Radnik sa čekićem i ''proba kočenja''
|
Ako ste nekada, dok ste u vlaku čekali polazak, zamijetili jednog željezničkog radnika koji sa čekićem obilazi oko vlaka i tu i tamo negdje kvrcne po kotaču sa tim čekićem, sigurno ste se zapitali što ovaj radnik zapravo radi, jer on vjerojatno ne kucka po kotačima iz zabave. Taj radnik je pregledač vagona i on provjerava ispravnost vagona. Kuckanje čekićem mu po zvuku pomaže otkriti da li na kotaču ima kakvih oštećenja ili nepravilnosti. Jasan i zvonak zvuk – sve je u redu, tup zvuk ili zvuk koji se brzo priguši, ili zvuk uz koji se čuju dodatni šumovi, ili neke čudne vibracije – nešto nije u redu. U naprednim zemljama sa visoko razvijenom željeznicom, ovakve preglede ''na uho'', zamjenjuju moderni skeneri, ultrazvuci, rendgeni i sl. Osim što provjerava ispravnost vagona isti radnik radi i tzv. probe kočenja koje sam u nekoliko navrata spomenuo na svom blogu. O čemu se radi: kad čovjek sjeda u svoj osobni automobil, rijetko se tko prije vožnje sjeti provjeriti da li mu rade kočnice, da li je odgovarajući tlak zraka u gumama i druge stvari koje mogu biti od velike važnosti za sigurnost vožnje, i svatko uzima ''zdravo za gotovo'' da je auto ispravan, i da se tu nema što provjeravati. U željezničkom prometu, svakom segmentu sigurnosti pridaje se posebna pažnja te se određene stvari provjeravaju periodično u propisanim razmacima, provjeravaju se razni segmenti redovito i izvanredno, a svaka provjera mora se dokumentirati. Što je proba kočenja? Dakle, svaki vlak koji se sastavi u nekom polaznom kolodvoru, prije nego što se otpremi iz kolodvora iz siguronosnih razloga mora se na njemu izvršiti proba kočenja, da se vidi da li je kočenje kod vlaka ispravno, i ako se utvrde nepravilnosti iste se moraju otkloniti. Vlak ne koči samo lokomotiva, već svaki vagon ima svoje kočnice, s kojima upravlja strojovođa u lokomotivi.Kočenje vlakova obavlja se zrakom koji prolazi kroz vodove koji se nalaze ispod poda vagona, a taj zračni vod spojen je sa lokomotivom. Osim zračnih kočnica na pojedinim vozilima koriste se i dopunske kočnice ( elektromagnetske, hidrodinamičke, elektrodinamičke, ručne) . Na upravljačkom mjestu u lokomotivi strojovođa ima jednu ručicu kojom obavlja kočenje.S istom ručicom regulira pritisak zraka u zračnom vodu. Kada zračni pritisak u vodu pada, tada kočnice koče, a kad se zračni vod puni sa zrakom, kočnice otkočuju. Ovakav sistem kočenja napravljen je iz siguronosnih razloga. U slučaju raskinuća vlaka, doći će do trganja zračnog voda, te će u zračnom vodu tlak zraka naglo pasti, i oba dijela raskinutog vlaka će automatski zakočiti. Probom kočenja provjerava se kočenje i otkočivanje svakog vozila u vlaku. Princip je vrlo jednostavan.Probi kočenja pristupa se kad je vlak propisno sastavljen i kad je lokomotiva propisno spojena sa ostatkom vlaka. U probi kočenja sudjeluju pregledač vagona i strojovođa. Strojovođa, ispuštanjem zraka iz glavnog zračnog voda do određenog tlaka koji mora ostati, pomoću ručice, zakoči vlak, a pregledač vagona tada obilazi sve vagone u vlaku i provjerava da li su sve kočnice na vagonima zakočile. Kada obiđe i utvrdi da je sve u redu, strojovođa otkoči vlak, a pregledač vagona opet obilazi cijeli vlak, i utvrđuje da li su ovog puta sve kočnice na vagonima otkočile. Nakon ovog postupka, ako je utvrđeno da svi vagoni uredno otkočuju i zakočuju, proba kočenja je završena i isto se evidentira u popratne dokumente vlaka. Ovo je ukratko opisan postupak kod tzv. potpune probe kočenja. Na željeznici se koriste i skraćene probe kočnica koje se rade u određenim slučajevima propisane posebnim pravilnikom. Na svakom vlaku koji prometuje na mreži HŽ-a obavljena je proba kočenja prije njegovog pokretanja. Tijekom vožnje vlaka može se dogoditi da se pojave određene nepravilnosti tijekom kočenja. U tom slučaju će se proba kočenja raditi ponovo u nekom usputnom kolodvoru da se utvrdi što je problem, koji se tada mora u potpunosti otkloniti. |
