ponedjeljak, 21.06.2010.
Ponedjeljkom ujutro
Ibiza. Ležimo u pijesku, Ljubavnik i ja.
Niti je on on. Niti sam ja ja.
Rđava od svjetla, sklanjam davnu kosu s lica,
vadim ju iz usta, grebem ju sa leđa.
Ljubavnik u pijesku radi snježnog anđela.
Plaža je Gauguinovim bojama. (Mi smo, doduše, manje žuti.)
Čuje se ona glazba koja nosi vratove, tjera da ih se lomi,
da boli sutradan kada se ustanemo s pogledom
na plavetno ništa,
protegnemo se gledajući kroz prozor.
Noćas smo bili istoga vijeka trajanja.
Noćas sam rodila Ljubavnika na svoj rođendan.
Zapuhnuo nas sklad. Zebe, bile su poput šarenih balona,
nisu letjele. Lebdjele su.
Goli, sasvim goli, bez ijedne dlake, trepavice su nam pale pod noge
i uzgojili smo razapete velove na leđima. Na Suncu.
Moj Ljubavnik postaje ja.
Izlazi iz mene kroz mene nada me;
ulazi u mene iz mene poda me.
Na Ibizi. Dok pravi snježnoga anđela u pijesku.
- 09:39 -