n/r Bitnima

Vaš znak :)
Naš znak :(

PISMO NAMJERE

Poštovani,

necu se praviti usamljenim jahacem apoklipse
ja sam tek djecak usnulih obraza
navikao da sanjam crna bojna polja
mačeve u rukama i grimiznu boju..

necu se praviti da razumijem ono što nemam
ja nisam jedan od vas i vi me ne razumijete
moja strateška postrojavanja i ciljane napade..

ne umijem dizati glavu visoko
kao da za nju negdje gore postoji mjesto
zacijelo ste me zamijenili s nekim kog znate..

pričam u prazno riječi suvisle još samo zidovima..
radije cu se drzati tla,smisleno kao da opravdavam religije
kao da jesam zrno praha
rasipano u urnama življenja,
saživljen i postojan u nijansi kapaciteta sjećanja i osjećanja..
na neka davna vremena kad sam još nudio nešto
nekome voljenom i jačem od sebe.

kao takav neću se vrednovati svojim postignućima
znajući da ona na kraju ionako ne vrijede
iako su se činila sasvim ispravna za ono vrijeme,
razdoblja posvećenosti i suživota..

dodao bih još kako se osjećam veoma malim,
ovako naglo prekinut,ugasnut kao svijeća..
pogrbljen od tereta emocija i želja..
skutren pod slutnjom da negdje završava glazba
i prestaju niti..,žice mojih glazbala
rafiniranog,otužnog zvuka...

ne najavljujem ali iščekujem kraj..
umoran od pravljenja da mogu i znam
kako izdržati tu beskrajnu tužnu notu,
začarane kružnice brige i očekivanja..

takav..
ipak najviše žalim sva ona obećana brda
i suncem okupane doline..
oni kojima su bile namijenjene znaju i zašto..
prvi će ponuditi oprost i nikada me se
više sjetiti s gorčinom,
premda okus ljubavi još nije definiran..


Sa štovanjem...+Zero+ / 2006.


U PRILOGU: Krivnja (molim gore naslov za pljesak)