2002-2005/...I DALJE....

Kad bih ti poželio ispričati priču ne bi mi povjerovala.Usne bi se micale same od sebe...riječi bi tekle,a ti bi me gledala sa nedoumicom u očima...i sanjala sa svakim slovom...
Sklopi oči,neka ti ne bude neugodno...ispričat ću ti o svemu;o zemlji i nebu i o tamnim kočijama s mrtvim tijelom mog oca.Dogorijeva svijeća uz blage tople zvuke,tek se tu i tamo začu jeka...internih jecaja duše...Nisi ni pisnula...jer obećala si slušati...poljubit ću te u čelo rekao sam joj tiho i sneno,htio sam da zna...od početka kako stvari stoje...pa sam joj pričao dalje sad već i ja blago sklopljenih očiju ...sanjam skupa sa njom o svom djetinjstvu....
O mirisima jorgovana mekih,elegantnih...tamo malo dalje stabla jabuka s pokojim crvom u njima...e baš tamo negdje najdraža moja posijao sam dušu...u uspomenu svom ocu koji to nikada bio nije...samo je znao kako,umio je ono što mnogi nisu...
Rastao sam godinama,uvijek vješto navodnjen -pričam joj dalje...šapćem da nas ne probudim oboje...a možda se samo ne usudim...
Pod svjetlom naše lampe što zamijeni svijeću sasvim smo slučajno pronašli sebe u sjenama ...tako prosto ocrtani na zidu...i sasvim goli golcati,s izgubljenim pogledom u očima shvatio sam da me nikada neće shvatiti...

Utihnuo sam,pustio svoje trube da note odšalju još dublje...znam...još nisam spreman...premda sam sebi obećao...a i tebi....
Ujutro sam onako gol izašao iz sebe tek toliko da si dozvolim još to jedno zadnje putovanje...
pogledom po nepreglednosti koja se nekada našom zvala...
i htio sam umrijeti...,ali nisam...
mislim da bi mi tamo uspjelo sve ono što ovdje nije...



~ / +a+a / ~

PAMTIM SAMO LIJEPO TATA
I PREMDA TI NISAM KĆI
NEŠTO MI KAŽE...
ŠAPUĆE...
GOVORI...
DA POTJEČEMO OD ISTOG!
TAMO GDJE SI SAD!
VIDIMO SE TAMO!

~~ R.I.P. ~~