utorak, 22.06.2010.
Bratstvo, partnerstvo, prijateljstvo; Gospođice iz Avignona i ostale utvare
Sjedim s Rjepninom i pijemo tužnu kavu. Konobar se nasmiješio.
Nasmiješila se i ja. Kurtoazija, osnovni maniri, što li.
Nešto ipak vuče na smijeh, iako je sivilo zavilo, ovilo, obavilo
sve što oko dira. Bonton. Neka kažu da me Majka lijepo odgojila.
Danima nisam Umjetniku ostavila nikakav zapis,
kao da mi nedostaje riječi za njega. Boja je prerasla u ne,
u krik rutine i nema se tu što reći. Ništa živopisno. Ni spektakularno.
Mislim si kako je draga devijacija u rasporedu,
onaj nepoznat glas koji te nazove i ponudi ti posao.
Kao i onaj poznati glas nekoć dragog poznanika
koji je otišao, oženio se, sasvim prirodno oprostio se bez riječi;
sada zove, besramno, zaboravljajući što se dogodilo.
Zove i treba tvoju pomoć. Isto kao i poslodavac.
Luie zna da neću plakati za njim. Zna i da ću se odazvati.
Iako je prijateljstvo davno umrlo. S njim i zajedničke teme.
Ne mora mi se sviđati, ali dala sam riječ. Riječ. Obećanje.
Vjernost je karakteristika pasa, a odanost vrlina ljudi.
Nismo li ipak krvožedni? Jesam li gladna noge svojega vlasnika?
Ljubavnik je divan, kao što iluzije imaju tendenciju biti,
u protivnom, zvao bi se Čovjek. Superheroji su mi ipak draži.
Ipak sam samo žena. Mladost, oštrina, zaigranost, rječitost -
ništa što bi umanjilo moju ženskost.
Pogled mi je zastao tu gdje jest.
Luie zna da neću plakati.
Hir nekad preraste u sumanuti Dunkelheit,
vjeruješ sam da izlaza nema i kopka te tvoja nemoć.
Ljubavnik kaže vrlina. Ciceron kaže vrlina.
I to me smiri. Puka disciplina. Simultanost.
Budućnost nas ne poznaje, a Prošlost kaže vječni.
Možda doista i besmrtnost je smrtna.
Rjepnin mi je popio kavu. Umalo i ektoplazmu.
Prazno, porazno, pobjednički, kao meduza brojim korake;
kakva je to žena koja priznaje poraz? To biće satkano
od nepostojanosti, nedovoljno samo sebi, previše bilo kojem njemu,
žedno sokova svojih priležnika, gladno lica koje odobrava.
Žena ne pripada. Ona jest.
Auto pripada. Stan pripada. Pas pripada.
Žena jest.
Iako Ljubavnik je, kraj ostalih muza,
kao Tadzio kraj Engleza; život i glazba.
Ako zaslužujem poraz, njega bih birala za krvnika.
Ali Ljubavnik kaže vrlina. Ja kimam glavom.
Zato Luie zna da neću plakati.
- 23:41 -