četvrtak, 26.10.2006.
Nastavak: Komentari :-))
Ovaj puta ne ću, za promjenu, tipkati o komentarima nad iliti ponad, a ponekad i ispod (i u figurativnom, ne samo doslovnom, tj. vizualnoblogovskom smislu) svojih tekstova, nego o svojim komentarima. Odnosno o komentarima koje ostavljam po blogu. I po Iskričinom Weblogu, ali to nije tema.
Moji komentari. Uporno, dosadno, neiscrpno ponavljam da se komentarima otkrivamo. Ali, to nema veze sa mojim komentarima, je l' da nema, tješite me :-)). Jer, užasno loše, nikakvo i bljakasto komentiram. Dosadno, nemaštovito, bezvezno. Toliko o tome kako se otkrivamo komentirajući. (Digresija: Nije neophodno da se uvijek složite sa mojim slovima, ovo je idealna situacija da mi protuslovite i ne ću se buniti :-))))))))))))))))))). Šalim se, recimo :-)).)
Zavidim, stvarno zavidim onima koji dobro komentiraju. Komentatorima koji su duhoviti, otrovni, zabavni, zanimljivi. Ponekad je komentar bolji od teksta. Uspije mi čak i smisliti dobar komentar, ali dok se otvori blesavi prozor, dok ga otipkam, nestaje sav njegov čar i on je opet, obični mali komentar.
Uvijek sam zatečena dobrim starim problemom, kako komentirati tekst koji je kvalitetan, koji je dovoljan sam sebi, koji traži samo aplauz. Da počnem trabunjati na koje me sve misli naveo tekst? Da autorima pripisujem neke svoje zamisli, ideje koje nemaju veze sa tekstom u njihovoj glavi? Da, znam, nije pitanje što je pjesnik time htio reći nego što pjesma čitatelju govori.
Komentiram tekstove već više od tri godine. Prvo na Iskričinom Weblogu, na blog.hru sam relativno friška, tek nekoliko mjeseci. I ako se nisam do sada naučila komentirati, sumnjam da ću ikada. Tko zna, možda napišu: Comments for Dummies i poduče me tajnama pravog, suvislog, zanimljivog komentiranja. A možda mi ugrade i novi mozak, onako slučajno :-)). Narafski, u njemu će biti po narudžbi rađeni savršeni komentari :-)).
Daklem, nemojte čupati kose (možete kolutati okekima, bezbolnije je :-)) ) zbog onoga kaj ostavljam ispod Vaših tekstova, vjerujte mi, tipkam u najboljoj namjeri. Jer mi se svidjelo ono iznad. A to kaj se nisam u stanju pristojno izraziti bez obzira na sav trud i dobru volju, tja, još uvijek sam živa, nemuštim komentarima usprkos tako da se duboko nadam da ćete i Vi preživjeti :-)). Moje komentare :-)).
Nadam se da moje nebuloze zadovoljavaju ono osnovno, zbog čega ih i ostavljam uzduž i poprijeko. Poruku: Čitam Te i sviđa mi se pročitano. Sve ostalo zanemarite. Zapravo, zanemarite kompletan komentar, samo uočite da sam se potpisala :-)). Barem za sada, ne komentiram tekstove koji mi se nisu svidjeli, odnosno, ne svađam se u komentarima niti «solim pamet» svojim mišljenjem ako je u suprotnosti sa tekstom. Uostalom, čemu to. Previše je blogova da bih trošila vrijeme na negativne komentare. Za to vrijeme ću radije pročitati ili prepročitati tekst koji mi se sviđa.
Tipkam ovo odajući posljednju počast uzaludnim nadama da ću jednog dana, kad narastem, znati komentirati. Odustala sam :-)). Predlažem Vam da i Vi odustanete :-)). Mislim, od očekivanja «pametnih» komentara mojim nickom potpisanih :-)). Kad vidite moj sljedeći komentar (možete to i sa prethodnim), duboko udahnite i ponavljajte: Zlica je mislila najbolje, to kaj se ne zna izraziti, nije ona kriva, nego mali zeleni koji su joj se usadili u tipkovnicu i spriječavaju je da tipka dobre komentare. I pređite na čitanje novog komentara.
Tja, sad mi je palo na pamet. Ponekad blog.hr zašteka pa se komentari uvišestruče, lako moguće da nakon kaj ste odmantrali, duboko disali, popili čašu vode sa kockom šećera, opet naletite na isti komentar. Probajte tri puta pokucati o monitor da se komentar samo ponovio, a ne i utrostručio. Držim Vam fige :-)).
Komentari :-)) ...
Uz, za, protiv, preko, iznad tekstova :-)) ...
Kakvi god bili, oni su dokaz čitanja :-)) ...
- 00:14 - Komentari (25) - Isprintajte - #