MAY YOU HAVE A HAPPY AND A CREEPY HALLOWEEN,OH SO IT SEEMZZZ...

dok smo se predavali nesvjestici
svijet je postajao plav
kamen težak kao višak soli
na rani..na jeziku..
nesvjestica u kojoj sanjam svoju boju...
i sanjam riječi kojima umijem vrlo jasno i jednostavno objasniti ljubav
i sklonost pogrešnosti u djelima kao i u riječima..

moraš me razumjeti kao ideju i kao početak
surealizam u smislu surovosti
i jednakost u smislu izgubljenosti.
tada..ovaj prozor kroz koji gledaš
više neće biti tajni,i više nećemo imati tajni
a zareze ću možda maknuti,iako ih volim
onako suptilno nametnuti u kontekstu svojeglavosti.
možda ćeš tada čak znati o čemu to pišem
od razmaka do razmaka
i zašto su moji prsti ustvari dvocijevka
vješto postavljena tako da ova igra riječi
bude pogubna..
premda...nije to njen cilj.

advokatura je oduvijek težak zanat i poznajem
mnoge brbljavce kojima to bolje ide od onih
pravih diplomanata
skupljene čahure u kvačicama riječi.
lijep zanat,nema što!
a svi smo mi đavolji advokati
u haljinama od padeža.

dakle,pazi! jer netko uvijek gleda
tamo negdje iza tvojih leđa svatko je potencijalni neprijatelj.
i početna divljenja i idolopoklonstvo zapravo podliježe
tuđim slabostima a kofein često bude izgovor
za kupnju streljiva.

kakova slabost!
i pozornice su već trule od svojih dasaka
i taj zadah plijesni i teške boje i teška šminka
i cirkus najednom,zamisli više nije tako smiješan!

što to kriješ pod vjeđama?
radoznalost trenutka i crvene kapilare..
zar opet nesanica?
zar opet nesvjestica?
žutu boju tamo gdje se traži bijela
i teške uljepljene plahte..
pa ti se opet igraš!

da je ludost nanovo glupost
a težnja ustvari mržnja
polegnuta brižno na stol vječnog naivca
a nedjeljna juha ucjena krvi
i stolica preteška
i Bogu smo već dosadili
to već svatko zna..
ako ste ikada bili na tržnici i ponudili svoja dobra,
možda kupili nečiju blagost i par kila dobrih babinih želja
znali biste o kakovoj igri pričam..
o šarenilu kretenizma a zapravo je sve vrlo jednostavno
onako prosto kingovski i zločesto prikriveno
jer svijet je malo,malo mjesto sa premalo groblja
da sahrani svu tu ljudsku zlobu..
daklem,zaista?
treba li tako trovati našu zemlju?

gonidba vjetrenjača vječnom studentu
i zelenilo irske u sunčanom satu
kišne kapi u ovo vrijeme zaista dobro dođu..
poklonicima tame u listopadu..
uvijek ispunjavaju se želje o predugačkom danu..
ispunjavaju se sanje o skoroj studeni na pragu..

još jedna promjena vremena i jedan blagdan licemjerstvu
ode i salve i osmijesi i tuge
žalost žalobnih u preranu ocvatu
negdje na zemlji ljudi se takovima smiju
negdje gore baklje i baloni pucaju u zanosnom plesu
tim dragim našim mrtvima,spašenim il' prognanim
spaljenim il' u lijesu..
mili moji,ne dajte se zavarati na ovom ludom svijetu
svatko je svačija luda i svatko sanja o sebi
slatko sanjaju riječi u snu
zalud se trujemo vječnim,zalud se oglašavaju zvona
pokretne parade djece izbjeglištva
u svemu tome,tko još nema izgovor nek se vrati
na početnu crtu!
očito nije ulovio smisao...


Copyright: / +Zero+ / 2006.