17
subota
ožujak
2007
Jedna stara..već izrečena..pa da se ponovim;)
..ovo će se čitati u ArtNet Clubu u srijedu.
Inače jedna od najdražih...
MIRIS SVEGA
Ne trebaju ti riječi
Moj maleni zrikavče
To što cmreči i odzvanja
Nije ništa za bojati
To su samo sjene
Snene,meke..udaljene..
Poplavljenih usta
I bez daha i bez zuba..
Nevine i slijepe...
Pusti nek nas nosi
Neki drugi vjetar
Dok tamu svoju prosi
Da mu družica zavjek bude..
Neka te ne plaše moje misli
Malo su samo pokrenute
I zrele..i sulude..
Malo su isuviše od onog
Što bi htjele.
Povuci me za kosu
I pusti njen miris
Da bude sjećanje tvom nosu
Na večeri poput ovih.
Dozvoli da te nosim
Na ramenu desno od htijenja
Rado bih,istina da si svagdje
Rado bih malo da sam manje žena...
Malo manje...možda čak od svega.
/...ako mogu birati.../
Ne mijenjaju se vremena
Moj mali crni prijatelju
Nikada nijesu bila teška
Onom tko zna nositi glavu.
Ššš...samo pusti spokoj
Polako u svoje oči
Pusti kapke da uvenu
A srce da poskoči...
Bit ću vila tvog djetinjstva
I čarobni štapić
Pomaknut ću prošlost za tebe
Samo snagom htijenja...
Neka budu večeri pout ovih
I serenade..
Neka budu zvijezde...
Vječni plamen...
I nek nikada ne stane...
Neka budu livade i miris sijena...
Miris ljeta...
Miris uspomena..
Miris svega...
/...maleni moj prijatelju.../
CoPyRiGht: bY +Zero+
komentiraj (11) * ispiši * #