utorak, 01.06.2010.
'Znam da nije odjeća ta koja čini žene više ili manje lijepima, ni njihova njega, ni cijena mirisnih krema, ni biranost ukrasa. Znam da je bit negdje drugdje. Ne znam gdje. Samo znam da nije ondje gdje žene misle da jest.' (Marguarite Duras; Ljubavnik)
Prođem autom i pogledam na terasu birtije duhova jer je Štap rekao da će biti ondje. Sporije vozim i ugledam ga, ali nije sam. Sjedi sa Ćelavim Pijetlom i nekom mlađom priležnicom, nekom jedva punoljetnom, nekom sasvim istoga lica kao sve njegove priležnice, nekom sasvim novom. Trebala sam Štapa nešto, ali sačekat će drugu prigodu; mašem sljubljenim kažiprstom i srednjim prstom uz osmijeh na licu.
Ćelavi Pijetao me volio nekada davno. Nisam ga zauzvrat niti poštovala dovoljno da mu se posprdno ne nasmijem kada me zazove 'Ljubavi', 'Princezo',... Možda me zato volio, ne znam. Hladno bih se ustala od stola kada god bi mi spomenuo riječ na V, a nekada bi me i razljutio s tim.
Još sam uvijek takva prema njemu.
Više skupa ne spavamo. Dugo već skupa ne spavamo. On više nije ćelav. On me više ne nasmijava svojim glumljenim ljutnjama. Više se i ne sretnemo; izbjegavam ga jer sam ponekad preslaba. Ponekad je moje tijelo slabo, a odjeća želi sletjeti s mene. Samo se odjednom zateknem kako se tiho oblačim, kupim komadiće sebe iz njegove sobe i ljubim ga u čelo kao da mi je dijete. On tada otvori oči i tužno me pogleda jer zna da će se okrenuti eoni dok me ponovno ne vidi, a i tada će biti upitno hoću li ga uopće pozdraviti.
Zadnji puta, ima tome više od godinu dana, odvezla sam se od njegove kuće grčevito stišćući nogu na papučici gasa. To je uistinu bio taj posljednji puta. Srce mi je pucalo dok sam ga gledala kako me šutke prati do vrata očima. Nikada ga nisam voljela. Stvarno nisam. Ali taj me puta kada sam odlazila nešto u njegovom pogledu smilovalo. Možda su me rastužile zaljubljene zelene oči ili što me te noći, kada je već zaspao, povlačio k sebi kao da će umrijeti ako se ne naslonim na njega. Ustala sam se tada i sjela u fotelju, nisam to mogla podnijeti. Nikada ga nisam voljela. Ćelavi Pijetao bio je i ostao oličenje sve i jedne ljudske kvalitete koju prezirem.
Možda zbog zelenih očiju... Nimfa se prvi puta u životu smilovala.
- 16:44 -