srijeda, 07.07.2010.

Janny nosi kečke





Image and video hosting by TinyPic




Consuelo leži i gleda u plafon. U bolničkom krevetu.
Moja je djevojka bolesna. Moja ljubav. Jedna od prvih.
Jedna od dražih. Djevojka pogleda poput opala -
nikada nisu znali kada je živa. Kada diše.

Dominique, čuva ju. Dominique, zvuči tako strano,
zvuči kao da je s pedigreom, kao da je Francuz.
Obično muško, eto što je. Obično krhko ranjivo muško.
Sada ne zna kamo prvo poći. Consuelo leži i gleda u plafon.
Moja djevojka gleda u Nigdje.

Nedavno sam tek bacila sliku njezina oca iz novčanika:
plavokosi gorostas koji nam je izbijao cigarete iz ruku
dok smo čučale iza ograde na balkonu. Čekale Škodu da stane.
Taj ga je autić gušio. Izgledao je kao u tri broja premalenim hlačama.
Prelijevao se kroz prozore. Uvijek se smijao.
I govorio da pozdravim svoje.

Kada je odlazila, išla je sa muškarcem drugoga imena.
Rekla je 'zauvijek' i okrenula se na peti. 'Zauvijek' je bilo kratko.
Dominique ne čuje da ga voli. Consuelo nikada ne bi to rekla.
Consuelo to govori samo muškarcima koji joj nisu važni.
Jer njima je to važno. Važno je čuti da je nešto tvoje. A ne mora biti.
Samo da se kaže.

Zajedno smo učile otići. Ne vidimo više pogled novorođenog šteneta,
mačeta koje moli za još šačicu mlijeka, zagrljaj. Rukovanje, barem.
Muškarca kojega voliš trebaš tretirati najgore. Jer si njegova.
Ako sazna, možda će to zloupotrijebiti. Hoće. Sigurno, hoće. To se tako radi.

Consuelo leži u bolničkom krevetu. Znam da se boji. Osjetim.
Nikada ne bi rekla, ali vidim to.
U snu mi se noćas spustila na grudi i vrisnuvši me ugrizla za rame. Znam.
Dominique ne smije čuti što boli. Ne smije znati za slabu točku.
Šapuće mi da ga ono na V, ono što mi ne smijemo reći,
što smo obećale da se šuti kada je stvarno.
Dominique plače. Consuelo blijedo gleda u Nigdje.

Zna da se šuti. Zna kao i ja. Koliko god molio očima.
Gledaš u drugom smjeru i u redu je. Ne odgovaraš na pitanje.
Pitanje o čemu razmišljaš. Šutiš. Smiješ se nasmiješiti.

Teško je prešutjeti riječi na V. I meni i Consuelo. Lakše je reći ih,
usput, kao repliku nekome tko to jednako ne osjeti. Da se zadovolji norma.
A osjeti s vremena na vrijeme. Osjetim i ja.

Jezici se grizu po dogovoru. Ne smije se reći... Onda te ima. Onda si Njegova.
Ničija ne smiješ biti. Njezin je otac to znao.
Dominique naslućuje. Volim te - govori se samo kada odlaziš.

I ne smiješ se osvrnuti.

- 00:01 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< srpanj, 2010 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Lipanj 2013 (1)
Travanj 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Veljača 2012 (1)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (3)
Travanj 2011 (2)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (4)
Listopad 2010 (10)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (3)
Srpanj 2010 (11)
Lipanj 2010 (27)
Svibanj 2010 (22)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (8)
Veljača 2010 (22)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (6)
Studeni 2009 (11)
Listopad 2009 (2)
Rujan 2009 (2)
Lipanj 2009 (11)
Travanj 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (3)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

By: Vedrana Jukičić


'Čovek ne stari istovremeno uz časovnike, nego ponekad za tri dana više no za godinu.'

(Milorad Pavić - Predeo slikan čajem)


Blog je zaštićen copyrightom©
i nijedan njegov dio ne smije
se kopirati bez dozvole autorice
Vedrane Jukičić.

Kontakt

jukicicvedrana@gmail.com