utorak, 25.05.2010.
Post 103. (a nisam čak ni obilježila obljetnicu)
EVA
Taktika lakog skidanja,
vješti blef pokeraškog osmijeha;
haljina je pomela tepih
kao žlica soli u čaši ledene vode,
možda one s mjehurićima... ne znam.
Sada znaš da sasvim malo spavam,
a i tada se okrenem nebrojeno puta.
Čovjek koji šuti kada se gubi,
glasnog muka, ugodnoga žamora tišine;
kao prvi puta na ringišpilu -
čingi lingi, srce se moje smije.
Sada znaš da sasvim malo spavam.
YAKAMOZ ZWEI
Iščekivanje, prepuno je tihe slutnje
da ćemo ponovno jahati betonom
obasjani noćnim vjetrom,
zrak će mirisati duhovima poklonjenih gerbera.
Zgrade će izgledati još više
nego što su bile,
a okna će reproducirati malene edene.
Strahom raduje me zagonetka
kovanice koja pada na brid,
ostaje na bridu.
Dužni smo, ili ćemo tek biti,
odlučiti kamo krenuti,
kojom se stranom svemira upraviti.
Svako je rješenje jednako loše.
Svako je rješenje bolje od boljega.
Ne znam kamo se povila
ta silina mladosti,
povila, podlo i željno.
Ponekad se čini kako plačem.
Iluzija,
jesam li?
Ili se samo prebrzo selimo s jedne na drugu zvijezdu?
- 23:19 -