Ponekad me ulovi jugonostalgija. Na sreću, rijetko :-)). Obično kad je riječ o regionalnim prepucavanjima Zg – ostatak Hr.
Moja frendica ne podnosi na chatu «kaj». Preciznije, ne podnosi ničiji «kaj» osim moga. Dugo mi nije bilo jasno kaj je tu toliko smeta, dok me nije privatnuo Dalmatinac. Izludila sam sa njegovim «ča». I kaj sam napravila tijekom tog privatea? Na javnom frendici ponosno priopćila da sam shvatila zakaj ju toliko iritira «kaj». No dobro, i zatvorila sam taj private :-)). Kako je ona reagirala? Puknula je od smijeha i rekla da konačno znam kako je njoj :-)).
Moja frendica je Splićanka, ja sam Zagrepčanka. Upoznale smo se na chatu, prije solidno godina. Kad opisujem neki gromorozni private sa Splićaninom, njezini su komentari: Taj nije rođeni Splićanin, Vlaj je :-)). Kad se svađam sa navodnim Zagrepčanima na chatu (navodnim jer tipkaju da su ZagreBčani), ona je ta koja me smiruje i odaje njihovo stvarno podrijetlo. Bez obzira kaj je tema svađe di je Zebra, na uglu ili ne. I bez obzira kaj bi nju kao Splićanku trebalo «boliti uvo» za jednu Zagrepčanku. Znate, Zg i St se ne podnose, po defaultu :-)).
Joj, kaj mi još radi. Uporno me naziva svojom «prijom», izraz koji me dovodi do ludila :-)).
- Evo Zlice, ona mi je prija. Sad će popizditi. I popizdim :-)). I cijeli chat se cereka :-)).
Jugonostalgija. Za ne tako davnim danima kad su Dinamo u Beograd pratili Hajdukovi navijači zajedno sa Dinamovcima i obrnuto.
A sada, na netu se vode ratovi. Mi protiv njih. Kako je jednom jedan chatter rekao: Net je žica koja nas povezuje sa cijelim svijetom. A neki od te žice rade žičanu ogradu :-)).
Kad je o ogradama riječ, digresija :-)). Bio tako jednom frend iz Rijeke u posjeti. Izašli smo van u neko suludo noćno doba, tražeći otvoreno mjesto. I naišli 5 minuta nakon prestanka naplaćivanja ulaznica i samim tim, prestanka puštanja gostiju. Iza ograde smo, raspravljam sa redarima i objašnjavam da mi je to chat-frend iz Rijeke i da nas moraju pustiti, kaj će on pomisliti o Zagrebu. Pustili su nas i to bez ulaznica :-)). Lokalpatriotski zaključujem da su dotični Zagrepčani, nekak' su BBBovski djelovali. Ili sam u krivu? Da su pravi «purgeri», lepo bi mi očitali bukvicu kaj se ima jedna fajn puca sprešetavati sa nekim tamo kaj nije «naš». Nek' si nađem «purgerske» pajdaše :-)). Ali te ograde nije bilo. (Digresija u digresiji: Uopće nisam fajn puca, ali to tako «purgerski» zvuči, kaj ne :-)).)
Suosjećam sa svakim tko živi u mjestu koje ne voli, bilo se radi o rodnom mjestu, mjestu kratkotrajnog ili stalnog bivanja. Ali, suosjećam i sa svakim tko sluša/čita kako vrijeđaju njegov ljubljen grad/selo/vrt/teglu sa cvijećem. I pitam se jesmo li citirana chatterica i ja baš takva rijetkost. Da možemo i dalje imati kaj/ča predrasude koje uopće ne utječu na nas. Niti na naše chatanje :-)). Zar je to toliko teško?
Ili je jednostavnije mrziti. Grad, državu, narodnost, rasu, religiju, spol ... stil chatanja, pravopisne i ine greške :-)). Mrzim one koji ne znaju chatati (u prijevodu: one čije je chatanje nespojivo sa mojim :-)) ), mrzim dosadne, nezanimljive. U toj mržnji sam dosljedna, nije mi bitan spol, grad, godine (kraće, ono čuveno: a/s/l, za sve Vas koji se toga sjećate). Bitan mi je stil :-)). Ako mi se ne svidi tvoj stil, mrzim te. Zapravo, ignoriram, to mi je daleko draže i jednostavnije. Za mržnju treba puno energije, jedna lijepa crtica preko nicka traži puno manje vremena i truda :-)). Lijena sam, ponavljam.
Za sve nas koji mrzimo jedan smajlić :-)) ...
Smajlić i za one koje mrzimo :-)) ...
Još jedan smajlić za one koji mrze smajliće :-)) ...
Post je objavljen 07.09.2006. u 22:18 sati.