ze(le)na macka
24.03.2007., subota
jos jedan...
|
Pojela sam puno biljaka u međuvremenu i na veliko iznenađenje na karlovačkom placu pronasla čak kod tete iz Trogira prave pravcate divlje šparoge! Mojem iznenađenju, sreći i veselju nije bilo kraja! I sve je bilo za pet do petka! I onda sam u petak krenula u potragu za svježom ribom i našla jednog barbića koji prodaje svježu pastrvu i kada sam mu rekla da želim dvije srednje veličine zapitao me je- da li da ih ubijem??? I mislim si da ga nisam dobro razumjela, pa on gleda mene , ja u njega pa si mislim možda ovdje ljudi kupuju pastrve za akvarij umjesto zlatnih ribica.... ...pa ga gledam, a on u mene...mozda glupačo?? E onda si ja mislim , ne prosim vas lepo ostavite ih zive pa nek se koprcaju i skacu po vrecici dok ne uginu!!!!! Sta ?? Ne kuzim? Jel to humanije , ako mi riba krepa u vrecici nakon desetminutnog koprcanja?? Sta onda sam ja bolja osoba???? Onda ju ja nisam ubila nego je krepala sama??? I dalje me gleda, a ja tupim pogledom šaram uokolo... Nema vremena, pa u trenutku si iz torbe s ramena vadim crnu kukuljicu koju nabijam na glavu i govorim ljubaznom gospodinu sikcuci kroz zube; Ubijte ih!!!Ubijte!!! Kill 'em all!! I bas sam okrutna jer sam naredila smrt dvije pastrve iz uzgajalista! I opet bih se trebala ja osjecati grozno, jel da?? E pa necu! Bas me briga i za pastrvu! I za šparoge i špinat i blitvi i krumpire te cudne gomolje i mrkvu i cvjetacu! I ljuta sam! i opet I sretna sam! jer sutra za ručak ne moram ubijati niti naručivati nečije ubojstvo jer idem kod majke na ručak! Amen |
19.03.2007., ponedjeljak
Muke subotnjeg popodneva
|
Ovaj vikend je bio vrlo dinamičan za jednu trudnicu... Ljubav i ja od četvrtka popodne prešli smo jedno 600 km...a nismo bili u Milanu! Kao trudnica nemam nekih posebnih želja i prohtjeva vezano za hranu, ali ono proljeće , Uskrs se bliži i na staroj cesti prema Zagrebu okreću se raznorazne životinje...pa se tako i ja poželila janjetine. Nismo baš neki mesožderi , meso nam je na meniu možda jednom tjedno...volimo više mediteransku kuhinju , puno povrća , ribe , soje,.. trudim se što zdravije jer su nam poslovi inače dosta stresni pa na taj način kompenzirati... Stali smo tako u jednoj birtijici , gdje je radila jedna jako ljubazna teta , čak mi je dala da biram koji dio želim, s obrzirom da sam trudnica..i sve super... Dok nismo krenuli dalje. Uključili se mi na glavnu cestu, a ono ispred nas stari stojadin s prikolicom u kojoj su mama ovca i mladi janjčić koji će vjerovatno baš kao i ovaj kojeg ćemo mi pojesti završiti na ražnju !!! Hebate! Pa zar baš sada i to ispred nas!!!!! Nas koji nismo tamanitelji janjetine i koji je ne jedemo često, ali stvarno ne! I u jednom trenu to malo janje saginje se i siše mamu! !!! Siše! Mamu!!!! JOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOJ! A ja luda, hormoni divljaju, suze u očima, zabijam si nokte u dlanove da ne počnem tuliti jer ako počnem: a) Neću stat do sutra i nateknut ću kao da su me bumbari i pčele pikali, a sutra nas očekuju u RI na roštilju pa će misliti da sam nesretna u braku i da me muž tuče i mlati... b) Ljubav će misliti da sam skroz pukla, već to i misili, znam! Trudim se ostaviti dojam jedne staložene i uravnotežene osobe, buduće majke i uzora. O majko mila!!!!!!!!!!! I mislim si zašto???? O, Zašto je život tako okrutan!!!!!!!! I ja sam pomogla da se taj mali janjčić, koji je trčao po zelenoj livadi , razigran i nesvjesan što mu se sprema, spremi na ražanj! Sa svojom željom: Joj, ja bih malo janjetine!!! Evo ti je pa jedi reče Bog te se gromoglasno nasmije i zagladi bradu! Joooj kad bih imala snage da postanem vegetarijanac, a nemam. Mmmmeeeeee, mmmeeee! Čujem meket! Možda i hoću ....Mmmmeeee!!!! Grozno! Odvratno! Znam samo jedno, da više neću stati i kupiti janjetinu, ako me netko pozove na ručak na janjetinu , prihvatit ću, ali NEĆU, NEĆU i NEĆU više na svoju inicijativu kupovati! Ma kako slatka i fina bila, s mladim krumpirićima i mladim lukom! Joooooj! |
15.03.2007., četvrtak
AH AH AH to proljeće
|
U mom novom gradu, u starom bi bilo još ljepše jer bi to značilo i berbu šparoga, koje bezorazne tete na rječkom placu prodaju i po 25 kn svežnjić od 10 komada. Ucjena kakve nema...a na koju smo spremne mi s velikim trbusima, ali to nije tema ovog posta. REW godinu dana unazad Sjedim u uredu i buljim u ekran ( koji je nekada pripadao HR manageru, a koji su mi decki iz IT-a dali preko vezeJ) šaljem mailove -pisma bombe jer sredina je mjeseca i uskoro će plaća... Pomišljam i na antrax, u trenucima očaja... Vratite nam lovu!!!! Borim se sa fakturama, troškovima i bezobraznim ljudima koji mi se smješkaju u lice, a onda u kantini ogovaraju..znam ih i znam koji su –imam i ja svoje doušnike! Uzvraćam im istom mjerom i pretvaram se stvarno u bezobraznu kuju pa nek sad pricaju, makar imaju razloga  Ignore.exe Sunce hvatam ujutro u 9,05 dok jurim kroz grad kasneci i hujeci na posao i na stanci za rucak...tih sat vremena provodim na rječkim terasama na Korzu koje pak izgleda da nitko živ ne radi u ovom gradu nego da su se svi sjatili bas tad prošetati svoje fensi shmensi torbice, naočale ,psice i ostali neizostavni accesoire. Proljeće vidim samo u krošnjama ogromnog stabla koje se naslanja na ured i osjetim miris u zraku...miris divljine , podivljanih hormona i uzbuđenja...i jedva cekam vikend. I znam da cu ga dva dana imati samo za sebe i da ce biti samo moj. I nista mi nije tesko jer ga volim. Jako. FWD Sadasnjost Uzivam u ovom proljeću osjećam ga jako dobro, i razmisljam o tome kako mi fale traperice onako nizeg stuka i uske i taj feeling trapera na koži,mmm, a koji nisam osjetila vec duuugo! pa me prebacuje na prekrasne proljetne cipelice sa petom, viskom peticom koje mi savrseno stoje i jos vise izdužuju noge. I sve ono sto ne mogu sada nositi jer bi zbilja bila smjesna i neukusna. Trudnica zategnuta u uskim trapericama i cipelicama na petu...hehehe i još k tome plavuša  I fale mi pogledi muskog roda, one koje ko fol ne primjećujem, a koji daju samopouzdanje:) Umjesto toga spajam se sa prirodom i postajem dio nje...udahni izdahni, duuuboko, udahni- izdahni, a za 2 i pol mjeseca ce doci i ono tiskaj!!!!! Hebate gdje ce mi tek onda biti kraj!!! Kad bebac i ja počnemo hujati... vec sam vidjela kolica koja zelim kupiti, totalno su nabrijana...a ja u trapericama... Jedva cekam!!! P.s. Znate li mozda zasto mi je ova praznina na pocetku posta???      |
13.03.2007., utorak
Cirkus
|
Zatvorite Karlovačku pivovaru, zatvorite i ostale tvornice, zatvorite svu hrvatsku proizvodnju ,smanjite broj radnih mjesta , još bolje ukinite ih sve, uvozit ćemo sve što nam je potrebno. Ko hebe tih 400-tinjak ljudi koji tamo rade i njihove obitelji...nek se snađu! Who cares!!!!! Ali gospodo molim vas da našu industriju koja nas sustavno truje i zagađuje nam zrak, rijeke, mora i naše umove ostavite na nesmetanom radu , bez ikakvih sankcija, da nas sustavno truje i dalje , do kraja, bez ikakvih posljedica ...nek se razvijaju boleštine svakojake, ljudi ne žele znati...ne žele vidjeti, a oni koji vide nemoćni su. Bitni su samo interesi pojedinaca, njima sve !!!! 2009 neka i EU preseli svoje zagađivače na naše tlo-bit ćemo sretni da nam zagade jos ovo malo što je ostalo, samo da postanemo dio njih! Prodajte otoke, zemlju i nekretnine strancima! Mislim na ono što je ostalo... Bitno je samo da postanemo dio Europe, jer to tako očajnički želimo – po cijenu vlastitih života i slobode. Koje licimjerje i jeftino politikanstvo za ogromne mase koje ne vide pozadinu i puše sve što im se servira bez sposobnosti vlastite percepcije. Bez sposobnosti da vide što se krije iza cijele te farse, tog cirkusa usuđujem se reći, šarenilo boja i zastavica im je pomutilo mozak. Molim vas jednu šećernu vatu i meni. Koja tuga i žalost. Sve bi bilo drugačije da se ne približavaju izbori...i da nije započela krvoločna utrka i grabaža bodova. Gospodo odite na riječku Mlaku i nadišite se čistog zraka ili , ako vam je bliže u Sisak. Enjoy! |
08.03.2007., četvrtak
Kitica
|
Prošla sam matematiku. Djelomično i zbog moje trbušine, koja se više ne može ne primjetiti. Imam osjećaj da je preko noći narasla, kao da ju je netko dok sam spavala potajno napuhao pa sada svakim danom raste, ko voćka poslije kiše. Ponosno se šepurim sa tom svojom trbušinom i sada kada odmaram mogu satima sjediti i pljiti u nju i čekati svaki bebin pokret. Trbuh se onda ljulja, miče lijevo desno,i vidim obrise. To me veseli, oduševljava i nasmijava, to malo biće koje me iznutra priprema na svoj dolazak. Skori dolazak. A ja postajem mama. Mali bebić, koji se namješta,traži položaje, rita nogicama i rukicama, koji je letio na drugi kraj svijeta i kupao se u Indijskom oceanu,bebić koji je spavao dok sam rekla DA, bebić koji je bio na Gibonijevom koncertu( i kada sam jaknama od Ljubavi i mojom zamatala trbuh kako mu ne bi bilo preglasno kada je bubnjar imao solo točku.....),bebić koji uziva u šopingu jer tada mama puno hoda, a on se ljuljuška,bebic koji je uživao u Begovom na snijegu, bebić koji je učio i prošao matematiku, najveći uspjeh ove godine, bebić koji sada nakon vježbi uživa i kucka, a navečer kada mama klokanica legne on postaje najživlji i najaktivniji. Neopisiv osjećaj. Brdo emocija koje naviru, tražim i pokušavam vizualizirati to malo biće koje nosim. Jedva čekam da ga zagrlim i poljubim, da ga osjetim! I onda me Ljubav moja najdraža , onako začuđeno pogleda, koliko sam velika i ogromna i kaže da izgledam kao KIT! |
