ponedjeljak, 16.10.2006.
Net i kuhanje kave :-))
Vjerovali ili ne, to je veliki, gadni problem. Uvijek, kao i sada, mi iskipi barem pola vode. I to ako imam sreće. Ako nemam, tja, moja omiljena/jedina velika džezva je bila crvene boje, sad joj je dno crno :-)). Moja druga, zapravo, moja najomiljenija džezva, ona zahtijeva posebnu priču. Ali ću je ugurati u priču o kuhanju kave dok sam na netu.
Moja najdraža džezva je stara, jako stara. Iz prošlog stoljeća je ziher (i ja sam iz prošlog stoljeća :-)) ), a lako moguće da je i iz pretprošlog. Ručni rad, iz jednog je komada, vide se tragovi obrade. Mala je, za dvije male šalice kave. Tako da u njoj kuham kavu samo za sebe. I svog najdražeg, njemu ponekad dam da malo okusi, preko tipkovnice :-)). Ili zaprskam ekran, nehotice :-)).
I tako jednom, kuham u njoj kavu (prvo sam stavila vodu i samo vodu. Savjet: Nikada ne stavljajte šećer zajedno sa vodom, vjerujte mi na tipke, kad sva voda iskipi, moći ćete komotno baciti tu jadnu džezvu. Onaj zakeljeni šećer se jako teško uklanja. Dakle, voda i samo voda, šećer dolazi u drugoj turi, odnosno, kad ponovno nalijete vodu, jer je iskipila :-)). I kad ta ponovljena voda zakipi, ali ne i iskipi. Digresija: Nije mi još uspjelo da mi i po drugi puta iskipi sva voda. Zaključak: Učim isprve :-)).) ... gdje sam stala, na svojoj omiljenoj džezvi i jednom, skoro pogibeljnom kuhanju kave. Za džezvu, ne za mene, svako svoje kuhanje sam preživjela, zasada :-)).
I tako chatam i pije mi se kava. Logično, odem, uzmem svoju najdražu džezvu, napunim je vodom i stavim na štednjak, električni. Čak se i sjetim upaliti ga, nažalost. I chatam ja dalje i dalje, dok odjednom, piiiiiiiiip, mozak se uključi i poviče, Zlica, kavaaaaaaaaaaaaaa. Odjurim u kuhinju, na sreću dva metra mi je udaljena od najdražeg i imam kaj vidjeti. Sva, apsolutno sva voda je iskipila. To nije neobično niti rijetko, ali radi se o mojoj najdražoj džezvi. Na dnu su se stvorile srebrnaste kuglice, koje su se mrljasto raspršile prilikom preokretanja. Jako pametno je pljusnem pod hladnu vodu, kaj bu, bu. Još srebrnastih mrljica, malo mojih suzica. Digresija: Iz teksta je vidljivo da se vežem za stvari: komp, džezva i još ponekaj.
Vratim se na chat, suznih okeka i šmrcajući podijelim svoju tužnu priču. Zauzvrat dobijem savjete da je bacim. Kako da bacim svoju najdražu???????????? Okrutni li svijete grubih tipaka :-)). Na kraju sam skuhala kavu u drugoj džezvi, za koju me nije briga. Ak' je konačno upropastim (za poimanja većine sam je odavno upropastila, crno dno, malo je i otkrhnuta, ali, ne pušta vodu i kuha kavu, kaj bih trebala još očekivati :-)) ) nije me briga, nisam emocionalno vezana.
Moja najdraža je preživjela, možda malo manje srebrnasta iznutra, ali još uvijek lijepa i ponosna. Stvarno bi mi bilo žao da je uništim, preživjela je toliko toga, najmanje tri rata, dvije revolucije (seksualnu i kompjutersku), tri ili četiri, možda pet generacija. Nek' još živi i kipi :-)). Upravo sada je opet iskipila voda, na sreću samo do pola. I za svaki slučaj, stajala sam kraj nje, gledala je pažljivo, dok ponovljena voda ponovljeno ne zakipi :-)). Ovaj puta je blog kriv za sve :-)). A sada mogu dalje čitati :-)).
Kava i kuhanje :-)) ...
Net i crna dna :-)) ...
Mislim isključivo na posude :-)) ...
- 21:43 - Komentari (8) - Isprintajte - #