subota, 16.09.2006.

Stari tekstovi, stari stavovi :-))

Lako je teoretizirati, sa kokicama u ruci gledati, navijati i dijeliti pametne savjete. Ali, kad sam u žarištu bitke, onda dobivam drugačiju sliku. Stara šahovska priča: Gledate partiju šaha i vidite poteze koje igrače ne vide. Da ste jedan od igrača, ne biste ih niti Vi vidjeli :-)).

Stara, dobropoznata priča. Treba se udaljiti od igre, «izdignuti» iznad situacije i onda hladno promatrati. I dijeliti pametne savjete :-)). Tu sam specijalno jaka :-)). A kako je potpuno drugačije kad te šahovska ploča udari po glavi, mozgić zašteka i ... hladno, objektivno razmišljanje postaje stvar prošlosti. Tja, dok se mogu smijati na vlastiti račun, valjda je sve u redu. I dok sam svjesna uskakanja u svoja usta. U tome sam prvakinja :-)). (Mislim na skakanje, ne na svjesnost, obično radije biram nesvijest :-)).)

Daklem, ako (točnije kad) primjetite razlike u mojim stavovima, lijepo se zavalite i cerekajte :-)). Bez brige, cerekam se i sama. Posebno kad mi se vlastiti «visoki» i još više uzdignuti principi strovale u Marijansku brazdu. Pa dožive malo spaljivanja magmom i zaključe da je možda bolje čamiti na dnu Tihog oceana dok se strasti ne smire :-)). I dok posjednica tih trenutno pokojnih načela ne dođe do svoje krhke pameti. (Sad zastanite malo i odajte koju sekundu šutnje u čast poginulim principima. Nadam se da reinkarnacija postoji :-)). Zapravo, reinprincipacija. Možete usput i odati zadnju počast mojoj pameti, ona je nestala odavno, uz pretpostavku da je ikada i postojala :-)). I ne, ne očekujte da će se vratiti, ta je nada umrla smijući se :-)).)

Na pamet mi padaju razni citati i poslovice. Poput: Na svijetu ovom punom promjene, samo mijena stalna jest (kao kaj vidite, mijenjam se stalno, u jednom tekstu jedno, u drugom dijametralno suprotno zastupam :-)) ). Ili: Zar sam ja rob svojih principa ili su oni moji robovi (pitanje je u mom slučaju čisto retoričko, vidite i sami tko je prvi stradao :-)) ). Zatim: Tko visoko leti, nisko pada (tako su i moji uzvišeni ideali pali na dno dna :-)) ). Ali: Kolo sreće vrteći se ne sustaje, tko bi doli sad se gori stremi (dignite se čim prije iz mrtvih, gola sam bez zamisli o savršenstvu :-)) ). Napomena: svi citati su direktno iz glave, tako da ne jamčim za doslovnost :-)).

Posebna zahvala Nessi koja je zaslužna za prvi tekst nakon dugo vremena gdje se cerekam dok tipkam. Svojim komentarom, i to ne po prvi puta, me nasmijala, oraspoložila i inspirirala :-)). Nekada davno, kada sam počinjala svoja tipkaranja o netu, osnovni uvjet za tekst mi je bio da se smijuljim dok ga pišem. Ako meni nije smiješan, kako će biti onima koji me čitaju. Samim time se ograničavam na čitatelje sličnog smisla za humor, pa, zar nije u tome bit. Da na ovom beskrajnom netu upoznamo sebi slične, one koje nam je užitak čitati, često i iščitavati :-)).

I tako se lijepo smijuljim svojim, na bojištima neta, palim principima u slavu ne znam još čega, to možda otkrijem u sljedećim tekstovima. I smijuljim se sama sebi, svojim burnim reakcijama, svojim visokoumnim tekstovima kojima sam dokazivala ... kaj točno? Da sam idiot koji nije u stanju pisati iz vlastite zabave, nego dokazuje da je idiot :-)). Izgleda da sam to sama sebi trebala dokazati, vidiš Zlica, možeš se i ti ponašati kao idiot, a sad kad to znaš, lijepo prestani i vrati se smijehu. Usput, dragi moji čitatelji, svih Vas dva i pol, nadam se da ste uživali u mom idiotizmu, jer, kako sam uporno tipkama uvjeravala, idioti su zabavni :-)). Nemojte mi slučajno proturječiti, time biste mi poručili da nisam zabavna. A zakaj me onda uopće čitate? Da vidite da postoje gluplji od Vas :-)).

Sad kad sam cijelom netu, a i šire objavila količinu svoje gluposti, sad mogu dalje :-)). Tko zna, možda povratim (ili ispovraćam) svoje ideale, možda stvorim nove. A možda sve kompletno zdilitam i zaključim da se nema smisla opterećivati. Nitko se time ne opterećuje zakaj bih i ja :-)). Tipkanje je ionako samo sebi svrhom.

Dragi moji principi, lijepi ste bili dok ste trajali :-)) ...
Možda se sretnemo opet :-)) ...
Do tada, uživajte gdje god bili i nemojte me zaboraviti :-)) ...

- 18:39 - Komentari (21) - Isprintajte - #

Odlasci i ini događaji :-))

Ne volim baš pisati o sebi, ne nalazim dovoljno materijala. Ali to ovaj puta ne mogu izbjeći :-)). Daklem, malo o meni i o mojim bivšima :-)). Oduvijek me zabavljalo kako moje frendice «nose» svoje bivše u glavi, dok ih ja fizički vučem za sobom. Nikako da shvate da su bivši. Ponekad je znalo biti zanimljivih situacija, kad čekam trenutnog, a bivši dolazi nepozvan. Najzanimljivija je bila boja mog lica, lijepa nijansa svijetlozelene :-)). Uvijek mi je bilo malo neugodno bivšima reći da postoji neki koji trenutno nije bivši pa bih u takvim (na sreću rijetkim) trenucima gledala na sat i obećavala svijeću Majki Božjoj Kamenitoj. Koja je uslišila moje molitve.

Davnih dana, kada sam postala ovisna o chatu, primjetila sam da mi se online događaju iste stvari kao i offline. Ne mogu pobjeći od sebe :-)). I kakve veze to ima sa mojim bivšima :-)). Jednako kako bivši «idu» za mnom, tako i na netu, kad promijenim url o kojem sam ovisna, ti bivši idu za mnom. Nikako da me ostave na miru :-)).

Počinjem se pitati u čemu je problem. Očito u meni :-)). Sumnjam da je moj šarm te jačine da svi navaljuju na mene i da ne mogu bez mene. Više je stvar u mojoj ravnodušnosti koja izluđuje daleko bolje nego kaj bi ih izludila moja mržnja. Ponavljam, po ne znam koji puta, ignore najviše boli.

Jednako kako me offline smetaju bivši koji plaze za mnom, isto tako me tu smetaju bivši koji nikako da shvate da sam otišla i da me više ne zanima kaj je bilo, kaj će biti, kaj misle il' ne misle i sve te njihove igre i igrice. Otišla sam zato jer mi se to nije svidjelo. Jednako kao kaj su bivši postali bivši jer su mi se prestali sviđati. (Digresija: Upravo uviđam kako ovo sve zvuči nadmeno, bivši koje sam ostavila, ah, koja sam frajerica :-)). Narafski da imam, i to poprilično, bivših koji su mene ostavili, ali se nadam da nisam plazila za njima. Beskorisno je i zamorno.)

Da, znam da je ovaj tekst jednako tako beskorisan (ruku na srčeko, svi su moji tekstovi takvi :-)) ) kao i plaženje za nekim tko me više ne doživljava jer idioti jednostavno ne shvaćaju da su idioti. Da shvaćaju, ne bi bili idioti. Ali, ovaj puta sam uključila ignore i namjeravam brisati sve komentare koji mi se ne svide. Čuvajte se, Zlica jaše ponovno :-)).

Ono kaj me zadivljuje kod idiota je njihova nesposobnost čitanja sa razumijevanjem. Koje se uči u osnovnoj školi. Ne morate biti jezičar da pročitate tekst i bez obzira na sličan ili isti nick zaključite da se radi o dvije različite osobe. Samo morate biti mentalno iznad predškolske dobi. Koliko ima imenjaka i kuda bismo dospjeli kada bismo poistovjećivali sve ljude sa istim imenom. Narafski, za uočiti razlike u stilu, karakteru, temama treba iq malo viši od –273,15° C, a to je nekima definitivno samo san :-)). U takve mogu komotno ubrojiti i sebe, jer tko pametan raspravlja sa idiotima. Daklem, iq mi je ledišta vode, iako čitam sa razumijevanjem :-)).

Ali, idiote ne ljute samo oni koji ih ne doživljavaju, nego ih do bjesnila dovode oni koji su omiljeni. Zakaj nju svi vole, a mene nitko :-)). U pitanju je sadržan odgovor: Jer ona nije poput tebe :-)). Svi volimo da nas vole, da smo omiljeni, da nas svi iščekuju, pozdravljaju, tipkaju sa nama. Ponekad je to jednostavno stvar sredine, negdje se ne možemo uklopiti. I zakaj onda ne potražiti mjesto na netu gdje se uklapamo? Vjerojatno je i tu u pitanju sadržan odgovor: Jer takvo mjesto ne postoji. Nažalost, izgleda da za neke ne postoji «mjesto pod suncem». Oni se uporno guraju svugdje, vrijeđaju, napadaju, naporni su i dosadni. Zar nije ljepše to vrijeme iskoristiti za tipkanjem sa nekim dragim, sa nekim bliskim? Naravno da je, uz uvjet da postoji dragi i bliski. Kad takvih nema, uništavanje tuđeg užitka je dovoljna razbibriga, a nekima pruža i jedini razlog za postojanje.

Tja, užici su svakojaki, meni se ne sviđa sladoled od vanilije, neki su ludi za njime. Ne pada mi na pamet da bilo kome zabranim lizanje vanilije u mom prisustvu, dapače, ako očekujem gosta koji voli taj sladoled, nastojat ću ga ponuditi njime, ali mi i te kako pada na pamet da zabranim vrijeđanje. To radim jednako offline kao i online. Idioti imaju vlastite blogove, tamo nek' rade sve ono kaj im pruža užitak. Uz pretpostavku da im ikaj pruža užitak, kaj čisto sumnjam :-)). Jer da su u stanju uživati, to bi i radili i one različite bi zaobilazili. Kao kaj mi i radimo. Pročitam tekst, ne svidi mi, odem dalje. Čak niti ne komentiram, čemu gubiti vrijeme kad ima dragih ljudi s kojima upravo tipkam :-)).

Zapravo, trenutno moje chatanje stradava zbog tipkanja ovog teksta, kaj je isto poprilično gubljenje vremena. Umjesto da chatam, da se smijem, zabavljam, ja tu tupim :-)). Pa prema tome, odoh uživati, a Vi čitajte, ako baš nemate pametnije zabave i pazite kako komentirate, nema više slobode izražavanja na mom blogu :-)). Živio ignore :-)).

Ah da, svi Vi koji ste dolazili sa kokicama i čokoladom u iščekivanju novih bisera, od sada će Vas zabavljati jedino moji tekstovi. Znam da Vam nikako ne mogu pružiti tu količinu zabave, jedino da otvorim još koji nick i počnem se svađati sama sa sobom. No, taj užitak ću ipak preskočiti :-)). Nadam se da ćete taj ogromni gubitak nekako preživjeti :-)).

Nema prstića, nema čokolade :-)) ...
Ima ignorea, nema tipkanja :-)) ...
Gotovo je sa vrijeđanjima na ovom blogu :-)) ...

- 00:03 - Komentari (4) - Isprintajte - #

četvrtak, 07.09.2006.

Nostalgija :-))

Ponekad me ulovi jugonostalgija. Na sreću, rijetko :-)). Obično kad je riječ o regionalnim prepucavanjima Zg – ostatak Hr.

Moja frendica ne podnosi na chatu «kaj». Preciznije, ne podnosi ničiji «kaj» osim moga. Dugo mi nije bilo jasno kaj je tu toliko smeta, dok me nije privatnuo Dalmatinac. Izludila sam sa njegovim «ča». I kaj sam napravila tijekom tog privatea? Na javnom frendici ponosno priopćila da sam shvatila zakaj ju toliko iritira «kaj». No dobro, i zatvorila sam taj private :-)). Kako je ona reagirala? Puknula je od smijeha i rekla da konačno znam kako je njoj :-)).

Moja frendica je Splićanka, ja sam Zagrepčanka. Upoznale smo se na chatu, prije solidno godina. Kad opisujem neki gromorozni private sa Splićaninom, njezini su komentari: Taj nije rođeni Splićanin, Vlaj je :-)). Kad se svađam sa navodnim Zagrepčanima na chatu (navodnim jer tipkaju da su ZagreBčani), ona je ta koja me smiruje i odaje njihovo stvarno podrijetlo. Bez obzira kaj je tema svađe di je Zebra, na uglu ili ne. I bez obzira kaj bi nju kao Splićanku trebalo «boliti uvo» za jednu Zagrepčanku. Znate, Zg i St se ne podnose, po defaultu :-)).

Joj, kaj mi još radi. Uporno me naziva svojom «prijom», izraz koji me dovodi do ludila :-)).
- Evo Zlice, ona mi je prija. Sad će popizditi. I popizdim :-)). I cijeli chat se cereka :-)).

Jugonostalgija. Za ne tako davnim danima kad su Dinamo u Beograd pratili Hajdukovi navijači zajedno sa Dinamovcima i obrnuto.

A sada, na netu se vode ratovi. Mi protiv njih. Kako je jednom jedan chatter rekao: Net je žica koja nas povezuje sa cijelim svijetom. A neki od te žice rade žičanu ogradu :-)).

Kad je o ogradama riječ, digresija :-)). Bio tako jednom frend iz Rijeke u posjeti. Izašli smo van u neko suludo noćno doba, tražeći otvoreno mjesto. I naišli 5 minuta nakon prestanka naplaćivanja ulaznica i samim tim, prestanka puštanja gostiju. Iza ograde smo, raspravljam sa redarima i objašnjavam da mi je to chat-frend iz Rijeke i da nas moraju pustiti, kaj će on pomisliti o Zagrebu. Pustili su nas i to bez ulaznica :-)). Lokalpatriotski zaključujem da su dotični Zagrepčani, nekak' su BBBovski djelovali. Ili sam u krivu? Da su pravi «purgeri», lepo bi mi očitali bukvicu kaj se ima jedna fajn puca sprešetavati sa nekim tamo kaj nije «naš». Nek' si nađem «purgerske» pajdaše :-)). Ali te ograde nije bilo. (Digresija u digresiji: Uopće nisam fajn puca, ali to tako «purgerski» zvuči, kaj ne :-)).)

Suosjećam sa svakim tko živi u mjestu koje ne voli, bilo se radi o rodnom mjestu, mjestu kratkotrajnog ili stalnog bivanja. Ali, suosjećam i sa svakim tko sluša/čita kako vrijeđaju njegov ljubljen grad/selo/vrt/teglu sa cvijećem. I pitam se jesmo li citirana chatterica i ja baš takva rijetkost. Da možemo i dalje imati kaj/ča predrasude koje uopće ne utječu na nas. Niti na naše chatanje :-)). Zar je to toliko teško?

Ili je jednostavnije mrziti. Grad, državu, narodnost, rasu, religiju, spol ... stil chatanja, pravopisne i ine greške :-)). Mrzim one koji ne znaju chatati (u prijevodu: one čije je chatanje nespojivo sa mojim :-)) ), mrzim dosadne, nezanimljive. U toj mržnji sam dosljedna, nije mi bitan spol, grad, godine (kraće, ono čuveno: a/s/l, za sve Vas koji se toga sjećate). Bitan mi je stil :-)). Ako mi se ne svidi tvoj stil, mrzim te. Zapravo, ignoriram, to mi je daleko draže i jednostavnije. Za mržnju treba puno energije, jedna lijepa crtica preko nicka traži puno manje vremena i truda :-)). Lijena sam, ponavljam.

Za sve nas koji mrzimo jedan smajlić :-)) ...
Smajlić i za one koje mrzimo :-)) ...
Još jedan smajlić za one koji mrze smajliće :-)) ...

- 22:18 - Komentari (27) - Isprintajte - #