četvrtak, 15.07.2010.
Emma
'Znajte zastalno da svaki san koji završi tako da se čovjek prene i ostane srdit i ozlojađen, ili znači zlo ili na zlo sluti.' (François Rebalis - Pantagruel, III. knj.)
Postao je ja. Treći nosi moje lice na papiru,
kaže zove se ja. Mene. Prokleti diletant,
čak ni rukopis nije svagda jednak.
Noćas, njega sam sanjala.
Tihi lahor koji zatim grmi,
ošamari me pogledom kao da me siluje.
Uspne se kao mladić. A tako i žmiri.
Ponekad, kao da je svet.
Judama ponekad tako sjaje oči
kada ostavljaju modre tragove u polusnu -
dijabolično, smije se. Vidjela sam kako se smije.
Pitam se
je li Treći vidio što i ja?
Je li postavši mnome obuzeo svu gorčinu
stravične strasti
i trgnuo se u snu sluteći zlo?
Je li ostao iza mojega imena kada je shvatio da pripada
krugu što se širi paleći raslinje oko mojih nogu
kao da hodam po žeravici?
Ah, dotaknuo me. Čovjek iz sna.
Sav se zalijepio jer zna da se ne mogu osvetiti.
Sluti da još sam malena,
iako velika, još sam malena.
Rečenica se prekinula. Izgubila sam misao
kao što se san gubi kada naglo otvoriš oči
jer te srpanj zove u dan.
A Treći me napisao. Izgubila sam lik i boju.
Postala zla slutnja i ništa više.
Samo kob u rukama diabla. Lijepo ljubi ta izdajica.
- 02:28 -