ponedjeljak, 20.06.2011.
Statičke smetnje
Danas načeto, sutra postaje danas i mi prijašnji više nismo isti
na kavi u centru grada sa fotografijama košarkaša na zidu
kojima ne znamo ime, jer sport nije naš hobi. Niti blizu.
***
Spavao si. Bojala sam se da svoje disanje ravnaš sa mojim.
Onda sam shvatila da moje disanje prati tvoje. To me još više uplašilo.
***
Ne treba ti san. Čovjek može danima bez sna. I bez hrane.
Samo, trebamo vodu, bez vode ne možemo. Barem sam tako pročitala.
U kinu ćemo kupiti najveće kokice žućkaste boje
jer su s maslacem. I nekog gaziranog soka da nam pojede caklinu.
Dok se budemo smijali smiješnim scenama
i potiho ogovarali ljude koji nam se učine smiješnima
i parove koji će se žvaliti kraj nas uz glasno cmakanje.
***
Tijelo me moje boljelo dok si spavao. Kad bi se dogodilo da me slučajno dodirneš,
jedva sam se suzdržavala da ne vrisnem.
Nije do tebe, do mene je. Možda sam trebala paziti kako hodam.
***
Čitava sam ljubičasta. Ti nisi. Ti si lijep i zabavan kao i uvijek.
Ja sam samo tu da uplašim dječicu. I majku kada me bude zvala,
a ja se ne javim na telefon. Odmah će misliti da sam mrtva u nekom jarku.
Pljeskat ćemo svima koji se pojave sa umjetnim grudima
i gumenim falusima u rukama. Mogli bismo organizirati i hrvanje.
Ionako, danas ništa nije za zgroziti se.
***
Stalno su mi u mislima bili Cigani. Odvodili su me nekamo,
oblačili u velove i tjerali me da plešem bosa. A ti si spavao.
To je bila moja svadba. Kolači su bili jeftini, a glazba loša.
***
Predstava se nastavlja. Ti još uvijek spavaš.
vjerujem da ti u glavi svira jedna od onih bezveznih pjesama
koje toliko voliš.
Ja si crtam suze jer, bila sam odlična.
- 15:05 -