03

petak

srpanj

2020

Ukradeni poljubac

Probudila sam se neraspoložena.
Zašto, ne bih točno mogla definirati. Nekako se odjednom sakupilo nekoliko velikih promjena, pa ja, ovako uljuljkana u mirnu svakodnevnicu, ne znam o čemu bih najprije razmišljala.
Te izdajničke suze, same od sebe su mi punile oči, pa bi se, svako malo, pokoja skotrljala niz moj obraz.
Primijetio je, naravno, upitao što mi je, a na moje "ništa", dlanom ih obrisao.
Više nije pitao, samo me pokušao razvedriti.
Donijela sam mu duhan, s molbom da mi smota cigaretu, a on, okrenuo mi je obraz i prstom pokazao na njega u želji da mu dam pusu.
Nagnula sam se s namjerom da ga cmoknem, a on je brzo okrenuo glavu i poljubac spustio na moje usne.
Razveselio se kao malo dijete što me uspio prevariti, a ja sam se opet rasplakala.
Danas je valjda takav dan. Hormoni luduju.
Smire se jedino u njegovom čvrstom zagrljaju ...
Nedavno sam pročitala: " Imati nečije rame, sasvim je dovoljno kvadrata za sreću."

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.