ponedjeljak, 30.05.2011.
Sonet Ivanu B.
- Zaslužio sam pjesmu. - zamišljam gdje ozbiljno to govori,
blago primaknutog čela u mrku boru iznad nosa, vidim.
Kutija sa šljokicama, štrasom i figurama naglo se otvori;
u smeđim se očima, maleno, u nedostatku riječi, postidim.
- Zaslužio sam pjesmu. - mogu čuti njegove riječi,
mogu čuti glas iza uha, na ramenu dok propuh izlazi iz slova.
Toliko se toga i ništa, baš ništa, može reći,
u rimi lakoj, kraj jutro stare kave, kraj toliko zastrašujućih snova.
- Zaslužio sam pjesmu. - i pjesma bi,
sonet od četrnaest redova, tajnog horoskopskog znaka,
laka i nježna, Ivanu jednom, da ju vide svi.
- Zaslužio sam pjesmu. - al' i ona se primiče kraju,
svrakastim sjajem mjesečevog kraka;
kao svako jutro u životu, i ona dolazi k smiraju.
- 02:31 -