22

nedjelja

lipanj

2008

Off The Record

Zaboravio sam već koliko je prošlo vremena
odkad sam udisao zrak na ovaj način..
baš kao sam zaboravio disati, glava mi je isuviše
opterećena pitanjima vlastite postojanosti..
tako se nerijetko nađem jutrom iznenađen samim sobom..
piljim u svoj odraz u ogledalu očima nalik prastaroj pučini..
kamenim odsutnim pogledom i nabrajam bitke u sebi.
jest da dupe boli od padova ali krila su barem manje oštećena pritom
i nikada više snažnija, a one sitne pobjede su trijumf nad njima.
Nadvile su se kao golema sjena, baš kao da vučem plašt za sobom
dugačak tisuću milja i likujem ponekad ali sam sasvim svjestan tog tereta.
Uglavnom, jedno od mojih ja je pobjednik a ja sam danas samo slobodan.
slobodan da udišem ovaj zrak oko sebe,
slađi od dima najfinije cigare u najzajebanijem trenutku.
Zrak lišen taštine, dnevnog rasporeda i unofmirane gerile.
vruć zrak, kao da samo sunce šalje svoj umoran izdisaj pravo u moje lice.
Sljubljeni tako, uživamo apsolutno oslobođeni..
čekamo zajedno svoje pravo na zasluženi godišnji.