ze(le)na macka
24.03.2007., subota
jos jedan...
|
Pojela sam puno biljaka u međuvremenu i na veliko iznenađenje na karlovačkom placu pronasla čak kod tete iz Trogira prave pravcate divlje šparoge! Mojem iznenađenju, sreći i veselju nije bilo kraja! I sve je bilo za pet do petka! I onda sam u petak krenula u potragu za svježom ribom i našla jednog barbića koji prodaje svježu pastrvu i kada sam mu rekla da želim dvije srednje veličine zapitao me je- da li da ih ubijem??? I mislim si da ga nisam dobro razumjela, pa on gleda mene , ja u njega pa si mislim možda ovdje ljudi kupuju pastrve za akvarij umjesto zlatnih ribica.... ...pa ga gledam, a on u mene...mozda glupačo?? E onda si ja mislim , ne prosim vas lepo ostavite ih zive pa nek se koprcaju i skacu po vrecici dok ne uginu!!!!! Sta ?? Ne kuzim? Jel to humanije , ako mi riba krepa u vrecici nakon desetminutnog koprcanja?? Sta onda sam ja bolja osoba???? Onda ju ja nisam ubila nego je krepala sama??? I dalje me gleda, a ja tupim pogledom šaram uokolo... Nema vremena, pa u trenutku si iz torbe s ramena vadim crnu kukuljicu koju nabijam na glavu i govorim ljubaznom gospodinu sikcuci kroz zube; Ubijte ih!!!Ubijte!!! Kill 'em all!! I bas sam okrutna jer sam naredila smrt dvije pastrve iz uzgajalista! I opet bih se trebala ja osjecati grozno, jel da?? E pa necu! Bas me briga i za pastrvu! I za šparoge i špinat i blitvi i krumpire te cudne gomolje i mrkvu i cvjetacu! I ljuta sam! i opet I sretna sam! jer sutra za ručak ne moram ubijati niti naručivati nečije ubojstvo jer idem kod majke na ručak! Amen |
