostajte ovdje, jer sunce tuđeg neba neće grijati k'o što ovo grije ... Ne kažem da neki drugi dio neta ne grije k'o ovaj :-)). Monitori se jednako pregrijavaju :-)). No, ostavite za sobom kamenčiće, da Vas nađemo.
Mislim da nisam jedina i da nas ima tu dosta koji žele neke stare nickove, neke dobre pisce, neke drage priče. Neke koji su otišli, ostavili otvorena vrata kolibe, a mi ih čekamo ili ponekad ih se sjetimo.
I tiho, bez glasa, odlaze nekud, neki dragi ljudi ... Zašto bez glasa? To je onaj dio koji me muči. Savršeno je razumljivo da dosadi. I blog i publika i pisanje i komentiranje i komentari i sve ono nešto što se vrti ukrug. Lijepo, malo dosadi pa onda iz neke druge dosade oddosadi pa se onda izvolite vratiti :-)). Ili javiti gdje ste :-)).
Ne, neću Vas nabrajati. Ziher bih ponekog izostavila pa morala editirati pa se grizla jer kako sam mogla zaboraviti, a tako su mi se sviđali tekstovi. Neki su još u desnom popisu, mada od bloga im nije ostalo ni slovo na slovu. Nije to zato jer sam lijena srediti si listu, nego zato jer Vas želim opet čitati :-)). Neki su nestali prije nego su dospjeli na popis. Brzina je vrlina, a vrlina mana :-)).
Ne ulazim u razloge. Često nas onaj blesavi offline zakači na netu. To zna biti gadno. Često nas ubiju raznorazni komentari, prepirke, izgubimo volju. Ili se tako svađamo da se poslije pitamo di nam je bila pamet :-)). Spavala zimski san :-)).
Zašto to ne bi bio samo ružan san iz kojeg se probudimo i nastavimo. Koji god da Vas dio neta grije sada, javi se, ponekad bar znaš da i sad mislim na tebe ...
Sad kad sam vas udavila bosanskim stihovima, sjetim se riječi s jednog drugog blog-servisa: «Bregoviću, al' si znao pisati stihove.» Nisu svi nakošeni Bregovićevi, velikom većinom su bosanskih autora :-)). Ima neka tajna veza, njime čovjek sebe veže, vrijeme za stare pjesme i za stare tekstopisce. Stare veze, stare knjige, stari nickovi. Usput, kavu, sladoled dobije onaj tko prepozna jedini nebosanski stih :-)).
Nekako s proljeća :-)) ...
Ostajte ovdje :-)) ...
Neki dragi ljudi :-)) ...
- 00:05 - Komentari (20) - Isprintajte - #