četvrtak, 17.06.2010.
Zelene šljive na ulici
Pišem pismo nakon previše vremena,
ljudi ne pišu pisma, emocije stanu u nekoliko interpunkcijskih znakova;
pisma nisu potrebna, pisma su danas tako glupa,
suha, nisu šarena i interaktivna.
Svejedno, pišem pismo.
Pokušavam Umjetniku reći što se zbiva,
transcedentirati ga u svoju senzaciju.
Govorim što vidim. Ne govorim o onome što mi je pred očima,
ne opisujem razbacanu odjeću po stanu,
ne spominjem prljavo posuđe u sudoperu,
ne opisujem mrlju od kave na suknji.
Govorim što vidim: interferiraju sjećanja,
prodire ranije u davno i postaju jedinstven doživljaj,
vlastiti mikrokozmos, beskrajno širok zabavni park.
Govorim što vidim.
Ljubavnik hoda ulicom i propinje se na prste,
vidim ga jasno kao da sam ondje, s torbom na ramenu,
a naočale se presijavaju na lipanjskom zalasku.
Poseže za granom, a jednom rukom pridržava svoje stvari.
Da, baš kao dijete. Baš kao što kaže.
Dječak bosonog, ruje nožnim prstima po seoskoj prašini,
zavrnuo nogavice da se ne praše. Špaga mu viri iz hlača oko pasa.
Previre u džepu zelene šljive ukradene negdje po putu.
Zagriza ju kiselu i slaže lice u jedno zatvoreno oko,
u iskrivljena usta i napet vrat,
kao kada poližeš limun.
Vidim Ljubavnika kako krivi lice
i uživa u kiselom plodu, zelenoj kiseloj šljivi,
čitavim svojim izmijenjenim odrazom.
Pišem o dječaku koji hoda u podne, prljave mu noge,
Umjetnik će to moći zamisliti.
Štos je (napisat ću), Umjetniče, u tome
da umjesto da u tisuću lica tražiš jedno,
nađeš u jednome bezbroj.
Vidjela sam dječaka u Ljubavniku
prije nego je rekao da je u njemu. Odao ga molećiv pogled;
on prede kada mu milujem tjeme.
Kao da mu darujem igračku ili čokoladu.
Ponekad progovori Ciceron, to je sasvim drugačije,
sasvim od svijeta i sasvim njegovo.
Kada god pada kiša vidim ga gdje stoji na stanici,
gledam ga pokisla u borbi sa silama gde psuje u sebi
i skuplja oči kao da ga boli. Nasmijava me.
Pišem Umjetniku zašto je Ljubavnik moj Kinez,
zašto ga ponekad zovem Faraon, drugi puta Tadzio;
Ljubavnik je tisuću jedinstava, napisat ću mu.
Dječak što kiselo jede zelene šljive.
- 00:47 -