ponedjeljak, 05.07.2010.
Gospođica Arendt
Martine, ostavljam te. Nije stvar u tebi. U meni je.
Upoznala sam nekoga drugačijega. Ne boljega.
Drugačijega, Martine. Indijanac je. Lijepo se ljubi.
Ja želim u Kaliforniju, Martine. U Kaliforniju!!!
U Ameriku. On svira gitaru. Nije osobito pametan.
Nije kao ti. I ne volim ga. Tebe volim. Ti si moja ljubav.
Ali on, zabavlja me. Svaki puta kada ne zna što bi rekao,
kaže mi:
You're so fuckin' beautiful. Razumiješ, Martine, lijepa.
Kaže da sam lijepa. Meni samo to fali. Da si mi govorio da sam lijepa.
Da voliš to što sam lijepa. Da uživaš, Martine, u mojoj ljepoti.
***
Hannah, darling... Ostavljam te. Zabrazdio sam tražeći bitak
u našoj interakciji. On nije tu. Nije ni kod kuće.
Moja djeca, lijepa su, volim ih. Ali nisu ni ona. Ni moja žena.
Nisi ni ti, Hannah, draga. Volim te, Hannah. Glupo zvuči.
Osobito sada kada odlazim s njom. Ne sa ženom. Ne, Hannah,
nikada ti to ne bih učinio.
Ova djevojka nosi crvene haljine po danu. Idem s njom.
Idem gledati vjetar kako joj zadiže volane. Kako me nevješto zavodi.
I pustit joj se. Volim te, Hannah, zato odoh. Mrzim te koliko te volim.
Nju, ne volim nju, Hannah. Zato i jest jednostavnije.
S ljubavlju, Martin.
- 19:50 -